Ruski pisac Fjodor Mihajlovič Dostojevski osuđen je na smrt 16. novembra 1849. godine jer je bio član liberalnog društva intelektualaca poznatog pod nazivom Petraševski krug. Grupa je bila osumnjičena za subverzivne aktivnosti.
U to je vrijeme u Rusiji vladao izrazito reakcionarni car Nikolaj I., koji je uništavao svaku grupu koja bi potencijalno mogla ugroziti njegovu samovlast. Dostojevski je doveden na stratište zajedno s nekoliko drugih zatvorenika.
Na ledenoj je hladnoći čekao strijeljanje 22. decembra 1849. godine kad je doznao da mu je smrtna presuda preinačena u četiri godine robije u Sibiru. Poslan je u grad Omsk u jugozapadnom Sibiru, gdje je odslužio svoju kaznu u, po vlastitom svjedočanstvu, strahovito teškim uvjetima. Pušten je 1854. godine i radio je kao vojnik na mongolskoj granici.
Oženio se udovicom i konačno vratio u Rusiju 1859. godine. Naredne godine osnovao je časopis i dvije godine nakon toga prvi put putovao u Evropu.
Godine 1864. i 1865. umrli su mu žena i brat, časopis je prestao izlaziti, a Dostojevski se našao u dubokim dugovima, koje je pogoršao kockanjem.
Godine 1866. objavio je roman Zločin i kazna, jedno od njegovih najpopularnijih djela. Godine 1867. oženio se stenografkinjom i par je pobjegao u Evropu kako bi utekao svojim kreditorima.
Njegov roman Bijesovi (1872) bio je uspješan i par se vratio u Sankt Peterburg. Objavio je Braću Karamazove 1880. godine uz trenutni uspjeh, ali je umro godinu poslije.
