Gradska tržnica, danas poznata pod imenom Markale, otvorena je 1.novembra 1895 godine i sve do danas ima istu namjenu. Objekat Gradske tržnice je situiran u najužoj centralnoj zoni Sarajeva a ovako o njoj govore historijski podaci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika:

Ferhadija ulica je nastala u 16. vijeku: njen istočni dio se formirao 1531. godine u Gazi Husrev-begovoj mahali, a zapadni dio u mahali Ferhadij formirao se oko 1562. godine. Svoj naziv ulica je dobila prema bosanskom sandžak-begu Ferhad-begu.

Na austrougarskoj karti Sarajeva iz 1879. gabarit Ferhadije ulice je skoro identičan njenom današnjem gabaritu. Veliki požar koji je zadesio Sarajevo 1879. godine, u prvim godinama austrougarske okupacije, ubrzao je proces regulacije ulica, posebno na potezu između Ferhadije i Franc Josefove ulice (danas ul. Zelenih beretki). 

Godine 1884., na prostoru današnjeg Trga oslobođenja Alije Izetbegovića, počinje se graditi kolodvor za konjsku prugu, a iste godine i objekat za istovar robe, te remiza za konje u ondašnjoj Rudolfovoj ulici (današnja Strossmayerova).

Oko Gradskog kolodvora se razvija centar sa brojnim trgovinama mesa i zeleni, što rezultira idejom za projektovanje zgrade gradske tržnice u koju su se trebali preseliti „ svi mesari trgovci zeleni iz Franje Josipa, Ferhadije, Ćemaluše, Kujundžiluka i Predimaret ulice jer se prodaja mesa i zeleni u tijem ulicama od 1. novembra dalje neće više dozvoliti...“.

Dnevni i sedmični pazari u Sarajevu održavani su na nekoliko mjesta: „...Od davnina imala je čaršija svog tržnog nadzornika, zvanog čarši-ćehaju. Gradsko poglavarstvo postavilo је za tržnog nadzornika Mirka Đurkovečkog. On јe postavio na našem trgu novi red i raspored mjesta, gdje se što imalo prodavati. Prema njegovu prijedlogu od 27. aprila 1880. prodavali su se pojedini artikli u ovim dijelovima čaršije: Drva, kolje, ugljen i kreč na Filipovića trgu (At Mejdan); sijeno i ѕlama na Mustajpašinu mejdanu (kod Vijećnice); žito u gornjem dijelu Baščaršije; mlivo па Novoj cesti, kao i prije; povrće, voće, sir, јаја itd. u Donjoj čaršiji (јužno od sebilja); sve ostale stvari (oruđe, bakreni kotlovi, platno itd. ) uz sebilj; stoka sitnog i krupnog zuba kod malte prema Klaonici (iza današnjе Fabrike duvana).

Ро prijedlogu istog tržnog nadzornika odobrilo je 22. januara 1881. Gradsko poglavarstvo neke vrlo umjesne propise o pekarima, mesarima, vagama, donosiocima robe na tržište, pogodbi itd. Sve  је to kasnijе dopunjeno i objavljeno u naročitom Tržnom redu za grad Sarajevo, komu su kasnije pridodani i propisi za tržnicu.“ 

Prvobitno je lokacija za izgradnju „sajmenog trga za prodaju voća i povrća“ bila planirana na lokalitetu, na kojem je izgrađena Katedrala, ali je 1883. godine donesena odluka o izmjeni namjene  Gajevog trga (Trga fra Grge Martića), te prostor Gajevog trga uredila za otvoreno sajmište. Na tom prostoru ranije se nalazilo nekoliko kuća, a dvije od njih su pripadale staroj sarajevskoj porodici Džino. Prostor Gajevog trga je dobio i službeni naziv Sajmište i pod tim nazivom je upisan u prvom katastarskom planu.

Naziv Sajmište je 1919. godine promijenjen u Gajev trg. Deset godina nakon otvaranja Sajmišta, 1893, Gradska opština je odlučila da se na tom prostoru gradi zatvorena tržnica. 

Idejni projekat Markthalle für Sarajevo, datiran sa 22. majem 1894. godine, izrađen je u Građevinskoj direkciji Zemaljske vlade (Baudirektion der Landesregierung), a nacrti izvedbenih detalja su rađeni u periodu mart-avgust 1895. Idejni projekti nisu potpisani, neki autori (Alija Bejtić, Todor Kruševac), navode arhitektu Josipa Vancaša (1859-1937) kao projektanta, a na nacrtima izvedbenih detalja je potpisan August Butscha (Buča).

