Albert Einstein, rođen u Njemačkoj 1879. godine, uglavnom je poznat kao najutjecajniji fizičar 20. stoljeća. Čak i ako ne znamo šta ona zapravo predstavlja, čuli smo sigurno za jednačinu E = mc2. Premda je Einstein bio “pametnjaković”, to ne znači da je živio dosadnim životom. Ustvari, oni koji su ga poznavali nazivali su Einsteina rasijanim, zabavnim i pomalo čudnim.

Umalo predsjednik Izraela

Nakon što je 1952. godine umro prvi predsjednik Izraela Chaim Weizmann, izraelska vlada Einsteinu je zvanično ponudila predsjedničku poziciju. Iako je time bio nevjerovatno počašćen, brzo je odbio ponudu.

U pismu koje je poslao kao odgovor napisao je da mu, budući da se uvijek bavi “objektivnim stvarima”, “nedostaju prirodne sposobnosti i iskustva” da se bavi ljudima.

Uprkos tome što je odrastao kao jedan od najpametnijih naučnika svih vremena, njegova porodica i doktori vjerovali su da je kao dijete bio prilično “spor u razvoju“. Do svoje treće godine, naprimjer, uopće nije govorio. A kada je progovorio, svaku rečenicu ponavljao bi ispod glasa.

Naučnici su kasnije iskoristili ovaj primjer da skuju termin “Einsteinov sindrom” koji se koristi za izuzetno bistre ljude koji kasno progovore.

Čudan ugovor održavao mu je brak

Nakon što je oženio Milevu Marić, matematičarku iz Vojvodine, živjeli su sretno sve dok ih akademski uspeh i putovanja svijetom nisu razdvojili. Umjesto razvoda, u početku, Einstein je predložio ugovor kako bi održali zajednički život.

Klauzule u ugovoru uključivale su da je Mileva morala održavati čistim Einsteinovu odjeću, veš, spavaću i radnu sobu. Od nje se, također, tražilo da se odrekne svih “ličnih odnosa” s njim i da s njim ne govori ako on to ne “zahtijeva”.

Oženio je svoju rodicu

Nakon razvoda od Mileve, Einstein se počeo zanimati za svoju rodicu Elzu. Zapravo, prije nego što ju je oženio, pokušao je oženiti njezinu kćerku Ilse, mlađu od njega 18 godina. Nije joj bio privlačan, pa Elsa tu vezu nije dopustila.

Umjesto toga, Elsa se 1919. godine udala za Einsteina i postala žena kakva je oduvijek želio da bude Mileva. Elsa je brinula o Einsteinu i očekivala je malo zauzvrat. Ipak, to mu nije bilo dovoljno. Brzo  nakon što je stupio u drugi brak prevario je Elsu sa svojom sekretaricom Betty Neumann. Ali na tome se nije zadržao, uvid u njegovu korespondenciju pokazao je da je imao najmanje šest vanbračnih veza. Neke od žena opisanih u pismima su Estella, Ethel, Toni i njegova “ruska špijunska ljubavnica” Margarita.

Mozak i oči ukradeni nakon smrti

Nakon Einsteinove smrti 1955. godine njegova porodica namjeravala ga je sahrani na tradicionalan način. Liječnik bolnice u Princetonu Thomas Stoltz Harveyji, koji je izvršio obdukciju, vidio je to kao priliku da prouči Einsteinov mozak.

Doktor je izvadio mozak, odnio ga kući i godinama ga držao u tegli. I razni drugi naučnici poslije su ga dugo proučavali sve dok nije 1998. godine predan Einsteinovoj unuci.

Istraživači koji su imali čast proučavati njegov mozak otkrili su da je on zapravo građen drugačije nego kod prosječnog čovjeka. Otkrili su da je Einsteinov parijetalni režanj bio 15 posto veći od prosjeka.

Parijetalni režanj dio je mozga odgovoran za vizualno-prostornu spoznaju, slike pokreta i matematičko razmišljanje. Međutim, iznenađujuće, njegov mozak bio je mnogo lakši od prosjeka.

Isti ljekar koji je ukrao Einsteinov mozak domogao se i njegovih očiju. Zadržavši mozak, oči je poklonio Einsteinovom oftalmologu Henryju Abramsu.

Abrams je, kažu, bio malo gadljiv, nije želio testirati očne jabučice niti ih držati u vlastitom domu. Umjesto toga, odmah ih je zaključao u sef koji se i danas nalazi u njujorškoj banci. S vremena na vrijeme šuška se da će oči otići na aukciju, ali to se još nije dogodilo.

