Tlo se treslo i pomicalo od 7 i 20 do 7 sati i 22 minute, no, samo desetak sekundi, koliko je trajao najjači udar, bilo je dovoljno da pogine 136 osoba - 101 u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Bilo je to 15. aprila 1979. godine.
Potres od čak 7.0 stepeni po Rihteru i 9 stepeni po Mercalliju u crno je zavio Crnu Goru. Bio je to, tada, najjači potres u posljednjih 70 godina, na području bivše Jugoslavije, jači i od onog u Skoplju. Osjetio se na čak dvije trećine teritorija bivše države. Promijenio je tok rijeke Bojane, oštetio prugu Beograd-Bar te kotlove i visoke peći u čeličani u Zenici, potopio je kuće i Jadransku magistralu te nanio golemu štetu Dubrovniku.
Epicentar potresa bio je u moru, petnaestak kilometara od crnogorske obale, između Bara i Ulcinja. Hiljade je ljudi tada bilo povrijeđeno, više od 450 sela sravnjeno sa zemljom, a bez doma je ostalo 80 hiljada Crnogoraca. Mnogima od njih, kuće je, doslovno, progutalo more. Mnoga su mjesta ostala bez vode, struje i telefonskih linija, a za promet je, zbog oštećenja kontrolnog tornja i uređaja, bio zatvoren i aerodrom u Tivtu. Teško je oštećen i budvanski Stari grad - od 400 građevina, samo ih je 8 bilo neoštećeno. Gotovo potpuno uništen bio je i crnogorski centar kulturne baštine, ulcinjski Stari grad, a oštećenja je pretrpio i najmlađi grad na tamošnjoj obali, Herceg Novi.
Mnoge firme odmah su izdvojile jednodnevnu zaradu za pomoć Crnoj Gori. Samo nekoliko sati nakon katastrofalnog potresa, u pomoć postradalima krenule su liječničke ekipe i spasioci iz svih krajeva bivše države. Pomoć je pristizala doslovno sa svih strana. Konvoji su dovozili hranu, pokrivače, krevete, no kako su ceste bile razorene i neprohodne, najveći se dio pomoći dostavljao helikopterima i avionima.
Prije snažnog potresa, u Boki Kotorskoj, tlo tadašnje države, od januara je, gotovo konstantno, podrhtavalo. Blaži potresi osjetili su se u okolici Šibenika, Kragujevca, u Visokom, Banja Luci, Skadarskom jezeru i Jadranskom moru, u Beogradu i u Vojvodini.
Ukupna seizmološka energija, koja je oslobođena u tim potresima, ne računajući razorni potres u Crnoj Gori, bila je jednaka energiji koja bi se oslobodila pri eksploziji oko 180 hiljada tona klasičnog eksploziva.
Udar potresa u crnogorskom primorju tog su jutra osjetili i građani Zagreba, Beograda, Ljubljane, Skoplja, Sarajeva. Tanjug je javio da su životinje, u sarajevskom zoološkom vrtu, predosjetile potres. Kako su tada opisali zaposlenici zoo vrta, neposredno prije no što se zemlja snažno zatresla, lavovi su počeli neobično rikati, medvjedi i ostale životinje bili su izrazito uznemireni, a zečevi su se dali u paničnu trku.
Na širem području tadašnje Općine Dubrovnik, jačina potresa iznosila je 7 stupnjeva po Mercalliju. U samom Dubrovniku oštećena je 1071 građevina, uključujući brojne spomenike kulture te 885 stambenih i poslovnih objekata. Najviše je stradalo područje Konavala, Župe dubrovačke, povijesna jezgra, s područjem Pile i Ploče, Rijeka Dubrovačka, Slano i Ston. Iste te godine, 24. maja, Dubrovnik je pogodio još jedan potres, jačine 6 stupnjeva po Mercalliju. Prema procjenama iz 1980. ukupna šteta iznosila je 436,5 miliona dolara. Nakon tog najjačeg, potresa, koji je u aprilu pogodio Crnu Goru, do kraja 1979. godine registrirano je još 90 jakih potresa te više od stotinu manjih i oko 10 hiljada slabijih potresa, piše Večernji list.