Tržnica je otvorena 1. novembra 1895. godine uz prisustvo poglavara Apela, barona Kučere, rukovodstva Zemaljske vlade, kao i cijelog opštinskog zastupstva. O tom događaju svjedoči novinski članak Sarajevskog lista: „Kako javismo otvorena je nova gradska tržnica u četvrtak na veče uz sudjelovanje vojene kapele. Mnogobrojna publika vrvila je oko nje i po njoj razgledajući smještene dućane za razno hranivo. Desno i lijevo su dućani za mesare, a sredinu zauzimaju prodavači zeleni, voća i druge robe. Cijela uredba u tržnici prezentira se vrlo lijepo. Iza 6 sah. došao je gragjanski doglavnik preuzv. baron Kutchera sa suprugom u tržnicu. Gragjevinski direktor Stix i kotarski predstojnik Braun pozdraviše Njih Preuzvišenosti u pridvorju i uvedoše ih u tržnicu, gdje je mala cura Speranza Perić ispred prodavača zeleni i cvijeća uručila preuzv. gospogji kitu svježa cvijeća. Njih. Preuzvišenosti razgledaše sve dućane pa i podrume izrazivši svoje zadovoljstvo i priznanje svemu. U 7 sah. stiže u novu tržnicu poglavar Appel pozdravljen od prisutnih honoracija.

Podnačelnik g. Petro T. Petrović zahvalio je sa nekoliko usrdnih riječi poglavaru zemlje na počasti, koju je svojom posjetom ukazao ovoj novoj opće korisnoj ustanovi zemaljskog glavnog grada. Kad je poglavar zemlje unišao u tržnicu, pozdravi ga vojena kapela carevkom, a prisutna publika glasnim: Živio! Preuzv. baron Appel razgledao je sve podrobno u tržnici, hvaleći lijepu uredbu i čistoću robe u njoj. Kad je poglavar zemlje pošao iz tržnice i sjeo u kočija, sa kitom cvijeća, koja je njegovoj supruzi namjenjena, zasja bengalska vatra u pridvorju tržnice, a publika opet zabruja iz hiljadu grla: Hurra! i živio! Isto veče pohodili su novu tržnicu i strani konsuli, mnogi viši činovnici i oficiri sa svojim suprugama. Jučer na dan 1. novembra stupila je gradska tržnica u život i otpočeo javni promet u njoj.“   

U novu tržnicu su se odmah uselili svi mesari i trgovci zeleni iz ulica Franca Jozefa, Ferhadije, Ćemaluše, Kujundžiluka i Predimareta. Takođe je i pazar za živinu i jaja, koji se dotad nalazio u blizini Latinske ćuprije, prenesen pored nove tržnice čime je veći dio namirnica koncentrisan na jednom mjestu.

Nekoliko godina kasnije, prema projektu Josipa Vancaša iz 1897-1898, sjeverno od lokacije Gradske tržnice, kao objekti funkcije komplementarne Gradskoj tržnici, grade se magacini u Ćemaluši. Magazini su bili povezani sa tramvajskom prugom, pa se roba u njih dopremala teretnim vagonima.

Sa urbanističkog stanovišta Gradska tržnica je prepoznatljiv reper grada, a njena funkcija , kao jednog od snabdjevačkih centara grada, ostala je nepromijenjena od 1895. godine sve do danas. Naziv Markt-halle,  (tržnica, tržna hala), je, vremenom, u svakodnevnoj govornoj upotrebi, „iskrenut“ u naziv Markale i zadržao se do danas.

U građevinskom smislu, objekat je zanimljiv i po tome što je prvi put, u Sarajevu, za izgradnju krovišta objekta, primijenjena čelična konstrukcija. 

U periodu april-novembar 1992, kao posljedica direktnih pogodaka objekta iz artiljerijskih oruđa, kao i detonacija i rasprskavanja granate u neposrednoj blizini objekta, došlo je do sljedećih oštećenja: oštećenja na krovnoj kunstrukciji (na južnoj strani objekta); od direktnog pogotka granate, razrušen je bio limeni pokrov sa daščanom oplatom, te teže oštećen rešetkasti krovni vezač, kao i plafon sa potkonstrukcijom u površini od 50 m2; probojima gelera oštećena je gotovo cijela površina krova, a od detonacija granata uništena sva stakla.  

Od posljedica eksplozije minobacačke granate, koja je 28. augusta 1995. godine pala u neposrednoj blizini zgrade Gradske tržnice, ubijene su 43 osobe, a ranjene su 84 osobe. Spomen-ploča poginulim i ranjenim građanima Sarajeva postavljena je na sjevernoj fasadi objekta.