Prijedorsko selo Briševo nalazi se na oko 18 kilometara od Prijedora. Teritorijalno je pripadalo Mjesnoj zajednici Ljubija. Briševo je imalo oko 400 stanovnika pre rata i gotovo cjelokupno stanovništvo činili su Hrvati. Srpske snage su Briševo prvi put granatirale 27. maja 1992. godine iz pravca prijedorskog sela Rasavci i sela Oštra Luka u opštini Sanski Most. Granatiranje nije izazvalo veću štetu u selu.

Mještani Briševa su formirali delegaciju koja je otišla u Rasavce da vidi šta je razlog granatiranja. Srbi iz Rasavaca su delegaciji rekli da je u pitanju upozorenje i izdali im ultimatum za predaju naoružanja. Mještani Briševa su predali sve naoružanje dan kasnije, a radilo se o svega desetak pušaka za koje su vlasnici imali dozvole. U narednim danima, mještani Briševa su tokom noći stražarili iz straha od napada, ali u selu nije bilo naoružanja.

Sve do 24. juna 1992. godine u Briševu je bilo relativno mirno, iako stanovnici nisu mogli da napuštaju selo zbog punktova srpskih snaga. Tog dana su pripadnici policije iz Ljubije došli kombijem u Briševo i uhapsili više muškaraca iz sela. Policija je mještanima rekla da uhapšene vode u policijsku stanicu Ljubija na razgovor. Međutim, oni su sprovedeni u prijedorske logore.

Napad na Briševo je počeo 24. jula 1992. godine oko tri sata ujutru snažnim granatiranjem sela. Tokom dana je granatiranje bivalo sve intenzivnije i stanovnici Briševa su se sklonili u podrume kuća. Nekoliko mještana je stradalo tokom granatiranja. Narednog jutra, srpske snage su nastavile granatiranje, a ubrzo su počele i da pucaju iz pješadijskog naoružanja.

Oko devet sati ujutru, srpske snage, sastavljene od jedinica 1. Krajiškog korpusa i pripadnika dobrovoljačkih jedinica, ušle su u Briševo. Po ulasku u selo, pripadnici različitih vojnih formacija u SMB uniformama obilazili su kuće u Briševu, izvodili, tukli i ponižavali meštane, a zatim neke od njih i ubijali. Uslijedilo je pljačkanje sela i paljenje kuća. Vojnici su odnosili namještaj, vozila, poljoprivredne mašine, kućne aparate i slično.

Jedan broj kuća bio je oštećen tokom granatiranja, a po ulasku pješadije u selo kuće su zapaljene. U napadu je uništena katolička crkva. Do večeri 25. jula 1992. godine, većina vojnika se povukla iz sela odvodeći sa sobom 36 zarobljenih mještana Briševa. Svi zarobljeni su sprovedeni u zatočenički logor u hali Krings u Sanskom Mostu.

Po odlasku vojnika, mještani koji su se krili oko sela ušli su u Briševo i pokopali prve žrtve. U danima nakon napada, mještani su nastavili sa sahranjivanjem ubijenih; međutim, u tome su ih ponekad sprječavale grupe naoružanih Srba koje su nastavile da dolaze u Briševo, pljačkaju i pale preostalu imovinu na području sela. Do novembra 1992. godine, srpske snage su uništile sve kuće u Briševu.

U napadu na Briševo u periodu od 24. do 26. jula 1992. godine, srpske snage ubile su najmanje 68 lica, od kojih su 14 bile žene. Među ubijenima je bilo maloljetnika i onih starijih od 60 godina, kao i invalida. Većina ubijenih su bili civili.

Napad na Briševo izvršile su dvije jedinice 1. krajiškog korpusa – Šesta sanska pješadijska brigada (6. pbr) i Peta kozarska brigada, potpomognute dobrovoljačkim jedinicama.

U prvoj polovini juna 1992. godine, komanda 1. Krajiškog korpusa naredila je pretpočinjavanje 6. pbr komandi 43. mtbr, odnosno OTG Prijedor. Komanda 6. pbr je 18. jula 1992. godine naredila izvođenje borbenih djejstava na području Ljubije i okoline narednog dana.

Jedinicama 6. pbr je naređeno da u sadjejstvu sa prijedorskim jedinicama zauzmu liniju kod zaseoka Atlije i sela Ljubija i da blokiraju sela  a zatim i „[n]aoružane grupe neprijatelja uništiti iznenadnom vatrom, a nenaoružano ljudstvo sposobno za borbu prikupljati u reonu Milinog Birta, odakle će se transportovati dalje. Žene, djecu, starce ostavljati kod njihovih kuća.“

Naređenjem je predviđeno djejstvovanje minobacačima po Kurevu i Briševu sa brda Javorik. Dana 22. jula 1992. godine, komandant 6. pbr pukovnik Branko Basara izdao je novo naređenje za ispunjavanje zadataka iz prethodnog naređenja. Predviđeno je da akcija počne 23. jula 1992. godine ujutru pretresom terena od strane prijedorskih jedinica. Naređena je likvidacija naoružanih grupa.

Mještanin Briševa Ivo Atlija je na suđenju Milomiru Stakiću pred MKSJ u haagu posvjedočio da je tokom napada većina vojnika koje je vidio nosila SMB uniforme JNA uz crvene trake oko rukava ili oko šljemova, dok je nekolicina njih imala četničke oznake i šubare.

Basarinim naređenjem od 22. jula 1992. godine predviđeno je da borci nose dvije crvene trake – jednu na ramenu, a drugu na lijevoj ruci iznad lakta –tokom izvođenja borbenih djejstava na području Ljubije.

Pored vojnika, u Briševu su tokom napada bila prisutna i tri ili četiri oficira VRS. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv komandanta Šeste krajiške brigade Branka Basare i Nedeljka Aničića, komandanta Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane "srpske opštine Sanski Most", za zločine počinjene u Briševu.

Predmet je krajem 2019. godine ustupljen pravosudnim organima Republike Srbije.