Turska se i dalje svrstava među zemlje sa mladim stanovništvom. Međutim, demografski okvir mogućnosti Turske se iz dana u dan sužava, jer zemlja ubrzano ide ka krizi starenja koju doživljavaju sve razvijene zemlje.

Turski statistički institut (TurkStat) redovno objavljuje demografske podatke o strukturi stanovništva Turske. Nedavno su objavljeni podaci o rezultatima posljednjeg popisa stanovništva sprovedenog Adresnim sistemom registracije stanovništva za 2023. godinu, a najnoviji podaci jasno otkrivaju demografsku transformaciju Turske i nevolje koje su pred nama. Trenutni podaci sadrže informacije koje će imati vrlo važne posljedice u pogledu ekonomije, socijalne politike i politike Turske, piše Daily Sabah.

Prema najnovijim podacima, u Turskoj je 2023. godine zabilježen ozbiljan pad godišnjeg rasta stanovništva. Broj stanovnika, koji je povećan za 7,1 promila 2022. godine, narastao je za 1,1 promil u 2023. To je najniži nivo u historiji republika. Prije toga, najniža godišnja stopa rasta stanovništva zabilježena je 2020. godine, kada su djelovali teški uslovi pandemije, sa 5,5 promila.  

Postoji i upadljiv pad stope fertiliteta. Vidimo da je stopa fertiliteta u Turskoj bila 2,1, što je "zlatni omjer (razina zamjene)" u 2017. godini i da je smanjena na 2,01 u 2018. i 1,97 u 2019. Od 2022. stopa fertiliteta je smanjena na 1,97. Stopa rasta stanovništva ispod 2,1, što je stopa obnavljanja stanovništva i koja se naziva "zlatni omjer", pokazatelj je da se zemlja brzo kreće ka krizi starenja. Prvo, pandemija COVID-19, a zatim i ekonomska kriza su inhibirali želju porodica za djecom. Drugi razlog za pad stope fertiliteta je taj što se broj ljudi koji žive sami povećava svake godine i dostigao je 5,2 miliona 2023. godine.

Čuveni savjet predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana mladencima, "imajte najmanje troje djece", u suštini ima za cilj da vrati ovu kritičnu transformaciju u populaciji i zadrži relativnu prednost Turske.

Iako je mlada populacija Turske strateška prednost, ova perspektiva se brzo mijenja, a Turska polahko stari. Dok je srednja starost stanovništva bila 27-29 godina 2007. godine, porasla je na 34 u 2023. Iako se ovaj podatak o srednjoj starosti čini prilično „mladim“ u poređenju sa srednjom starošću mnogih zemalja članica EU, za Tursku je alarmantan podatak.

Najnoviji podaci koje je objavio TurkStat pružaju upečatljive podatke koji jasno otkrivaju promjenu u strukturi stanovništva Turske gdje je stanovništvo Turske stagniralo 2023. godine. Stanovništvo Turske se povećalo za malenih 92.000 u 2023., dostigavši ​​85,37 miliona ljudi. Prema ovim podacima, dok je u prethodnoj godini došlo do porasta stanovništva za oko 600.000 ljudi, ovaj porast je ostao na samo 90.000 ljudi u 2023. Sigurno je da su visoki troškovi života i veliki zemljotres od 6. februara ozbiljno uticali na ovaj značajan brzi pad.

Potreba za podrškom ruralnom stanovništvu

Podaci također pokazuju da je stanovništvo Turske uglavnom koncentrisano u gradovima, metropolitanskim područjima i zapadnim regijama zemlje. Dok je gustoća naseljenosti na državnom nivou 111 po kvadratnom kilometru, ova brojka u Istanbulu doseže 3.013 ljudi.  

Prema statističkim podacima, 38% stanovništva Turske ili više od 85 miliona živi u pet velikih provincija: samo u Istanbulu živi skoro četvrtina stanovništva zemlje, a sa ovom populacijom ima više stanovnika od mnogih zemalja u Evropi. Isto važi i za Ankaru, Izmir, Bursu i Antaliju.

Dok se gradsko stanovništvo smanjilo za 21.987 u 2023. godini, ruralno se povećalo za 306.811 ljudi. Jedanaest provincija pogođenih potresom 6. februara doživjelo je ukupan gubitak stanovništva od 220.450 ljudi. Stanovništvo Istanbula se smanjilo za 252.027 u jednoj godini. Prema posljednjim podacima, iako je stopa stanovništva koje živi u gradovima i selima povećana sa 6,6% na 7%, ova niska stopa stanovništva koja živi u ruralnim područjima pokazatelj je da će poljoprivredna proizvodnja u budućnosti biti još problematičnija.

