Po onoj staroj dobroj narodnoj izreci da „ne pada snijeg da pokrije brijeg nego da svaka zvijer pokaže trag“ možemo analizirati društvene i globalne procese i nakon prirodnih katastrofa. Zemljotresi jesu jedno od iskušenja čovječanstvu, a oni koji su zadesili 6. februara i narednih dana jugoistočnu Republiku Türkiye i Šam dolaze u vrlo napetom političkom trenutku.
Naime, sedmice prije zemljotresa bile su ispunjene reakcijama na antiislamsko djelovanje evropskih desničara kroz spaljivanje i skrnavljenje Kur'ana. Pozadina tih događaja bila je u rastućem pritisku na EU i NATO uoči prve godišnjice agresije Rusije na Ukrajinu i uslovljavanje članstva Švedske i Finske od Republike Türkiye. Katastrofalni zemljotres skrenuo je pažnju svjetske javnosti sa Skandinavije na Bliski istok. Ali, „stara gospođa“ kada su u pitanju „Drugi“, a posebno muslimani, uvijek ima adut u rukavu, iznenađenje koje nam iznova pokazuje i dokazuje da evropski moral i dostojanstvo može pasti još niže.
Naime, istog dana kada se desio zemljotres poznati islamofobični satirični časopis Charlie Hebdo nastavio je tamo gdje je stao Rasmus Paludan kad je u pitanju islamofobija, antiislamska i antiturska retorika i djelovanje.
Dehumanizacija muslimana na francuski način
U rubrici Crtani film dana, crtež Pierricka Juina prikazuje ruševne zgrade blizu, gomile krhotina, prevrnuti automobil. Zemljotres u Türkiye – pisalo je iznad crteža, a riječi Nema potrebe da se šalju ni tenkovi na dnu. Ono što je autor prikazao kao satirično nema nikakve veze s kritikom struktura moći, što je meta gotovo svakog satiričnog teksta ili karikature.
„Ruganje žrtvama jednog od najvećih zemljotresa u savremenoj historiji otkriva stepen dehumanizacije koja je postala prihvatljiva u francuskom društvu. Ismijavanje hiljada ljudi koji su poginuli u zemljotresu kao i žrtvama dugogodišnjeg rata u Siriji je sve samo ne prosvijećena kritika. I zaista, dok su mnoge evropske zemlje došle da podrže žrtve potresa, poslale finansijsku pomoć, vojno osoblje i opremu, ova karikatura odražava nedostatak humane reakcija za ljude iz muslimanskih zemalja“, smatra dr. Farid Hafez, profesor međunarodnih studija, istraživač na The Bridge Initiative Univerziteta Georgetown i urednik Evropskog izvještaja o islamofobiji.
Ovaj istup je podsjetio na kontinuitet u zloglasnoj rasističkoj historiji Charlie Hebdoa.
„To s jedne strane odražava i stepen do kojeg su muslimani dehumanizovani od francuske države, koja je postala jedna od najagresivnijih zemalja koja se obračunava s muslimanskim civilnim društvom. S druge strane, ovaj prikaz ide ruku pod ruku s onim političarima krajnje desnice koji su kritizirali podršku svoje vlade žrtvama zemljotresa. Više od svega, ova karikatura pokazuje ishod duge tradicije, manifestaciju onoga što se događa s ljudskošću nakon kontinuirane dehumanizacije muslimana kao Drugog i ogleda se u potpunom nedostatku empatije“, ističe dr. Hafez.
Monetizacije islamofobije
Rasizam, antiislamizam, islamofobija i slične pojave medijski su izuzetno privlačne i potentne u iskorištavanju za promociju pojedinca ili medija. Zbog toga mnogi mediji padaju u zamku kršenja pravila i kulture svoje profesije kako bi se domogli pažnje javnosti.
