Trenutna situacija je očajna u mnogim dijelovima Španije. Potroši se više vode nego što padne kiše. U Andaluziji su prije dvije godine razine rezervoara bile na 31% kapaciteta. Sada su na 20%. Problem je toliko ozbiljan da je prije nekoliko sedmica vlast upozorila da bi mogla prekinuti isporuku vodu u velikim gradovima. I nedavno je zabrannjeno punjenje bazena u određenim područjima. Suočeni s ovim crnim scenarijem, u nekoliko gradova vjeruju da su otkrili rješenje za sušu: drevni arapski izum zakopan pod zemljom.

U gradu Cáñaru, smještenom u Sierra Nevadi, odlučili su prestati gledati ka nebu i početi gledati dolje. Započeo je veliki projekt otkopavanja i obnavljanja mreže vodenih kanala koje su stvorili muslimanski seljaci u islamskom dobu, prije više od 1000 godina. Ovaj sistem, koji počinje na nadmorskoj visini od oko 1800 metara, napajan je kišom i otopljenim snijegom, opskrbljujući vodom obližnje gradove stoljećima. No, 1980-ih je zbog depopulacije pao u zaborav.

Inicijativu je osmislio MEMOLab, laboratorija za biokulturnu arheologiju Univerziteta u Granadi, a podržana je lokalnim i evropskim sredstvima. Uspjeli su ponovo dovesti vodu u vrijeme kada klimatska kriza i intenzivna poljoprivreda guše usjeve. "Ono što su nam ostavili jesu oblici upravljanja vodama koji su se kroz stoljeća pokazali kao održivi i otporni, oni su mnogo toga dobrog napravili i mi od njih možemo nešto naučiti. I sve to imamo već 1000 godina ovdje, ali do sada to nismo uspjeli zaštititi ili prepoznati", objašnjava José María Martín Civantos, arheolog i koordinator projekta za list El Confidencial.

Logika koja stoji iza ovog arhaičnog sistema kanala da se kiša ili snijeg koji mogu pasti u bilo kojem trenutku u bujicama ne izgube dok otječu u rijeke i more. To jest, omogućuju kontrolu protoka vode, istovremeno dopuštajući da je zemlja apsorbira. A zahvaljujući vlastitoj gravitaciji, voda se prenosi preko velikih poljoprivrednih površina bez potrebe za vanjskom energijom, povećavajući njezin protok tokom sušne sezone, kada je najpotrebnija.

Jedini problem je što je potrebno stalno održavanje. Ako je zemljište napušteno i kanali začepljeni, voda ne može proći. Iz tog razloga univerzite i organizirane grupe dobrovoljaca organizirali su se da očiste kanale. Ne samo lišće i blato, već i komade škriljevca kojima su kanali popločani.

Mukotrpna je to misija, riječ je o ogromnoj mreži od oko 3000 kilometara kanala za navodnjavanje u području Sierra Nevade, prema podacima MEMOLaba, u kojoj je radilo oko 1500 ljudi, a do sada ih je otkopano samo tridesetak. Titanski podvig koji bi, ako se dovrši, mogao promijeniti priču u borbi protiv nestašice vode. "Već smo obnovili oko 100 kilometara kanala za navodnjavanje sa 120 zajednica za navodnjavanje iz Granade i Almerije", kaže arheolog.

Muslimani su vladali velikim dijelom Španije sve do 1492. godine, kada je posljednji kralj Nasrid predao Granadu katoličkim monarsima. Cijelo to vrijeme muslimani su vladali južnim dijelom zemlje i sa sobom su donijeli mnoge stvari: keramiku, šah, alkohol, kompas, pa čak i rižu. Ali od svega, jedno od najvažnijih nasljeđa koje su muslimanska kraljevstva ostavila bile su njihove moderne tehnike očuvanja vode, usavršavane stoljećima na Bliskom istoku.

Jedna od njih sastojala se od kopanja jaraka, uz korištenje nagiba terena i korištenje kamenja za izgradnju brana pored rijeka. Arheološka istraživanja s tehnikama datiranja provedena u ovom projektu pokazala su da su već u 11. stoljeću postojali jarci za navodnjavanje u ovom području Andaluzije. Što daje naznake da je ovaj sistem implementiran po prvi put tokom al-Andalus razdoblja. Islamska poljoprivredna revolucija vjerojatno je bila prva zelena revolucija.

Sistem je bio aktivan do kraja 20. stoljeća, kada je broj stanovnika u ruralnim područjima počeo opadati, a mnogi su kanali napušteni i blokirani nakon godina nekorištenja. Danas, suočeni sa užasnim problemom suše koja hara već mjesecima Španci su učinili isto što i prije nekoliko stoljeća, vraćajući se u prošlost kako bi zaštitili budućnost. (El Confidencial)