Posebno danas, kada je inflacija cijena hrane glavni izazov i Turske i svijeta, podrška ruralnom stanovništvu i poljoprivrednoj/stočarskoj proizvodnji pojavljuje se kao strateški cilj Turske.

Smanjenje stranog stanovništva

Kao što je poznato, Turska je zemlja koja ugošćuje najviše izbjeglica na svijetu u odnosu na broj stanovnika i pruža im najveću humanitarnu pomoć u odnosu na svoj bruto domaći proizvod (BDP). Ovom politikom, Türkiye dobija pohvale od organizacija kao što su Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) i Savet Evrope, kao i od Evropske unije.

Posljednji podaci pokazuju i promjenu udjela stranaca u stanovništvu Turske. Do kraja 2023. godine, broj izbjeglica koje žive u Turskoj bio je oko 4,7 miliona. Većina njih su izbjeglice koje su pobjegle od okrutnog režima u Siriji. Slijede Afganistanci i Iračani. Među 1,6 miliona stranaca koji su došli da rade ili borave u Turskoj, osim onih koji su došli kao izbjeglice, najveći broj stanovnika su Iračani. Slijede Afganistanci, Nijemci, Turkmeni i Britanci.

Prema posljednjim podacima, strano stanovništvo koje borave u našoj zemlji smanjeno je za 253.293 osobe u odnosu na prethodnu godinu i dostiglo je 1,57 miliona ljudi. Oko 48,6% ove populacije su muškarci, a 51,4% žene. Iako je ovo smanjenje posljedica ekonomske krize i pooštravanja imigracione politike, čini se da strani interes za Tursku nikada neće prestati. Sposobnost Turske da privuče kvalificirano strano stanovništvo također se pojavljuje kao strateški cilj.

Tragovi demografske transformacije Turske vide se i u udjelu stanovništva u starosnoj grupi od 15 do 64 godine, definiranoj kao radno sposobno. Ova stopa, koja je iznosila 66,5% u 2007. godini, porasla je na 68,3% u 2023. Ukupan koeficijent starosne zavisnosti, koji pokazuje broj djece i starijih osoba po pojedincu radnog uzrasta, također je smanjen sa 46,8% u 2022. godini na 46,3% 2023. Razlog tome je što demografski prozor mogućnosti još nije u potpunosti zatvoren. Čini se mogućim da Turska još uvijek može biti zaštićena, barem djelomično, od razornih posljedica krize starenja ako dobro iskoristi sljedećih 10 godina i može stvoriti dobro obrazovanje i dobra radna mjesta.

Prema podacima, 2023. godine udio stanovništva u starosnoj grupi 0-14 godina, definisanoj kao starosna grupa djece, smanjen je sa 26,4% na 21,4%, dok je udio stanovništva starosti 65 i više godina povećan sa 7,1% na 10,2%. Kada analiziramo porast starije populacije zajedno sa podacima da zemlja svakog mjeseca isplaćuje penzije za skoro 16,5 miliona penzionera, finansijska i sociološka konfrontacija pred Turskom postaje jasnija.

Dok je koeficijent zavisnosti od djece, koji predstavlja broj djece po pojedincu radnog uzrasta, smanjen sa 32,3% na 31,4%, koeficijent zavisnosti starijih osoba, koji mjeri broj starijih osoba po radno sposobnom stanovniku, porastao je sa 14,5% na 15%. Drugim riječima, svakih 100 radno sposobnih ljudi u Turskoj će 2023. brinuti o 31,4 djece i 15 staraca. Radno sposobno stanovništvo se povećava, ali izdržavano stanovništvo raste brže. Povećanje zavisnosti glavni je izazov turskog socijalnog sistema.

Turska na rubu demografske tranzicijie

Ukratko, najnoviji podaci otkrivaju sljedeću surovu stvarnost, koja ima važne posljedice za društvene i javne politike u Turskoj: stanovništvo Turske je ušlo u proces starenja. Stopa rasta stanovništva u Turskoj se smanjuje i sada je to nepovratan proces. Stanovništvo se nije povećalo 2023. godine, ono je stagniralo. Turska se suočava sa veoma ozbiljnom demografskom konfrontacijom.

Da li će Turska iskoristiti priliku i lagano sletjeti ili će ući u krizu ovisit će o politici koju će provoditi u narednoj deceniji.

Posljednji podaci pokazuju da se povećava i radno sposobno stanovništvo, ali se brže povećava zavisna starija populacija. Štaviše, više od 90% ljudi živi u gradovima, što ima kritične posljedice po urbanu politiku, razvojnu politiku i poljoprivrednu proizvodnju. Konačno, iako se broj stranaca koji žive u Turskoj smanjio za četvrt miliona, sa više od 6 miliona stranaca, Turska je i dalje privlačan centar za ljude iz cijelog svijeta.