Na današnji dan 1. Jula 1994. godine predsjednik Palestinske oslobodilačke organizacije Yasser Arafat vratio se u Pojas Gaze nakon 27 godina izgnanstva.

Zbog straha od odmazde izraelskih i palestinskih tvrdolinijaša Izrael je pokrenuo najveću sigurnosnu operaciju otkako je egipatski predsjednik Sadat posjetio Jerusalem tokom sporazuma iz Camp Davida 1979. godine.

Odjeven u svoju uobičajenu vojnu odjeću i kefiju, vođa PLO-a je pobjednički je pozdravio prisutne dok je prelazio granicu u Rafahu. Neposredno prije nego što je krenuo helikopterom iz Kaira sa egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom, Arafat je rekao: "Sada se vraćam u prvu slobodnu palestinsku zemlju. Možete li zamisliti kako to pokreće moje srce, moja osjećanja."

Okružen palestinskim stražarima sa zelenim beretkama, proveden je kroz veliki broj Palestinaca u neprobojnom crnom mercedesu na putu dugom 20 milja na sjever na doček u gradu Gazi.

Prijetnje smrću i prijeteći grafiti izraelskih doseljenika u Kfar Doromu primorali su ga na promjenu rute. Čim je ušao u Gatu Arafat se suočio sa svakodnevnim problemima, od ulica zatrpanih smećem do izraelskih enklava poput Guš Qatifa, koje će morati rješavati kao vladar novonastale palestinske države.

Posjeta lidera PLO dolazi mjesec dana nakon što je sporazum između Izraela i PLO-a u Kairu stvorio krhku samoupravu za Palestince u Gazi i Jerihonu na Zapadnoj obali. Pojas Gaze i Zapadnu obalu su Izraelci zauzeli u Šestodnevnom ratu 1967. godine.

U gradu Gazi, Arafat je održao trijumfalno obraćanje sa balkona bivšeg štaba izraelskog vojnog guvernera na Parlamentskom trgu na kojem se okupilo 200.000 Palestinaca.

Činilo se da su se razlike s drugim palestinskim liderima prevaziđene dok je Arafat govorio o Kudsu.

Plan puta za trodnevnu posjetu Arafata uključio je Jerihon, ali ne i Kuds, rekao je njegov savjetnik Nabil Shaath. Demonstracije protiv dolaska Arafata bile se u Kudsu i drugdje.

Yasser Arafat i izraelski premijer Yitzhak Rabin i ministar vanjskih poslova Shimon Peres zajednički su dobili Nobelovu nagradu za mir 1994. godine. Povratak Arafata bio je početak donošenja Deklaracije principa dogovorenih mirovnim sporazumom u Oslu potpisanom u Washingtonu 1993. godine.

Prema sporazumu, Palestinske nacionalne vlasti preuzele su kontrolu nad novim autonomnim oblastima - Gazom i Jerihonom - i 1996. godine Arafat je postao njen izabrani predsjednik.

  1. godine Arafat i izraelski premijer Ehud Barak sastali su se u Camp Davidu u SAD-u kako bi dogovorili konačni mirovni sporazum, ali nisu mogli postići dogovor.

U septembru 2000. godine izbila je druga palestinska intifada. Arafat je postajao sve izolovan i optužen za podsticanje terora. Posljednjih godina svog života, Arafata su Izraelci zatvorili u grad Ramallah na Zapadnoj obali. Iako su palestinske vlasti imenovale novog vođu, on je ostao simbolična figura, a hiljade ljudi izašlo je na njegovu sahranu kada je umro u novembru 2004. godine.