David Hearst, suosnivač i glavni urednik Middle East Eye, napisao je vrlo oštru kitiku različitog odnosa evropskih država prema zemljotresu u Turskoj i Siriji u poređenju sa odnosom prema Ukrajini.

Nakon uvodnih napomena o veličini razmjera stradanja od zemljotres u Turskoj i Siriji u upoređivanja sa Britanijom Hearst upozorava na gubitak pažnje evropske javnosti već treći dan od zemljotresa.

"Desetine zemalja poslalo je timove za potragu i spašavanje. Ali samo tri dana nakon ove katastrofe, tragedija izmiče sa naslova medija u Evropi čiji je neposredni susjed Turska. Znamo šta prati ovaj gubitak pažnje javnosti", piše Hearst i da je tematiku vezanu za zemljotres pomjerila posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Britaniji i Briselu.

Činjenica da je Zelenski prvo posjetio Britaniju, a ne Francusku i Brisel, na Otoku je istaknuta kao izvor nacionalnog ponosa kao i vojna pomoć od 2,3 milijarde funti (2,7 milijardi dolara) koju je Britanija dala Ukrajini prošle godine. Istu sumu premijer Sunak je najavio da će biti data Ukrajini i ove godine.

"Ovo čini Britaniju drugim najvećim vojnim donatorom Ukrajini. Ovo je vrsta novca dostupna u Britaniji kada postoji politička volja. Uporedite to sa sumom za koju je vlada Ujedinjenog Kraljevstva rekla da će biti utrošena na tursko-sirijski zemljotres. Kada je 15 dobrotvornih organizacija koje čine Komitet za hitne slučajeve uputilo apel u četvrtak za pružanje spašavanja i medicinske pomoći, skloništa, ćebadi i hrane, ministar vanjskih poslova James Cleverly najavio je da će UK odgovarati do 5 miliona funti (6 miliona dolara) donacije. Cleverly je rekao: "Kada zadese katastrofe poput ovih strašnih zemljotresa, znamo da Britanci žele pomoći. Oni su uvijek iznova pokazali da je malo ko velikodušniji i suosjećajniji." 2,3 milijarde funti oružja Ukrajini i 5 miliona funti pomoći u katastrofama za 23 miliona ljudi? Je li ovo stvarno? Očigledno da", zaključuje Hearst.

On smatra da na humanitarnom nivou globalne katastrofe zahtijevaju globalni odgovor koji nadilazi politiku.

Hearst nas podsjeća da je u roku od jednog dana nakon katastrofe, francuski satirični časopis Charlie Hebdo objavio je karikaturu koja prikazuje oštećenu zgradu, srušeni automobil i hrpu ruševina s natpisom: "Nema potrebe za slanjem tenkova".

"Ovo je bio više od jednokratnog crtanog filma lošeg ukusa, a Charlie Hebdo nije bilo koji satirični časopis. Godine 2015. Hebdo je postao epicentar onoga što je opisano kao odbrana demokratije i slobode govora od napada fanatika i terorista. Napad je izazvao masovne demonstracije. Pjevanje "Je Suis Charlie" postalo je viralno. Charlie Hebdo je postao simbol slobode govora na udaru barbara s bradom. Da bi se postigli ovi ciljevi, neuglađeni rasizam Charlie Hebdoa je tada gurnut pod tepih, kao što je to i danas", pojašnjava Hearst.

Greška velikih razmjera

Autor upoređuje poraze zapadnih sila u Afganistanu i Ukrajini sa oklijevanjem i dobrovoljnim odustajanjem EU da dadne pravi odgovori u ovoj krizi.

"To je neiznuđena greška velikih razmjera. Ovo je prilika da se pokaže moralno vodstvo i humanost milionima ljudi. To je prilika da se razgovara direktno s njima, a ne njihovim vladama ili predsjednicima. Ovo je prilika da se pokaže svijetu da Zapad može obnoviti, ali i uništiti. Ali ovo je posljednji osjećaj u glavama tvrđave Europe danas. Tvrđava Evropa ogradi svoje bogatstvo. Njene visoke elektrificirane ograde i patrole dronova su tu da zadrže paganske horde", kaže Hearst i pita se koji jači stimulans biste mogli dati milionima ljudi da potraže vodstvo negdje drugdje?

Iako u Britaniji, Francuskoj ili Njemačkoj još nisu prikupljene značajne sume, Saudijci su prikupili više od 51 milion dolara četiri dana nakon što je platforma Sahem pokrenuta za pomoć Siriji i Turskoj.

"To je kikiriki za svakog člana saudijske kraljevske porodice, ali značajna donacija samih Saudijaca. Britaniju je sramota. Međutim, napustimo moral ili bilo kakav smisao za ljudskost. Pratimo duh vremena ličnog interesa. Prije rata u Ukrajini, Bliski istok je činio 25 posto tražilaca azila u Evropi 2021. godine, a od toga je najveći broj bio iz Sirije, Iraka i Turske na petom mjestu. Afganistan je bio drugi. Rat u Siriji pretvorio je Tursku u najveću svjetsku zemlju domaćina izbjeglica, utočište preko 3,6 miliona sirijskih izbjeglica i 320.000 osoba drugih nacionalnosti. Prošle godine je potrošila 5,59 milijardi dolara na humanitarnu pomoć, što je činilo 0,86 posto njenog BDP-a, što je čini svjetskim liderom, prema izvještaju Razvojnih inicijativa. Po utrošenom novcu Turska je druga nakon Sjedinjenih Država. Ovo su zapanjujuće brojke za vladu koja se tako često kleveta na Zapadu", ističe Hearst podsjeća na negativno djelovanje turske opozicije prema izbjeglicama koje bi zbog ove katastrofe se mogle pokrenuti prema zapadu jer će obnova trajati godinama, ako ne i decenijama.

Autor smatra da je apsolutno u interesu Evrope da pomogne da se Turska može nositi i nastaviti svoju politiku preseljenja izbjeglica u sjevernu Siriju.

Trećina svih žrtava u provinciji Hatay je odmah preko puta sirijske granice. Uništenje u Hatayu imalo je trenutni učinak na pomoć Siriji koja prolazi kroz prijelaz Bab al-Hawa, pupčanu vrpcu pomoći za milione ljudi na sjeverozapadu Sirije koji žive u područjima izvan kontrole sirijske vlade.

Hearst smatra da svake godine riječi koje izgovaraju evropski lideri postaju sve grotesknije.

"Prošlog oktobra, najviši vanjskopolitički zvaničnik EU Josep Borrell obratio se na inauguraciji Evropske diplomatske akademije u Briselu 13. oktobra:

„Evropa je bašta. Izgradili smo vrt. Sve radi. To je najbolja kombinacija političke slobode, ekonomskog prosperiteta i socijalne kohezije koju je čovječanstvo uspjelo izgraditi – tri stvari zajedno. ... Većina ostatka svijeta je džungla, a džungla bi mogla napasti baštu. Baštovani moraju da idu u džunglu. Evropljani moraju biti mnogo više angažirani u ostatku svijeta. Inače će nas ostatak svijeta napasti, na različite načine i sredstva.” Ako je ikada postojala prilika da se zaustavi ovo primitivno brbljanje, to je sada. Hoće li Evropa iskoristiti ovaj trenutak? Sumnjam, jer sam odavno napustio vjeru u koncept napretka", zaključuje Hearst.