Marakeš je najveći od gradova pogođenih zemljotresom koji je prošlog petka pogodio veliko područje jugoistočnog Maroka. Šteta u gradu, iako znatno manja od one koju su pretrpjeli planinski gradovi Visokog Atlasa, koncentrirana je u njegovoj staroj medini, drevnom labirintu uličica koje se prostiru oko trga Yamma El Fna. Više od 150.000 ljudi živi na njegovih šest stotina hektara, srcu grada i njegovoj glavnoj turističkoj atrakciji.

A među kvartovima koji čine staru medinu Marakeša je i jevrejska četvrt ili mellah - riječ koja na arapskom i hebrejskom znači so -koja je teškmo oštećena tokom zemljotresa.

Mellah - naziv koji je također generički za marokanske jevrejske kvartove, koji su svi smješteni na jednom kraju medine kako bi se odvojila zajednica - u Marakešu je pretrpjela teška oštećenja, neka od njih su nepopravljiva. Kvart je izgrađen u 16. stoljeću, s ciljem odvajanja jevrejskog stanovništva od muslimanskog stanovništva.

Uništene kuće, odvojeni vijenci i rešetke, zatvorene ulice i ruševine razbacane po tlu. Na ulazu u mnoge kuće konopcima vezani madraci, hladnjaci i kućne potrepštine. U takvim domovima nije sigurno živjeti, iako je mogućnost napuštanja medine luksuz koji si ne mogu priuštiti sve porodice.

Međutim, u ponoć i na trgu koji se nalazi u srcu Jevrejskog kvarta okupljaju se stanovnici, nesvjesni drame i ozbiljnosti štete na okolnim zgradama, da razgovaraju uz kahvu ili čaj od mente.

U ulici Talmud Tora, sinagoga Slat el-Azama, koju su počeli graditi 1492. godine, u godini protjerivanja Jevreja iz Španije, i dalje stoji u okruženju polusrušenih kuća. Agenti snaga sigurnosti nadziru okolinu dvadeset i četiri sata na dan kako bi garantovali sigurnost zgrada. Dvojica terorista koji su sudjelovali u napadima u maju 2004. detonirali su bombu u kulturnom centru Izraelskog saveza u Casablanci.

U Marakešu je živjekla najveća grupa marokanskih Jevreja, sredinom 1940-ih ta je zajednica brojala između 250.000 i 300.000 Jevreja, bila je to najveća izraelska manjinu u cijelom arapskom svijetu. Marokanski nacionalizam i antisemitsko ozračje, koji su domaće Jevreje u Maroku pretvorili u saučesnike novonastale države Izrael, imnali su uticaja na protjerivenje jevrejskog stanovništva iz različitih melaha zemlje. To je bio slučaj sa mellah Marakeša, u kojoj je ostalo samo nekoliko desetina jevrejskih porodica. Izrael, prije svega, ali i Francuska, Kanada, Sjedinjene Američke Države bili su konačno odredište te populacija.

Do 1980-ih u Maroku je ostalo samo oko 8000 Jevreja, a danas ih u toj zemlji Magreba ne živi više od dvije hiljade, gotovo svi su koncentrirani u gradu Kazablanci.

Marokanske su vlasti, na zahtjev kralja Mohameda VI., krenule u retauraciju materijalne baštine različitih melaha, uključujući i onu Marakeša, a njoj je 2017. vraćeno njen historijski naziv. Aktuelni monarh, kao i njegov prethodnik Hassan II., istakli su se svojom odbranom jevrejskog naslijeđa Maroka, što je želja materijalizirana u obnovi groblja, talmudskih škola i sinagoga posljednjih godina. Nadalje, neki od najistaknutijih kraljevskih savjetnika ili savjetnika članovi su ove zajednice. Medinu Marakeša je 1985. godine UNESCO proglasio mjestom svjetske baštine.