Na današnji dan 4. Aprila 1968. godine ubijen je dr. Martin Luther King (MLK) koji je bio jedan od najznačajnijih boraca za prava Afroamerikanaca. Kingovo naslijeđe je nemjerljivo, ali nažalost sve je manje onih koji su upoznati s njegovim doprinosima. Napisao je pet knjiga i održao čak 450 govora, ali mnogi njegovi snovi i nade za Ameriku ne dobijaju pažnju koju zaslužuju.

Danas u Americi, guverneri i članovi školskih odbora ograničavaju obrazovanje o ropstvu, o pokretu za građanska prava, Jim Crow i lekcije o MLK u školama. Od januara 2021. godine 35 američkih država je uvelo 137 zakona kojima se ograničava ono što škole mogu predavati o rasi, američkoj historiji i politici.

MLK-ov govor “Bio sam na vrhu planine”, održan 3. aprila 1968. u Mason Templeu u Memphisu, Tennessee, bio je njegov posljednji prije ubistva. Ovaj govor je relevantan jer na 56. godišnjicu od njegovog održavanja i ubistva poruke odjekuje i u kontekstu trenute situacije u Palestini.

Malcolm X je bio iskren u svojoj ciničnoj tvrdnji da je oružje neoimperijalizma “dolarizam”.

MLK je govorio o nepravdi sa kojima se suočavaju radnici gradskih sanitarnih čvorova koji su stupili u štrajk. Njegov govor je imao za cilj da inspiriše ove radnike, uprkos pretnji smrću i krivičnom gonjenju. U sadašnjem okruženju, pojedinci koji učestvuju u demonstracijama ili bojkotima protiv cionizma mogu se suočiti s rizikom da budu ugašeni ili krivično gonjeni zbog optužbi za antisemitizam.

Govor “Mountaintop” služio je kao simbol za MLK, predstavljajući četiri građanske vrline borbe, nade, strpljenja i potčinjavanja volji Božijoj. Prolazak kroz cionističku mrežu ili dolinu do vrha planine označava izazovno putovanje.  

Nažalost, o njegovom govoru “Vrijeme za prekid tišine” u kojem se osuđuje američki militarizam čak se i ne govori na njegovoj godišnjici ili tokom mjeseca crnačke historije.

Govor od 4. aprila 1967. u njujorškoj crkvi Riverside bio je vjerovatno njegov najkontroverzniji, barem kada je prvi put održan.

Rekao je: “Narod koji iz godine u godinu nastavlja trošiti više novca na vojnu odbranu nego na programe društvenog uzdizanja približava se duhovnoj smrti.”

Samo 35 dana kasnije, 10. maja 1967. godine, na Forumu Hungry Cluba u Atlanti, održao je još jedan upečatljiv govor pod naslovom “Tri zla društva”, govoreći o rasizmu, militarizmu i siromaštvu. Zaključio je porukom za one koji mu govore da šuti, da to ne može učiniti.

MLK se zalagao za univerzalni mir, pravdu i jednakost. Citirajući jedan od najmonumentalnijih govora u svom životu, koji je održao godinu dana prije njegovog ubistva, osvrnuo se na „trostruka zla“ Amerike.

MLK je rekao: “Siromaštvo, rasizam i militarizam su oblici nasilja koji postoje u začaranom krugu”.

Površna analiza američkog vojnog budžeta otkriva izdatke blizu bilion dolara, ne uključujući tekuće ratove koje su SAD vodile protiv onih koji misle drugačije. Milijarde dolara potrošene na proxy ratove i date cionističko-okupatorskom režimu lišile su živote miliona beskućnika i gladne američke djece. Ovisnost o ratovima navela je SAD da izdaju bjanko ček i pruže slijepu odanost cionističkom okupatorskom entitetu u Palestini. MLK se suprotstavio „cionističkom“ militarizmu, koji je rezultirao genocidom i smrću hiljada palestinskih boraca za slobodu. Zalagao se za istinu, mir i pravdu.

Amerika se udaljava od Kingove vizije

Više od pola stoljeća nakon Kingovog ubistva, američko polarizovano društvo je u dilemi da li živi u skladu sa Kingovim snom i poštuje borbu zbog koje je on izgubio život. Ideje o promjenama koje je King pokušavao unijeti u američko društvo odavno su počele blijediti, mnogo brže nego što je iko mogao predvidjeti. On je znao da neće stići u obećanu zemlju. Ipak, vjerovatno nije ni slutio da ćemo još biti tako daleko od toga.

Danas se previše Amerikanaca osjeća superiorno kada javno izražavaju besmislene i opasne socio-kulturne ideje koje i dalje ometaju američki marš prema Kingovom snu.

King se čitav život nadao osjećaju nužnosti da će „sva Božja djeca, crnci i bijeli ljudi, Jevreji i nejevreji, protestanti i katolici, moći da se spoje za ruke i zapjevaju... Konačno slobodni. Konačno slobodan. Hvala Bogu svemogućem, konačno smo slobodni.”

Na Dan Martina Luthera Kinga ili godišnjicu njegove smrti Amerikanci moraju razmisliti o tome šta kao pojedinci mogu učiniti da ne prođe još 50 ili 100 godina lutanj američke nacija u divljini rasizma. Sve je manje nade za Amerikance da će ikada doseđi Kingovu Obećanu zemlju. To pokazuje i izborna godina i sve izvjesniji povratak Trumpa u Bijelu kuću.

Ako se to desi postavlja se logično pitanje: da li Amerika ima snage da preživi četiri godine sistemske presije i polarizacije?