Suparničke palestinske frakcije složile su se oko sporazuma o pomirenju koji ima za cilj rješavanje 15 godina podjele pozivanjem na nove izbore na okupiranim palestinskim teritorijama u roku od godinu dana nakon višemjesečnih pregovora uz posredovanje Alžira. Palestinci imaju i nadu i skepticizam prema naporima za pomirenje nakon što se prethodna obećanja o izborima nisu ostvarila.
Sporazum su u glavnom gradu Alžira potpisali visoki lider Fataha Azzam al Ahmad, šef političkog biroa Hamasa Ismail Haniya i generalni sekretar Narodnog fronta za oslobođenje Palestine Talal Naji.
U ekskluzivnom intervjuu za TRT Arabi, Haniya je rekao da će Alžirska deklaracija doprinijeti jedinstvu palestinskog naroda protiv okupacije.
"Najvažnija stvar da palestinski narod bude u stanju da se odupre okupaciji i da se uspravi je da palestinska administracija i narod budu ujedinjeni", rekao je Haniya.
U saopćenju objavljenom u četvrtak, Ministarstvo vanjskih poslova Turske navelo je da je zadovoljno ishodom konferencije nacionalnog pomirenja između palestinskih frakcija.
“Cijenimo doprinos Alžira procesu unutarpalestinskog pomirenja koji je Turska uvijek podržavala. Smatramo da deklaracija usvojena na kraju konferencije predstavlja odgovarajuću osnovu za konačno ujedinjenje palestinskih frakcija i želimo da se provedu koraci navedeni u deklaraciji, a posebno održavanje izbora”, navodi se u priopćenju ministarstva.
Ali po čemu se ovaj ugovor razlikuje od prethodnih?
Britansko-palestinski aktivista i predsjedavajući Palestinske kampanje solidarnosti, kao i jedan od osnivača Britanskog palestinskog političkog vijeća Kamel Hawwash kaže da bi posredovanje Alžira ovog puta moglo potencijalno napraviti razliku.
"Alžirci su rekli da će uspostaviti komitet za praćenje, Arapi i Palestinci i Alžirci, koji će pratiti implementaciju sporazuma", kaže Hawwash za TRT World.
Prema sporazumu, izbori će se održati za predsjednika i Palestinsko zakonodavno vijeće, koje djeluje kao parlament Palestinaca na okupiranim teritorijama.
To također zahtijeva izbore za Palestinsko nacionalno vijeće (PNC), parlament za Palestince, uključujući milionsku dijasporu. Sporazum je također priznao Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) kao jedinog predstavnika palestinskog naroda.
Hawwash kaže da bi još jedna snaga za promjenu mogla doći od nove konferencije koju će Palestinci održati 5. novembra.
“To će u velikoj mjeri biti razlog za guranje izbora za Palestinsko nacionalno vijeće i ponovnu izgradnju PLO-a, a održat će se i na terenu u Ramallahu i Gazi i povezivat će Palestince da pokažu zahtjev za izborima. Ovaj pritisak dolazi odozdo prema gore uz obećanje da će se nastaviti vršiti pritisak za pravilne izbore u cilju da postoji zastupljenost 14 miliona Palestinaca”, objašnjava Hawwash.
Izazovi pred nama
Glavni fokus novembarske konferencije bit će Palestinsko nacionalno vijeće jer bi, kako Hawwash objašnjava, ono trebalo biti najviše tijelo u državi Palestini. Ali trenutno nije.
Kandidati izabrani u Palestinsko nacionalno vijeće tada bi bili birani u manja tijela Centralno vijeće, a potom i izvršni komitet, a to je PLO.
Hawwash kaže da je PNC važno demokratsko tijelo jer ljudi mogu birati svoje predstavnike. On kaže da bi PNC trebao biti prvo tijelo koje će održati izbore.
“Poenta je da baza treba da bude Palestinsko nacionalno vijeće, koje bi trebalo da odluči kakva bi uloga Palestinske nacionalne uprave trebala biti, odnosno da li to tijelo uopće treba postojati. Ali to je potpuno zanemareno od strane trenutnog rukovodstva i ono efektivno djeluje bez osvrta na to najviše tijelo,” objašnjava Hawwash.
Palestinska nacionalna uprava, koja je vladino tijelo pod kontrolom Fataha koje vrši djelomičnu civilnu kontrolu nad dijelovima okupirane Zapadne obale, tijelo je nakon Sporazuma iz Osla, kao i Palestinsko zakonodavno vijeće, koje je osnovano kako bi se povećala odgovornost u Palestini National Authority.
Predsjednik Mahmoud Abbas je raspustio zakonodavno vijeće i stavio Palestinsku oslobodilačku organizaciju, čiji je i predsjednik, pod Palestinsku nacionalnu vlast, iako bi ona trebala biti pod PNC.
