Emmanuel Macron je obećao "jedinstvenu i spektakularnu ceremoniju otvaranja najobuhvatnijih Olimpijskih igara u historiji". Službenim početnim kadrom pariške olimpijske manifestacije, koja je pokrivala historiju, kulturu, književnost i umjetnost te promovirala neke od najpoznatijih sportskih ličnosti novije historije, nisu svi bili zadovoljni. Štaviše, ekstremna desnica i francuski biskupi su ogorčeni i bijesni, a bijes ne jenjava čak ni u trenucima dok Francuzi osvajaju medalje.
I ne samo zato što su stjegonoše i olimpijska izaslanstva ostali u drugom planu tokom defilea brodova duž Seine. Niti zato što se po prvi put u historiji ceremonija otvaranja održala izvan olimpijskog hrama. Ne. Kontroverza dolazi od mogućeg predstavljanja vjerskog djela Leonarda Da Vincija, Posljednje večere.
Ovaj put, međutim, Isusovi apostoli nisu se pojavili u jednom od njegovih posljednjih dana. U ovoj revolucionarnoj alegoriji najvjernije Isusove sljedbenice zamijenile su drag queens, trans model i gotovo gola pjevačica Philippe Katerine, s ponekim atributima Dioniza, grčkog boga vina i zabave. Tema o kojoj je riječ puni novinske stranice i zauzima sate i sate na francuskim televizijskim kanalima. No, umjetnički direktor ceremonije otvaranja Olimpijskih igara, Thomas Jolly, ove je nedjelje demantirao da je bio inspiriran Posljednjom večerom kada je osmišljavao događaj.
"Nikada u meni nećete pronaći nikakvu želju da se rugam, da bilo što ocrnim. Želio sam napraviti ceremoniju koja popravlja, koja pomiruje. Također koja potvrđuje vrijednosti naše Republike (…)", izjavio je Thomas Jolly lokalnim medijima. U Francuskoj, Katolička crkva i, prije svega, neke osobe s ekstremne desnice, kritizirali su neke dijelove eremonije koja je, naprotiv, naišla na oduševljeni prijem kod gotovo cijele ljevice i članova vlade Emmanuela Macrona.
Je li to bila Posljednja večera? "To nije bila moja inspiracija", odgovorio je Thomas Jolly. "Mislim da je bilo sasvim jasno: Dioniz dolazi za ovaj stol. On je, dakle, tamo jer je on bog slavlja (...), vina i otac Sequane, božice povezane s rijekom", odgovorio je. "Ideja je bila više imati veliki poganski festival povezan s bogovima Olimpa..." nastavio je.
Što se tiče slike koja prikazuje dekapitiranu Mariju Antoanettu (s glavom u rukama), Jolly je kazao da nema "veličanja ovog instrumenta smrti koji je bila giljotina“.
Iako je glasnogovornik Organizacijskog komiteta Olimpijskih igara objasnio da "nikada nije bilo namjere nepoštivanja bilo koje vjerske skupine i da nam je namjera bila slaviti toleranciju sa zajednicom, nešto što vjerujemo da smo postigli, ispričavamo se ako se neko osjetio uvrijeđenim", snimak ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Parizu ne može se vidjeti na YouTubeu iz svih zemalja.
Ceremonija je iritirala francuske biskupe, koji su objavili oštro saopćenje. "Ceremonija je cijelom svijetu ponudila prekrasne trenutke ljepote i radosti, ali je uključivala scene ismijavanja kršćanstva", započeli su. "Želimo da shvatite da olimpijski festival daleko nadilazi ideološke predrasude nekolicine umjetnika. Sport je prekrasna ljudska aktivnost koja duboko raduje srca sportaša i gledatelja. Olimpizam je pokret u službi ove stvarnosti jedinstva i ljudskog bratstva", zaključili su.
"Teško je cijeniti nekoliko uspješnih scena, između obezglavljene Marie Antoinettes, trija koji se ljubi, drag queensa, poniženja Republikanske garde prisiljene plesati u ritmu Aye Nakamure i opće ružnoće kostima i koreografije". To je Marion Maréchal, unuka vođe francuske krajnje desnice, Jean-Marie Le Pena i nećakinja Marine Le Pen, napisala na društvenim mrežama.
Francuska zastupnica u Evropskom parlamentu, koja je gledala ceremoniju otvaranja sa svojom djecom, požalila se na "očajnički pokušaj da se slave vrijednosti sporta i ljepote Francuske usred tako grube propagande".
Ultra-desni Eric Zemmour također je rigao vatru nakon ceremonije obhjašnjavajući je kao "politički spektakl sve do vrhova fluorescentnih noktiju drag queens. Spektakl neukusa, sve do odrubljene glave Marie Antoinette. Lažno subverzivna predstava, čak i Philippe Katerine koja pleše gola usred ružne parodije Posljednje večere", istakao je.
"Istina je da su veliki arhitekti ovog spektakla (Macron, Boucheron, Hidalgo) uzeli ljepotu Pariza kao taoca, najljepšeg ambijenta na svijetu. Ali ti ljudi nismo mi. Oni nas ne predstavljaju. Oni nas ne predstavljaju“, rekao je. Neprijatelji onoga što smo mi bili, žele nam nametnuti viziju Čovjeka koja nije naša, viziju Francuske koju odbacujemo, koju stranci sami otkrivaju s čuđenjem ili tugom, kazao je, zaključivši: “Čak je i nebo plakalo!”
