Prusac je srednjovjekovni grad u srednjoj Bosni. U historijskim izvorima prvi put se spominje 1478. godine. "Po popisu stanovništva iz 1879. godine u Pruscu su živjela „893 muhamedanca, 30 grko-istočnjaka i 107 rimokatolika; godine 1910. - 945 muhamedanaca, 91 rimokatolik i 36 srpsko-pravoslavnih. Godine 1991. u Pruscu su popisana 1.733 Muslimana 1 Hrvat, 6 Srba, 1 Jugoslaven i 15 ostalih.

Kako informira Đoko Mazalić, srednjovjekovni stanovnici Prusca „imali su svoje groblje pored spomenute kaldrme na mjestu današnje Hajdar-ćehajine džamije i njezinog groblja*, od kojih su preostala tri stećka „na licu mjesta, preko puta džamije i danas služe kao potpora kaldrmi ili seljacima kao binjektaši. Iz položaja ovih kamenova možemo zaključiti da se spomenuto bosansko groblje protezalo s obje strane današnje kaldrme i da između grada i nekropole nije bilo nikakvih građevina. One su se nalazile tek iza nekropole oko današnje raskrsnice četiri puta u Pruscu.“

U starom groblju „kod Ajvaz-dedina turbeta u Pruscu, pronađen je jedan vro zanimljiv nišan. Na uzdužnoj strani njegovoj, reljefno su prikazane 3 ptice kako iz posude zoblju neko zrnje, a do njih, s obje strane, isklesana je glava neke životinje (lava?). Taj reljef nije rađen u svrhu nišana, nego bi to mogao biti fragmenat kakvog stupa ili drugog dijela neke građevine ili možda dio nadgrobnog spomenika iz predturskog perioda."

Nišan sa motivom ptica i glave neke životinje (lava), sa velikom vjerovatnoćom stariji od turbeta Ajvaz-dede, u dosadašnjoj nauci nije izazivao veću pažnju. Dragocjen je primjer iz kojeg se vidi da su bosanske memorijalne tradicije u sahranjivanju, utemeljene u predosmansku Bosnu i sa nišanima sa simbolikom preslikanom sa stećaka, bile jače od memorijalnih tradicija koje su u Bosnu sa sobom donijele Osmanlije. Naime, Osmanlije svoje umrle, a posebno Ajvaz-dedu ukoliko je riječ o Osmanliji, zasigurno ne bi sahranili pored mezara iznad kojeg se nalaze bosanski „heretički" nišani, sa simbolikom koja nije osmanska.

Ne ulazeći na ovom mjestu u pitanje Ajvaz-dedinog etničkoga porijekla, jedno je sigurno: Ajvaz-dedu u prusačko mezarje, na kojem se nalaze „heretički" nišani, sahranili su bosanski muslimani, u skladu sa svojom memorijalnom tradicijom od stećka do nišana.

(Ibrahim pašić, Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini, Preporod, Sarajevo, 2017)