Ovaj se izraz može vidjeti i čuti u kafićima, benzinskim pumpama, tržnim centrima, radnjama i prodavnicama brze hrane tj. “fast food” objektima i sl. Taj anglicizam toliko je raširen da potiskuje bosanski oblik, koji se opet može zabilježiti ili čuti kao “kafa za ponijeti”.
Da situacija bude još zanimljivija, ovaj bosanski oblik “kafa za ponijeti” sa stanovišta norme nije prihvatljiv, a nastao je svojevrsnim prilagođenim prevođenjem engleske konstrukcije “coffe to go”. Postavlja se pitanje zašto ova konstrukcija, prevedena na bosanski, nije normativno prihvatljiva. Ako je tako, onda proizlazi da je bolje kazati engleski izvorni oblik, pa neće biti greške.
Naravno, to je mač s dvjema oštricama tj. s dvije oštrice, okamenjenim akuzativom kazano. Dakle, u bosanskoj normi, konstrukcija “kafa za ponijeti” nije prihvatljiva zbog kombinacije prijedloga za s glagolom ponijeti, jer prijedlozi se kombiniraju s imenicama a ne s glagolima. Međutim, jezik, koji je otvoren za primanje raznorodnih utjecaja, uspio je prilagoditi ovu strukturu posredstvom različitih načina preobrazbe koji su nastali djelovanjem sintaksičkih i semantičkih procesa.
Naravno, norma će i dalje oblike ovog tipa proglašavati nepoželjnim, a vrijeme će pokazati hoće li normativna lingvistika imati više razumijevanja za ovakve analoške procese koji nastaju pod utjecajem drugih jezika, kakav je u datom slučaju engleski.
Ako je to već tako, onda se postavlja pitanje kako treba glasiti navedena forma. Najbolje bi bilo formirati konstrukciju “kahva za nošenje”, ali je ozbiljno pitanje koliko smo društveno odgovorni i jezički osviješteni za jedan tako ozbiljan pristup ovome fenomenu, jer postoji velika vjerovatnoća da ni bosansku kahvu nismo u stanju vratiti a kamoli kahvu za nošenje. Dotada će se sigurno popiti i odnijeti hiljade i hiljade hektolitara ovog sjajnog crnog napitka.
Samo nek je kahva, pa makar je pili i s nogu, mada ju je puno bolje po istilahu ćejfiti.
***
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
