Prije deset godina preselio akademik Alija Džogović, veliki bošnjački pjesnik, teoretičar savremene i tradicionalne bošnjačke književnosti, znanstvenik, etnolog, istraživač i jedan od najznačajnijih onomastičara i dijalektologa Balkana, piše Sadik Idrizi.
Alija Džogović je rođen 1929. godine u Laholu kod Bijelog Polja, u Crnoj Gori. Osnovnu školu završio je u Zatonu a gimnaziju u Peċi. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao je književnost i jugoslovenske jezike. Diplomirao je 1955. godine. Od 1979. godine se intezivno bavi naučnim radom, uglavnom iz oblasti lingvističkih disciplina i narodne književnosti.
Od 1994. godine, a posebno poslije 2000., radio je na afirmaciji književne tradicije, jezika i kulture svih Bošnjaka Kosova, na projektima reforme školstva i izrade novih nastavnih planova i programa za bošnjačku nacionalnu zajednicu, kao i na iniciranju stvaralaštva kosovskih bošnjačkih pisaca nove generacije.
Alija Džogoviċ je prvi promovisao bosanski jezik u Sjevernom Sandžaku. U Osnovnoj školi u selu Ljeskova kod Tutina 2005. godine održao je čas Bosanski jezik je moj maternji jezik.
Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru 9. juna 2011. godine Alija Džogoviċ je promovisan u akademika – člana i utemeljivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), čije je sjedište u Sarajevu i Novom Pazaru. Akademik Alija Džogoviċ je živio i radio u Peċi.
Doprinos razvoju jezika
Alija Džogoviċ je s nemjerljivim istraživačkim nervom i stvaralačkom upornošċu prikupljao i publikovao mnoge dijalekatske karakteristike lokalnih i regionalnih govora o kojima su lingvisti malo pisali ili nisu uopšte pisali. Kao stvaralac dao je ogroman doprinos ličnim terenskim istraživanjima onomastike, kojom prilikom je decidno utvrdio mnoge nazive toponima i antroponima.
Alija Džogoviċ je bio sakupljač, istraživač, kreativni stvaralac brojnih radova, projekata i knjiga u i o bosanskom jeziku. Decenijama je prikupljao, bilježio i tragao za literaturom i izvorima, konsultovao brojne informatore na terenu, obilazio i najudaljenija mjesta, ukratko istraživao, sistematizirao i objelodanjivao dijalektološku i onomastičku građu za pojedine zone, sve to bilježio da bi sačuvao od zaborava.
Objavljene knjige i udžbenici
Knjige poezije: Cvjet i rana, Materidža, Aragonitski nakit, Sarajevo Guernica, Porijeklo pjesme, Gdje je ta otadžbina, Bijel behar (antologija bošnjačke književnosti Kosova i Sandžaka), Narodne lirske pjesme Metohije.
Onomastika i dijalektologija:
Toponmija jugoslovenskog dijela Prokletija, Onomastika Dečana i okolnih sela, Onomastika sjeveroistočnih ogranaka Prokletija (Planinski predjeli sjeverno od Metohije i Srednje Poibarje), Onomastika Đakovice i susjednih sela, Onomastika Gore, Bošnjaci Vitomirice, Onomastika Župe i Prizrenskog Podgora, Onomastika plavsko-gusinjske dijalekatske oblasti, Atlas dijalekatskih izoglosa u Sandžaku.
Udžbenici:
BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne kulture, za prvi razred osnovne škole;
BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne kulture, za drugi razrd osnovne škole;
BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne kulture, za treċi razred osnovne škole;
MOSTOVI – Čitanka deveti orijentacioni razred;
MODRA RIJEKA – Čitanka za trinaesti razred;
ZLATNE RUKE – Čitanka za sedmi razred;
ŠTIT OD ZLATA – Čitanka za deseti razred;
BOSNA PRKOSNA – Čitanka za osmi razred.
