Napadi proiranskih milicija na Sjedinjene Države pogodili su živac. Ubrzo nakon što je američki predsjednik Joe Biden u utorak rekao da je odlučio kako će odgovoriti na napad dronom u kojem su prošle subote ubijena tri američka vojnika u vojnoj bazi u Jordanu, grupa koja je preuzela odgovornost, Kataib Hezbollah, objavila je kako obustavlja sve svoje operacije protiv američkih trupa. Iako tvrde da sa njima nema veze, jasno je kako je to urađeno pod izlikom da se izbjegne dovođenje iračke vlade u probleme.
Iran se odmah distancirao od napada iračke milicije, jednog od desetaka napada koje su grupe u savezu s Iranom pokrenule protiv američkih trupa u Iraku i Siriji od početka rata u Gazi sedmog oktobra, ali prvog koji je prouzročio žrtve. Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Naser Kanaani rekao je da takozvane "grupe otpora" ne slijede naredbe Islamske Republike.
Riječ je o scenariju koji se godinama ponavlja. Revolucionarna garda, ideološka vojska iranskog režima, isplela je mrežu savezničkih naoružanih grupa diljem regije koje služe za promociju njenih interesa dok djeluju kao parapet u slučaju da neko pozove Iran odgovornim za njihove postupke.
Formula nije nova, ali joj je Iran uspio osigurati ideološku koheziju oko odbijanja postojanja Izraela i vojne prisutnosti Sjedinjenih Država u svom susjedstvu. Veze Revolucionarne garde s libanskim Hezbollahom, palestinskim Hamasom, iračkim Narodnim mobilizacijskim snagama (čijih je dio Kataib Hezbollah), pro-Asadovim milicijama Sirije nikada nisu bile tajna. Tako je i sa pokretom jemenskih Husija. Međutim, otkako je Izrael objavio rat Hamasu zbog napada sedmog oktobra, dijelovi te slagalice počeli su se slagati.
Neki analitičari vide operaciju vođenu iz Teherana u kojoj su te skupine samo pipci hobotnice – koristeći poređenje bivšeg izraelskog premijera Naftalija Bennetta – koja djeluje usklađeno. Čak i oni koji ističu lokalne, a često i oportunističke interese svake od formacija, stav iranskih čelnika nazivaju ciničnim. U konačnici, sve milicije u većoj ili manjoj mjeri ovise o obuci i oružju, ako ne i finansiranju, od Islamske Republike.
Do sada su Iranu, smatraju analitičari, napadi njegovih saveznika u otporu protiv američkih snaga izvrsno odgovarali. Stavili su Bidenovu administraciju pred gorak izbor: ili pretjerati direktniom napadom na Iran potvrđujući tako iranske optužbe za intervencionizam ili nastaviti kalibrirati odgovor.
Ali čini se da je to zatezanje užeta doseglo crvenu crtu sa smrću tri američka vojnika. Nejasno je je li iznenadni zaokret Kataib Hezbollaha rezultat 48-satnog intenzivnog pritiska iza kulisa na Iran ili je odluka milicije—prelazak na "pasivnu obranu"—taktika kojom se oblikuje njegova konačna reakcija na odgovor iz Washingtona, odnosno, puki iranski trik.