Korisnici društvenih mreža su oštro kritikovali spornu karikaturu jer ona ismijava tragediju koja je pogodila milione ljudi na odvratan i sramotan način kroz govor mržnje. Sve više je onih koji osuđuju Charlie Hebdo i povlače svoju raniju podršku. „Je ne suis plus Charlie“ (Ja više nisam Charlie), Ovo nije sloboda govora, Bili smo uz tebe tokom tvoje boli. Ovo kroz što sada prolazimo je katastrofa za čovječanstvo. Ne, to nije humor. Američki muslimanski učenjak Omar Suleiman je napisao: „Ismijavanje smrti hiljada muslimana je vrhunac toga kako nas je Francuska dehumanizirala u svakom pogledu.“
Neki su korisnici primijetili kako su Turci organizirali marševe podrške nakon napada 2015. godine kroz kampanju „Je suis Charlie“, da bi im se sada na to uzvratilo nečim što mnogi smatraju prezirom. Prevladava stav da karikatura prikazuje „pravi duh“ Charlie Hebdoa i da se na ovaj način dokazuje da je „jedini izvor prihoda za ove novine islamofobija“. Ibrahim Kalin, glasnogovornik turskog predsjednika, poručio je na svom Twitter nalogu: „Moderni barbari! Ugušite se u svojoj mržnji i ljutnji.“
Meta karikature je Republika Türkiye
Klaus Jurgens, politički analitičar i novinar iz Londona, smatra da je Republika Türkiye bila meta sporne karikature Charlie Hebdoa te ističe da su po objavljivanju vijesti mnogi mislili da se radi o fakenews.
„Sloboda štampe u Evropi nije nešto čudesno; zapravo, urednici kojima je dozvoljeno da potiču mržnju u društvu hvaljeni su kao pobornici slobode govora. Kada je objavljena vijest da je ova publikacija objavljena i prve reakcije stigle, komentatori su ostali bez riječi. Zaista sam se zapitao: To mora da je lažna vijest, svakako? Tada je počela otrežnjujuća stvarnost – brzi pogled na web-stranicu Charlie Hebdoa potvrdio je glasine.“
Ovim povodom on izdvaja tri pitanja koja cijeli svijet koji voli slobodu, demokratiju i ljudska prava mora postaviti sebi nakon ovog gnusnog pokušaja ismijavanja nacije u žalosti. „Prvo, kakav način razmišljanja je na djelu? Drugo, kakva je urednička linija odgovorna? Treće, koji će biti širi utjecaji izazivanja mržnje u društvu u Francuskoj i inostranstvu, a ne samo u Republicu Türkiye?“
No, palestinska umjetnica Abrar Sabbah je dobila ogromnu podršku za svoj crtež protiv provokativne karikature Charlie Hebdoa, a za Agenciju Anadoliju je izjavila da želi prenijeti poruku podrške Republici Türkiye.
Sabbah, 26-godišnja palestinska karikaturistica, ilustratorka i grafička dizajnerica, preuredila je spornu karikaturu uz komentar „Hej, nemoralni Charlie Hebdo. Ne biste tako crtali. Ovako biste to nacrtali! Ponovo ćemo ustati. Narod će ponovo ustati!“
Ona smatra da su prava mnogih ljudi povrijeđena i da je ona ilustrovala ono što su mnogi htjeli reći.
„Željela sam poslati poruku da je Türkiye veoma jaka zemlja, a turski narod je veoma jak narod koji ne odustaje. Naše najmoćnije oružje je olovka. Pisanjem ili crtanjem, na ovaj način možemo poslati trajniju poruku. Željela sam da poruka kao odgovor na karikaturu Charlie Hebdoa bude na jeziku koji oni razumiju“, poručila je Sabbah.
Zemljotres nudi priliku da se pokaže svijetu da Zapad može obnoviti, ali i uništiti
David Hearst, suosnivač i glavni urednik Middle East Eye, napisao je vrlo oštru kritiku različitog odnosa evropskih država prema zemljotresu u Republici Türkiye i Siriji u poređenju s odnosom prema Ukrajini te upozorio na gubitak pažnje evropske javnosti već treći dan od zemljotresa.
Činjenica da je Zelenski prvo posjetio Britaniju, a ne Francusku i Bruxelles, na Otoku je istaknuta kao izvor nacionalnog ponosa kao i vojna pomoć od 2,3 milijarde funti koju je Britanija dala Ukrajini prošle godine. Istu sumu premijer Sunak je najavio da će biti data Ukrajini i ove godine.