Ne, nije pao iz matematike, ali...

Jedna od čuvenijih glasina o Einsteinu jeste ta da je kao dijete pao iz matematike jer na učenje nije obraćao naročitu pažnju. Istina je, pak, da je postizao visoke ocjene tokom cijelog obrazovanja u osnovnoj školi. Ustvari, on je stalno bio u vrhu svoje klase.

Einsteinova zamjerka ogledala se u tome što je mislio da učitelji predaju previše “mehanički” za njegov ukus. U stvarnosti, Einstein je do svoje 15. godine bio savladao diferencijalni i integralni račun i bio je u potpunosti samouk.

Iako je bio najbolji u svom razredu, on je napustio srednju školu sa 15 godina kako bi emigrirao iz Njemačke. Želio je da izbjegne služenje vojnog roka kako bi nesmetano studirao.

Ostatak njegove porodice nije želio otići iz Njemačke, pa je sam odselio u Švicarsku.

Iako je bio nevjerovatan student, ipak je pao na dijelu prijemnog ispita. Einstein je imao samo 16 godina kada se prijavio na Švicarsku saveznu politehničku školu. Škola je bila fokusirana na tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, tako da je Einsteinu trebalo biti lahko da se upiše.

Ipak, on je pao na općim pitanjima na ispitu. Srećom, položio je sekcije iz fizike i matematike odlično.

Vanbračno dijete dao na usvajanje

Einstein i njegov najstariji sin Hans Albert u početku su se dobro slagali, ali se to polije umnogome promijenilo. Hans je krivio oca što je ostavio njegovu majku bez novca. Ali Einstein je mrzio i Hansovu ženu, svoju snahu, smatrajući je “neprivlačnom” i “sklonoj spletkama”. U jednom je trenutku čak molio Hansa da ne dobije dijete s njom kako bi eventualni razvod bio lakši.

Osamdesetih godina prošlog vijeka otkrivena su lična pisma iz Einsteinove kolekcije i pokazalo se da je imao vanbračno dijete. Godinu prije nego što se oženio Milevom Marić, dobio je 1902. godine kćer po imenu Lieserl.

Iz pisama se vidi da je Lieserl nakon rođenja data na usvajanje. Iako se u pismima ne objašnjava gdje je dijete otišlo, vjeruje se da je djevojčica umrla otprilike godinu dana poslije.

Imao je užasno loše pamćenje

Einstein je bio poznat po svom čudnom izgledu, s raščupanom kosom i blesavim izrazima lica, ali mnogi ne znaju da je rijetko kad nosio čarape. One su mu bile teret jer ne samo da su mu bile neudobne i da ga je svrbjelo dok ih je nosio, već su, zbog načina hodanja, vrlo brzo “dobijale rupe”.

Obično je obuvao takozvane boat shoe bez čarapa te svoje omiljene, mekane jarko ružičaste papuče.

Iako nam je dao jednu od najupečatljivijih naučnih jednačina u historiji, Einstein je imao užasno pamćenje. Često se mučio da zapamti imena, datume i brojeve telefona.

Ovo je jedan od razloga zašto je zaposlio sekretaricu nakon što se doselio u Ameriku. Ne samo zato što se mučio s engleskim jezikom, već je htio da neko umjesto njega pamti svakodnevne stvari i obaveze kako bi svoje vrijeme mogao maksimalno iskoristi.

FBI ga je špijunirao decenijama

Iako je bio otvoreni antinacist, te je napustio Njemačku kako bi se preselio u Ameriku, J. Edgar Hoover i FBI dugo su ga špijunirali. Einstein je bio poznati pacifist koji je podržavao građanska prava i ljevičarske ciljeve. Hoover, dakako, nije mislio da je Einstein nacistički špijun, ali se sumnjala da bi mogao imati simpatije prema komunistima.

Ništa nije proizašlo iz višedecenijske istrage, ali do trenutka kada je umro njegov FBI dosje imao je ogromnih 1.800 stranica.

Njegovi učitelji su ga mrzili

Nije bilo važno koliko je Einstein bio uspješan u matematici ili fizici u učionici, svi su ga nastavnici i dalje mrzili. Mnogi od njih mislili su da previše govori, bio je buntovan i rasijan, često je preskakao časove i iskazivao nepoštivanje prema svojim profesorima.

Kao rezultat toga, niko od njegovih nastavnika nije ga preporučio za zaposlenje. Zato mu je trebalo skoro devet godina da pronađe posao nakon što je završio fakultet.

