Bio je pobožan mladić, volio je konje i bio je predodređen za redovnički život kao misionar u jednoj afričkoj zemlji. Ali postao je jedno od najstrašnijih čudovišta 20. stoljeća. Rudolf Höss dobio je nadimak Mesar iz Auschwitza jer je kao komandant tog koncentracionog logora u Poljskoj, prema dokumentu USSR-008 koji su sovjetske vlasti predstavile Međunarodnom sudu u Nürnbergu, naredio ubistvo oko četiri miliona ljudi u plinskim komorama. Međutim, u svojim memoarima komandant logora napisao je da je bilo „samo“ milion pojedinaca. Na Nürnberškom procesu proglašen je krivim i obješen 16. aprila 1947. godine.

Arhitekt holokausta živio je u vili s vrtom, voćnjakom i bazenom pričvršćenim uz vanjski zid logora sa svojom suprugom Hedwig Hensel i njihovo petero djece. Svi oni vratili su se u sadašnjost u filmu The Zone of Interest, nominiranom za pet Oscara, uključujući najbolji film i najbolji strani film. Fokusiran je na život porodice Höss, te miniseriju Cristóbal Balenciaga. Kakve veze couturier ima s koljačem iz Auschwitza? Jedna od njegovih kćeri, Inge-Brigitt, bila je jedna od Balenciaginih manekenki u Madridu 1950-ih. Ni Balenciaga ni niko drugi nije sumnjao u mračnu prošlost ljepotice ledeno plave kose koja je tako dobro paradirala u madridskim salonima.

Rođena u augustu 1933. na istoj farmi u blizini Baltičkog mora gdje su se upoznali njezini roditelji, živjela je u različitim koncentracijskim logorima u kojima je njezin otac bio šef. Do svoje pete godine bila je u Dachauu, od pete do sedme je bila u Sachsenhausenu, a od sedme do jedanaeste u Auschwitzu.

Kao treće od petero Hössove djece, uz svoje dvije sestre, bila je desno oko oca kojeg je opisala kao "najljepšeg čovjeka na svijetu" jer im je pružao ljubav i udovoljavao svakom hiru. Inge-Brigitt živjela je u svijetu snova u vili o kojoj su inače brinule zatvorenice koje su služile kao dadilje, kuharice, vozačice, krojačice, frizerke i čistačice. S prozora svoje sobe vidjela je dim iz krematorija, a kada je brala jagode iz vrta shvatila je da su prekrivene sivom prašinom. Živjeli su u luksuzu sve dok Saveznici nisu pobijedili u Drugom svjetskom ratu.

Rudolf je otišao svojim putem, a ostatak porodice drugim putem. Jedva su izbjegli deportaciju u Sibir, bili su gladni, krali su ćumur da se ugriju, a nisu imali cipele. U 1950-ima Inge-Birgitte se nastanila u Španjolskoj, gdje je radila u butiku u kojoj je balenciagu zadivila svojom ljepotom, visinom, dugom plavom kosom i kristalnim očima. Tri je godine radila za njega kao manekenka na ekskluzivnim revijama gdje je paradirala s takvom svečanošću da ju je čuveni dizajner nazvao "moj mali njemački vojnik." Gospođica Höss ni u jednom trenutku nije otkrila svoju prošlost, a ako bi je neko pitao, obično je rekla da joj je otac umro tokom rata. Sačuvati i sakriti svoju prošlost bila je njezina misija.

Godine 1961. u Madridu je upoznala američko-irskog inženjera za kojeg se udala i s kojim je dobila sina i kćer, koji su umrli. Razveli su se 1983. Tokom udvaranja on je bio prva osoba kojoj je priznala svoju prošlost. "Prvo sam bio malo iznenađen. Ali onda, kako sam razgovarao s njom sve više i više, shvatio sam da je bila žrtva jednako kao i bilo ko drugi. Bila je samo djevojčica kad se sve ovo dogodilo", rekao je u intervju za Washington Post 2013. Nakon nekoliko godina potrage Thomas Harding, novinar koji je tražio materijal za svoju knjigu „Hanns and Rudolf: The German Jew and the Hunt for the Commandant of Auschwitz“, uspio je locirati Hössovu kćer u SAD, u Sjevernoj Virginiji. Priča ga je duboko dirnula jer je njegov ujak, njemački Jevrej po imenu Hanns Alexander, bio taj koji je uhvatio Hössa.

Zbog suprugovih profesionalnih obaveza, porodica je živjela u Liberiji, Grčkoj, Iranu i Vijetnamu, sve dok se nije nastanila u Washingtonu 1972. U glavnom gradu SAD radila je u butiku, a kasnije ju je jevrejski poslovni par koji je emigrirao iz nacističke Njemačke zaposlio u svom luksuznom modnom salonu u kojem je radila 35 godina. Tamo je pratila brojne supruge kongresmena i senatora. Kada je šefu otkrila svoju tajnu, jednog dana kad je previše popila, vlasnik je ipak nije otpustio jer nije imala nikakve veze s onim što je učinio njezin otac.

Kći koljača iz Auschwitza 2015. godine oboljela je od raka i tada je počela pričati više o svom djetinjstvu. "Nikad nisam pitala zašto postoje ograde i stražarnice. Kad imaš devet ili deset godina glava ti je puna drugih misli. I stvarno, bi li se išta promijenilo da jesam? S obzirom na to koliko sam bila mala?" (EL MUNDO)