„Ovo čini Britaniju drugim najvećim vojnim donatorom Ukrajini. Ovo je vrsta novca dostupna u Britaniji kada postoji politička volja. Uporedite to sa sumom za koju je vlada Ujedinjenog Kraljevstva rekla da će biti utrošena na tursko-sirijski zemljotres. Kada je 15 dobrotvornih organizacija koje čine Komitet za hitne slučajeve uputilo apel u četvrtak za pružanje spašavanja i medicinske pomoći, skloništa, ćebadi i hrane, ministar vanjskih poslova James Cleverly najavio je da će UK odgovarati do 5 miliona funti donacije. Cleverly je rekao: 'Kada zadese katastrofe poput ovih strašnih zemljotresa, znamo da Britanci žele pomoći. Oni su uvijek iznova pokazali da je malo ko velikodušniji i suosjećajniji.' 2,3 milijarde funti oružja Ukrajini i 5 miliona funti pomoći u katastrofama za 23 miliona ljudi? Je li ovo stvarno? Očigledno da“, zaključuje Hearst.
Autor upoređuje poraze zapadnih sila u Afganistanu i Ukrajini s oklijevanjem i dobrovoljnim odustajanjem EU da dadne pravi odgovori u ovoj krizi.
„To je neiznuđena greška velikih razmjera. Ovo je prilika da se pokaže moralno vodstvo i humanost milionima ljudi. To je prilika da se razgovara direktno s njima, a ne njihovim vladama ili predsjednicima. Ovo je prilika da se pokaže svijetu da Zapad može obnoviti, ali i uništiti. Tvrđava Evropa ogradi svoje bogatstvo. Njene visoke elektrificirane ograde i patrole dronova su tu da zadrže paganske horde“, kaže Hearst i pita se koji jači stimulans biste mogli dati milionima ljudi da potraže vodstvo negdje drugdje.
Iako u Britaniji, Francuskoj ili Njemačkoj još nisu prikupljene značajne sume, Saudijci su prikupili više od 51 milion dolara četiri dana nakon što je platforma Sahem pokrenuta za pomoć Siriji i Republici Türkiye.
„Prije rata u Ukrajini, Bliski istok je činio 25 posto tražilaca azila u Evropi 2021. godine, a od toga je najveći broj bio iz Sirije, Iraka i Türkiye na petom mjestu. Afganistan je bio drugi. Rat u Siriji pretvorio je Türkiye u najveću svjetsku zemlju domaćina izbjeglica, utočište preko 3,6 miliona Sirijaca i 320.000 osoba drugih nacionalnosti. Prošle godine je potrošila 5,59 milijardi dolara na humanitarnu pomoć, što je činilo 0,86 posto njenog BDP-a, što je čini svjetskim liderom, prema izvještaju Razvojnih inicijativa. Po utrošenom novcu, Türkiye je druga nakon Sjedinjenih Američkih Država. Ovo su zapanjujuće brojke za vladu koja se tako često kleveta na Zapadu“, ističe Hearst i podsjeća na negativno djelovanje turske opozicije prema izbjeglicama koje bi se zbog ove katastrofe mogle pokrenuti prema Zapadu.
Autor ističe da je apsolutno u interesu Evrope da pomogne da se Republika Türkiye može nositi i nastaviti svoju politiku preseljenja izbjeglica u sjevernu Siriju i podsjeća da svake godine riječi koje izgovaraju evropski lideri postaju sve grotesknije.
„Prošlog oktobra najviši vanjskopolitički zvaničnik EU Josep Borrell obratio se na inauguraciji Evropske diplomatske akademije u Bruxellesu 13. oktobra: 'Evropa je bašta. Izgradili smo vrt. Sve radi. To je najbolja kombinacija političke slobode, ekonomskog prosperiteta i socijalne kohezije koju je čovječanstvo uspjelo izgraditi – tri stvari zajedno. Većina ostatka svijeta je džungla, a džungla bi mogla napasti baštu. Baštovani moraju da idu u džunglu. Evropljani moraju biti mnogo više angažirani u ostatku svijeta. Inače će nas ostatak svijeta napasti, na različite načine i sredstva.' Ako je ikada postojala prilika da se zaustavi ovo primitivno brbljanje, to je sada. Hoće li Evropa iskoristiti ovaj trenutak? Sumnjam, jer sam odavno napustio vjeru u koncept napretka“, zaključuje Hearst.
