Šahu Isaković-Jelačić publika je upoznala kroz sevdalinke, ali i islamsku duhovnu muziku. Završila je studij marketinga na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, radi u jednoj kompaniji na poslovima marketinga i promocije te, naravno, pjeva. U razvijanju njenih vokalnih vještina uveliko joj pomaže i brat Mustafa Isaković, imam i zapaženi izvođač ilahija i kasida, koji joj je i najveća potpora na njenom putu. Šaha kaže da je oduvijek pomalo ponegdje pjevušila. Pjesmu Zvijezda tjera mjeseca naučila je od svoje majke kada je imala samo pet godina i to je bio, priča ona, njen mali početak.

STAV: Šta je za tebe sevdalinka, kako je osjećaš, kako je doživljavaš, kako se osjećaš dok pjevaš sevdalinke?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Sevdalinku osjećam kao most između prošlosti i sadašnjosti, koja me povezuje s tradicijom i emocijama na način koji je teško objasniti riječima. Dok pjevam sevdalinke, osjećam duboku emotivnu povezanost s riječima i melodijama, što me čini da se osjećam istovremeno nježno i snažno.

STAV:  Možeš li prema nekom svom ličnom doživljaju opisati razliku između sevdaha i sevdalinke?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Sevdah je opći osjećaj melanholije, čežnje i ljubavi koji karakterizira mnoge tradicionalne bosanske pjesme. Sevdalinka je konkretna vrsta muzike koja izražava taj osjećaj kroz specifične tekstove i melodije. Dakle, sevdah je širi pojam koji obuhvata emocionalni ton, dok sevdalinka označava konkretnu muzičku formu.

STAV: Po kojim kriterijima, na koji način biraš pjesme koje ćeš interpretirati?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Biram pjesme koje me duboko diraju emocionalno i koje mogu autentično prenijeti publici. Također uzimam u obzir raznolikost repertoara kako bih pokrila različite aspekte sevdalinke i njezine emotivne širine.

STAV: Možemo reći da pripadaš mlađoj generaciji interpretatora sevdalinke. Možeš li objasniti razliku u pristupu sevdalinci, razliku u interpretaciji između vas, mlađe generacije, u odnosu na stariju generaciju?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Mlađa generacija interpretatora sevdalinke često donosi svježinu u interpretaciju, povezujući tradicionalni zvuk s modernim muzičkim stilovima. Naš pristup može biti manje formalan, ali istovremeno poštujemo i održavamo tradicionalne elemente sevdalinke.

STAV: Vraća li se sevdalinka među mlade naraštaje? Koliko tome doprinosi taj novi način interpretacije koji donose mlađi interpretatori?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Da, sevdalinka se ponovno vraća među mlade naraštaje, dijelom zbog modernih interpretacija koje su prilagođene savremenom ukusu. Mlađi interpretatori donose novu energiju i kreativnost koja privlači i angažira mlađu publiku.

STAV: U kojoj mjeri društvene mreže i platforme za dijeljenje muzičkih sadržaja doprinose popularizaciji sevdalinke, ne samo u našim bosanskohercegovačkim okvirima nego i znatno šire?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Društvene mreže i platforme za dijeljenje muzičkih sadržaja igraju ključnu ulogu u promociji sevdalinke širom svijeta. One omogućuju brzo dijeljenje sadržaja, povezivanje s publikom i širenje kulture sevdaha na globalnom nivou.

STAV: Osim sevdalinke, baviš se i duhovnom muzikom. Šta ti je od to dvoje draže, ako uopće možeš to “izvagati”?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Iako su sevdalinka i duhovna glazba različiti žanrovi, za mene su oba podjednako važna. Svaki od njih ima svoje posebne kvalitete i doprinosi mom umjetničkom izražavanju na jedinstven način.

STAV: Kako doživljavaš sevdalinku, kao nešto zarobljeno u vremenu, određenom načinu interpretacije, strogoj pravila ili kao nešto što se razvija, mijenja u skladu s vremenom i ljudima?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Smatram da sevdalinka ima svoje korijene u tradiciji, ali istovremeno ima i sposobnost da se prilagodi savremenim tendencijama i interpretacijama. Ona je živa forma umjetnosti koja evoluira s vremenom i reflektira različite aspekte ljudskog iskustva.

STAV: Koliko je sevdalinka važna za identitet Bošnjaka, koliko nas ona određuje, je li sevdalinka dio nas a da mnogi od nas možda nismo ni svjesni toga?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Sevdalinka je neizostavan dio identiteta Bošnjaka i duboko je usađena u kulturnu baštinu. Ona nas povezuje s našim korijenima, tradicijom i emocionalnim iskustvima na način koji je suptilan i često intuitivan.

STAV: Kada bi birala sevdalinku koja je, da je tako opišemo, nerazdvojivi dio tebe, dio tvoje duše, koja bi to pjesma bila?

ISAKOVIĆ-JELAČIĆ: Za mene bi ta pjesma bila Zapjevala sojka ptica – sevdalinka koja se često interpretira kao izraz ljubavne patnje i čežnje. Kroz slikovitu metaforu sojke ptice koja pjeva u daljini, pjesma prenosi osjećaj tuge i nostalgije za izgubljenom ljubavi. Njezina tema duboko rezonira s ljudskim emocijama te često predstavlja središnji motiv u repertoaru sevdalinke.