Ako PNC bude priznat kao vrhovno tijelo, to bi moglo dovesti do promjene u načinu na koji palestinska vlada postupa s Izraelom na političkom terenu. Glavni prioritet za PNC bi bio da se prekine sigurnosna saradnja sa Izraelom, odluka koju je prethodno donijelo ovo tijelo, ali je sadašnje rukovodstvo nije primjenilo.
Važno je napomenuti da bi izbori za PNC mogli biti izazovni zbog veoma velike palestinske dijaspore, koju ovo tijelo ima za cilj da predstavlja zajedno s Palestincima na okupiranim teritorijama. Ako će dijaspora biti uključena u glasanje kako će onda izgledati proces? Trenutno ne postoje mehanizmi za službeno uključivanje stanovništva koje živi izvan Države Palestine.
Sporazumom o pomirenju nije jasno koje će tijelo prvo održati izbore. Nijedno tijelo nije navedeno po nekom određenom redoslijedu, što ukazuje da možda neće biti previše značajne promjene u statusu quo vlade na okupiranim teritorijama.
Postoji i šansa da Izrael možda neće dozvoliti palestinskim stanovnicima Jerusalima da glasaju. Ovo pitanje se dogodilo prošle godine kada je predsjednik Abbas raspisao izbore, a zatim ih otkazao zbog stava Izraela.
Još jedna kritična tačka koju treba razmotriti u okviru sporazuma je činjenica da se delegacije nisu složile da formiraju vladu jedinstva.
„Očigledno je da je bilo neslaganja oko ovoga i moguće je da je ova tačka prijetila da dovede do nepotpisivanja sporazuma... Tako da su izgledi za vladu jedinstva odbačena“, objašnjava Hawwash.
“Razlog zbog kojeg je stavka uklonjena mogao bi biti zbog straha da ako vlada jedinstva uključi Hamas onda ga neće priznati mnoge zemlje kao što su Izrael, Amerika, Britanija, itd. Dakle, možda su odustali od vlade jedinstva da prvo izvrše pripreme da dođe do pomirenja.”
Nada ostaje
Prema riječima političkog analitičara Samija Hamdija, uvijek je bilo previše optimistično očekivati vladu jedinstva za okupirane palestinske teritorije, s obzirom na duboke podjele, kao i otvorena pitanja između stranaka.
“Međutim, svaki dijalog se uvijek smatra pozitivnim razvojem. Obje strane su pod velikim pritiskom u zemlji dok se izraelski doseljenici grupišu dalje prema [okupiranoj] Zapadnoj obali, što sugerira da postoji mogućnost određenog povlačenja u pregovorima.
Izgledi za izbore također sugeriraju želju da se smiri palestinsko stanovništvo koje je u posljednje vrijeme protestiralo protiv palestinskog rukovodstva, što dodaje zamah mogućem političkom zbližavanju”, kaže Hamdi za TRT World.
Još jedan mogući pozitivan razvoj koji se može vidjeti na horizontu je razlika koju bi ujedinjeni glas mogao napraviti u mirovnim pregovorima s Izraelom.
Jedan od glavnih izgovora koje Izrael navodi da opravda svoj nedostatak volje za učešćem u mirovnim pregovorima je da nema ujedinjenog palestinskog rukovodstva s kojim bi razgovarali.
Palestinske nacionalne vlasti kontroliraju dijelove okupirane Zapadne obale. Hamas, kojeg Izrael smatra za terorističku organizaciju, vlada opkoljenom Gazom.
„Sada, ako su Palestinci ujedinjeni i kažu da je ovo adresa na koju idete, razgovarate sa X, tom osobom ili tom grupom pregovarača, onda će Palestinci reći njima [izraelskoj vladi] da ono što tvrde nije istina. Imamo jedan glas”, kaže Hawwash.
Novopotpisani sporazum također znači da će palestinsko vodstvo imati značajan napredak koji će donijeti sa sobom na predstojeći samit Arapske lige koji će se održati u Alžiru od 1. do 2. novembra.
"Oni žele da idu na to sa nečim oko čega se arapske zemlje mogu ujediniti, kako bi osigurale da se ovaj sporazum implementira i da postoji put za Palestince da se oslobode svakodnevne agresije Izraela", objašnjava Hawwash.
Hawwash je zaključio svoje stavove naglašavajući da bi najveći prioritet palestinskog rukovodstva trebao biti razumijevanje i dogovor o tome šta palestinski narod treba i želi.
„Važno je da se vratimo osnovama i zapitamo se šta želimo? Tako ćete naći ljude koji pozivaju na okončanje aparthejda i stoga će možda tada svi koji žive na zemlji imati jednakost bez obzira da li su Izraelci Jevreji ili Palestinci. Dakle, ono što mislim je početna tačka šta Palestinci žele?... Mislim da je to prvi korak prije nego što uopće dođemo do perspektive mira.”
