Mnogo prije Ukrajine i Jevgenija Prigožina postojala je formacija slična njegovom Wagneru. Ruski plaćenici, koji već godinu dana ratuju u UKrajini ali I izvode operacije u nekim dijelovima afričkog kontinenta,. nasljednici su paravojne formacije kojoj je belgijski kralj Leopold dao zadatak da Kongo pretvori u divovsko skladište gume za izvoz i koncentracijski logor na otvorenom u kojem je umrlo oko deset miliona ljudi. Mnogio od preživjelih osakaćeni su, tako je Belgija kažnjavala neispunjavanje kvota, odsijecanjem udova radnicima plantaža.
Ti su vojnici imali zadatak nadoknaditi ulaganje monarha okrunjenog 21. jula 1831. ropskim radom u Kongu, on je tu zemlju kupio povoljnoj cijeni od plemenskih vođa u zamjenu za "ugovore o prijateljstvu". Tako je Kongo pretvoren kraljevo privatno lovište, gdje su ljudi bili plijen. Pakao na Zemlji, koji je Joseph Conrad nazvao " terorom "u srcu tame i koji je Leopold s priličnom dozom sarkazma nazvao"slobodnom državom".
Belgijski kralj dobio je Kongo nekoliko godina ranije na Berlinskoj konferenciji (1884-1885). Sastanak na vrhu održan je u kući njemačkog kancelara Otta von Bismarcka, na kojem je Afrika poput kolača izrezana na komade kako bi se tako udovoljilo interesima različitih sila. Leopold je držao teritoriju Konga – veličine Zapadne Evrope - pod svojom kontrolom sve do 1908. godine, kada su ga optužbe za njegovo brutalno iskorištavanje prisilile da ga preda belgijskoj državi kao službenu koloniju.
Leopold nikada nije kročio na svoju afričku farmu, kojom je upravljao kroz široku mrežu opunomoćenika i kontrolirao je silom; hiljade vojnika organiziranih u rasističkom sistemu na čijem su vrhu bili bijelci a na dnu crnci prisiljeni služiti režimu. Plaćenici su djelovali s nekažnjenom okrutnošću osmišljenom da uguši svaku pobunu protiv eksploatacije zbog koje su domoroci plaćali krvlju svaku kap soka koju su iščupali s onih stabala koja su "plakala" gumu nakon što bi im koru razrezali mačetom.
Kralj Leopold II organizirao je svoje plaćenike u nemilosrdnu jedinicu nazvanu Force Publique i ovlastio ih da provode njegovu volju diljem kolonije. Svaki okrug imao je kvote za proizvodnju slonovače, zlata, dijamanata, gume i svega čega se zemlja morala odreći. Leopold II je samostalno birao guvernere, svakom od njih dao je diktatorske ovlasti. Svaki je zvaničnik u cijelosti bio plaćen na temelju provizije, pa je stoga imao veliki poticaj da pljačka što je više mogao.