Einstein je objavio svoju revolucionarnu teoriju opće relativnosti 1915. godine, ali je ljudima trebalo više od četiri godine da u nju zaista povjeruju. Imajte na umu, bio je u toku Prvi svjetski rat, pa je to oduzelo neko vrijeme. Ipak, u maju 1919. godine pomračenje Sunca pomoglo je da se dokaže Einsteinova poenta.

Njegova teorija tvrdila je da masa i gravitacija mogu iskriviti tkivo prostora i vremena. Nakon pomračenja Sunca, ljudi su vidjeli kako se svjetlost zakrivljuje zahvaljujući gravitaciji Sunca.

Tajna ljubav prema violini

Iako ga je uvijek privlačila matematika, Einsteina je bio i muzički obrazovan. Njegova majka Pauline bila je pijanistkinja cijelog života i željela je da i njen sin zavoli muziku, pa je Einsteina upisala na časove violine.

U početku je mrzio baviti se muzikom, ali se sve promijenilo kada je imao 13 godina i kada je prvi put čuo Mozarta. Ponovo je počeo pohađati časove violine i nastavio ju je svirati do posljednjih godina života.

Jedna od drugih Einsteinovih strasti bilo je jedrenje. Iako nije bio baš dobar u tome, posjedovao je više čamaca i često bi njima plovio po jezerima ili na okeanu. Komšije su mu često morale pomagati oko čamaca jer nije bio rijedak slučaj da mu se prevrnu.

Ovaj hobi bio je prilično opasan za Einsteina budući da nikada nije naučio plivati. Umjesto toga, uvijek je nosio prsluk za spašavanje i pazio da ne jedrenje ne ide sam.

Kompas mu je bio kompas

Einstein je imao pet godina kada mu je otac pokazao mali alat koji će mu promijeniti život. Bio je bolestan, ležao je u krevetu kada mu je otac dao džepni kompas da se zabavi.

Odmah je bio fasciniran činjenicom da se na koju god stranu okrene kompas, okreće i igla. U početku je vjerovao da mora postojati neka čudna sila. Nakon što je držao kompas, želio je naučiti više o tome kako funkcioniraju prirodne sile.

Često se može čuti da je Einstein pomogao u pravljenju atomske bombe. U stvarnosti, nije ni prstom mrdnuo, samo je pozvao predsjednika Franklina F. Roosevelta da počne s istraživanjem. U kasnim tridesetim godinama 20. stoljeća Einstein je saznao da su Nijemci počeli istraživati atomsku energiju i znao je da će, ako se Sjedinjene Američke Države uključe u rat, doći do utrke u tome ko će prvi napraviti bombu.

Kasnije je rekao da iako nije učestvovao u projektu “Manhattan”, duboko žali zbog bombardiranja Hirošime i Nagasakija.

Bio je strastveni pušač

Jedna od Einsteinovih prljavih navika bila je ljubav prema duhanu. Pušio je lulu cijeli svoj život. Govorio je da mu pušenje daje “smiren i objektivan sud”.

Iako je možda najpoznatiji po svojim teorijama, Einstein je dao ideje za dosta poznatih izuma. Zaslužan je kao koizumitelj vrste frižidera koji se napaja komprimiranim plinovima.

Također se smatra da je njegov mozak stajao iza mnogih uobičajenih naučnih izuma koje danas poznajemo, kao što su fotoelektrične ćelije, optička vlakna, laseri, poluvodiči i, naravno, nuklearna energija.

Nezapamćen stil podučavanja

Nakon što je godinama bio nezaposlenosti u akademskom životu, konačno je 1909. dobio svoj prvi profesorski posao u dobi od 30 godina. Počeo je predavati na Univerzitetu u Zürichu oduševljavajući studente svojim jedinstvenim stilom podučavanja.

Einstein je koristio kartice umjesto papira da bi pisao svoje bilješke i često je improvizirao. Dopuštao je svojim učenicima da ga prekidaju pitanjima ili argumentima. Ova vrsta nastavnog stila bila je praktički nezapamćena u to vrijeme.

Mnogi obožavatelji Alberta Einsteina godinu 1905. nazivaju njegovom “čudesnom godinom” zbog svega što je tada postigao. U toj je godini objavio četiri rada za koje mnogi smatraju da predstavljaju nešto najkreativnije što je napisao. Teme radova uključivale su kvantnu teoriju, Brownovo kretanje (kojoj je u osnovi samo postojanje atoma), elektrodinamiku i E = mc2 jednačinu.

“Neukusno je produžavati život vještački”

Einstein je 17. aprila 1955. godine pretrpio pucanje krvnog suda koji je počeo da krvari iznutra. Prethodno je operiran na krvnom sudu, ali je nakon druge hospitalizacije odbio sve dalje operacije.

