Bekir Misirlić (1931. – 2001), završio je 1953. godine Višu pedagošku školu likovnog smjera u Banjoj Luci. Radio je kao nastavnik crtanja osnovnoj školi i gimnaziji, a potom kao prvi Umjetničke galerije u Banja Luci (1970–1973).
Jedan je od osnivača grupe „Četvorica“. Bio je član grupe „Prostor-Oblik“.
Bavio se slikarstvom, skulpturom, keramikom i mozaikom. Imao je čitav niz samostalnih izložbi, a učestvovao je na mnogobrojnim grupnim izložbama. Bio je član ANUBiH.
Smrću Bekira Misirlića, pisala je likovna kritika, bosanskohercegovačka likovna scena je, ne uzimajući u obzir odranije afirmisane slikare starijih generacija, ostala bez svog najznačajnijeg predstavnika.
Razvijajući se izvan kulturnog centra, Sarajeva, ovaj umjetnik je imao dovoljno snage, stvaralačke energije i inventivnosti, da taj hendikep prevlada i da se afirmiše na južnoslavenskom prostoru, jer je njegov rukopis bio toliko prepoznatljiv da je predstavljao, od samog početka, dovoljnost koja ga preporučuje i u najrigoroznijim selekcijama.
Uskoro je postao neizostavnom vrijednošću bosanskohercegovačkog likovnog prisustva kako na samostalnim, tako na kolektivnim izložbama, bijenalima, trijenalima, i specijalnim izložbama posvećenim samo crtežu, skulpturi ili akvarelu.
