Srca, cvijeće i poljupci sastavni su dio Valentinova, a prema Ipsosovom istraživanju ljudi u 28 zemalja širom svijeta, njih 55 posto ispitanika reklo je da planira obilježiti tu priliku sa svojim partnerom. Ali za ljude u nekim dijelovima svijeta, proslavljanje praznika, koji obilježava blagdan svetog Valentina, kršćanskog mučenika je tabu ili čak zabranjen.
Desetljećima je 14. februar običan dan u Saudijskoj Arabiji, koja ga je zabranila. Iako su neki ljudi oprezno razmjenjivali darove i cvijeće u februaru, riskirali su odmazdu državne vjerske policije do prije otprilike pet godina.
Promjena je uslijedila nakon što je saudijski prijestolonasljednik Mohammad bin Salman 2016. godine oduzeo mnoge ovlasti nacionalnom Odboru za promicanje vrlina i prevenciju poroka, odjelu koji je nekoć bio zadužen za provođenje strogih vjerskih normi. Prije toga, ljudi koji bi se usudili slaviti blagdan često su hapšeni a a vlasnici trgovina spriječeni u prodaji robe za Valentinovo.
O prazniku godinama traje žustra rasprava u Pakistanu. Godine 2016. tadašnji predsjednik Mamnoon Hussain pozvao je Pakistance da izbjegavaju Valentinovo, rekavši na skupu na kojem su se okupile većinom studentice da praznik "nema veze s našom kulturom". Primjedbe, koje su naširoko protumačene kao znak podrške stavovima tvrdolinijaša, potakle su sud na zabranu 2017. godine i nalog kojim se uklanjaju svi tragovi Valentinova iz javnih prostora i zabranjuje roba, oglašavanje ili promocija praznik u medijima.
To nije umanjilo entuzijazam kod nekih Pakistanaca. Unatoč policijskom nadzoru, romantični parovi pronalaze načine da nabave cvijeće i poklone svojim ljubavnicima sentimentalne darove za praznik, iako većina to čini u tajnosti.
Malezijske vlasti također su dale sve od sebe da ukinu praznik. Godine 2005., Vijeće za fetve proglasilo je Valentinovo protivnim islamu jer ima "elemente kršćanstva". Iako su kršćanske skupine pozvale Vijeće na preispitivanje takve odluke, tvrdeći da postoji mala povezanost između modernog Valentinova i kršćanstva, zabrana je ostala.
Nakon toga su počela masovna hapšenja parova za koje se sumnjalo da su slavili praznik. U jednom incidentu 2011. godine, vlasti u Selangoru i Kuala Lumpuru ciljale su na parove u hotelima i javnim parkovima a praznik su nazvali sinonimom "za poroke".
Vjerske vlasti u Iranu zabranile su simbole Valentinova, upozoravajući da su "antikulturni" i osudila je Valentinovo kao znak nemorala i zapadnjačke dekadencije. Ali Valentinovo je postalo toliko popularno da neki islamski tvrdolinijaši umjesto njega potiču na obilježavanje drevnog iranskog praznika Sepandārmazgān. Praznik, koji pada 23. februara, poznat je kao perzijski dan ljubavi u čast Spandarmada, zoroastrijskog božanstva koje je predstavljalo voljenu ženu. To nije spriječilo mnoge Irance da slave zapadni praznik u tajnosti, unatoč zabrani proizvodnje i prodaje čestitki i drugih sitnica.
U Indiji su ekstremni hinduistički nacionalisti protestvovali zbog praznika i prijetili onima koji slave, čak su napadali mlade parove i šišali im kosu ili im bojili lica crnom bojom. Značajna kampanja protiv Valentinova bila je usredotočena na društvene mreže na kojima je, kako se procjenjuje, aktivno 518 miliona Indijaca. Godine 2015., krajnje desničarska hinduistička politička stranka zaprijetila je da će prisiliti ljude koji su javno iskazivali ljubav na društvenim mrežama za Valentinovo da se vjenčaju, te zaprijetili da će prisiliti svakoga koga nađu da javno slavi praznik na svadbu.