U bolnici je rekao da će se liječiti pod svojim uslovima i da je “neukusno produžavati život vještački”. Međutim, niko ne zna koje su mu bile posljednje riječi, jer su izgovorene na njemačkom, a medicinska sestra je govorila samo engleski.

Doktori i naučnici koji su proučavali Einsteinovu biografiju i lična pisma vjeruju da je možda imao nedijagnosticiran Aspergerov sindrom. Ljudi koji pate od ovog sindroma često su vrlo emocionalno odvojeni od svojih vršnjaka i gotovo da nemaju empatije prema drugima.

Uzimajući u obzir činjenicu da je Einstein bio samoproglašeni usamljenik, koji nije volio interakciju ili ophođenje s ljudima, dijagnoza Aspergerovog sindroma ima puno smisla.

Prvoj ženi lažno obećao dio novca od Nobelove nagrade

Iako je njegova čuvena jednačina E = mc2 promijenila nauku kakvu poznajemo i bila je najveći skok u fizici od Isaaca Newtona, Einstein za nju nikada nije dobio Nobelovu nagradu.

Umjesto toga, nagrada je došla za njegovu “službu teorijskoj fizici, a posebno zbog otkrića fotoelektričnog efekta”. To je zato što se smatralo da je teorija relativnosti samo teorija, a ne naučno objašnjenje.

Kada je Einstein sastavljao papire za razvod od svoje prve supruge Mileve, uračunao je u to i eventualni dobitak od Nobelove nagrade. Iako će proći još dvije godine dok ne osvoji nagradu, bio je uvjeren da će ju dobiti.

Jedino što Mileva nikada nije vidjela taj novac, jer je Einstein udesio da novac zapravo ide njegovim sinovima. Mileva je primala samo neku kamatu koja je bila beznačajna.

Einstein je s Milevom imao i sina Eduard. Kao dobar učenik tokom svog odrastanja Eduard je počeo studirati medicinu da bi postao psihijatar. Međutim, sa 20 godina dijagnosticirana mu je šizofrenija i kasnije je smješten u institucionalnu školu.

Nakon ozbiljnog sloma, Eduard je svom ocu rekao da ga mrzi. Otprilike u to vrijeme Einstein se preselio u Sjedinjene Američke Države i više nikada nije vidio Eduarda.

Albert Einstein je možda nosilac moderne fizike i filozofije nauke, ali jedva da je ikada bio u laboratoriji. Pomislili biste da bi naučnik njegovog kalibra proveo znatnu vrijeme u laboratoriji vršeći eksperimente, kao što to rade naučnici. Ali, naravno, Einstein je i u tome bio drukčiji. Većina njegovog genija iskazivala se na papiru, za njegovim stolom.

Dok je odrastao ljudi s kojima je živio mogli su uočiti njegovu rastuću inteligenciju. Njegova sestra Maja pričala je o Einstein novom afinitetu prema zagonetkama i izgradnji složenih struktura od kockica igračaka.

Čak je tvrdila da je jednom podigao toranj od igraćih karata visok 14 katova!

Koliko god da je bio genije, čak je i Einstein priznavao da nešto nije mogao. Veliki naučnik nikada nije “uhvaćen u vožnji”, a navodno se nikada nije ni potrudio da dobije vozačku dozvolu. Umjesto toga, volio je hodati ili voziti bicikl ako je trebao negdje brže stići.

Mnogi ljudi pretpostavljaju da je ovo odbijanje da vozi rezultat njegovog navodno nedijagnosticiranog Aspergerovog sindroma, ali tada vožnja nije bila toliko neophodna kao danas.

Element nazvan u njegovu čast

Studenti hemije širom svijeta često stenju zbog toga što moraju pamtiti periodni sistem elemenata, ali postoji jedan koji ne bi trebao biti previše težak za pamćenje. Einsteinium je otkriven ubrzo nakon što je Albert umro 1955. godine.

S atomskim brojem 99, Einsteinium je član serije aktinida, otkriven je iz ostataka prve eksplozije hidrogenske bombe 1952. godine. To je mekan, srebrnast, paramagnetski metal.

Einstein je vjerovao da su bombaški napadi na Japan bili neopravdani. Jednom je rekao: “Nisam, zapravo, predvidio da će [atomska energija] biti oslobođena u moje vrijeme. Vjerovao sam samo da je to teoretski moguće... kroz slučajno otkriće lančane reakcije, a to nije bilo nešto što sam mogao predvidjeti.”