„Majka mi je dala ove piliće“, kaže ona. “Kokoške su odlične u ovakvim hitnim slučajevima, kada se više nema šta za jesti.”
Poput većine farmera u Putumayu, ogromnom južnom departmanu gdje se Ande susreću s Amazonom i gdje se Kolumbija graniči s Ekvadorom i Peruom, Galvis ovisi o prodaji koke kako bi zaradila za život.
Uprkos decenijama napora kolumbijskih vlada da iskorijene zeleni grm koji se koristi za pravljenje kokaina, biljka je ipak opstala u najudaljenijim krajevima zemlje od 1990-ih.
Ako porodice u regionu ne uzgajaju koku, postoji velika šansa da se zapošljavaju na poljima za skidanje lišća koke ili u rudimentarnim laboratorijama koje hemijski pretvaraju biljku u bijeli prah. Mnogi su u potpunosti napustili uzgoj hrane kako bi se fokusirali na mali zeleni grm.
Ali sada, nijedan kupac nije došao u Galvisino selo već tri mjeseca, gurajući njenu porodicu – i skoro pola miliona drugih domaćinstava – sve dublje u siromaštvo.
„Za većinu nas koka je jedini prihod koji imamo“, kaže Galvis, koja je predstavnica zajednice u svom udaljenom selu od 50 porodica. „Sada niko ne kupuje i mnoge od nas majki moraju da budu gladne.”
Nakon tri godine rasta cijena, u posljednjih 12 mjeseci tržište koke u Kolumbiji je neobjašnjivo propalo, što je podstaklo spekulacije vladinih zvaničnika i analitičara organiziranog kriminala o tome zašto su karteli prestali kupovati.
Dok stručnjaci raspravljaju o tome je li kolaps tržišta izazvao bum fentanila u SAD-u, meksički karteli koji se uvlače u kolumbijsku trgovinu drogom ili obična prezasićenost tržišta, mnoge seoske porodice se pitaju hoće li moći priuštiti sljedeću vreću riže da se prehrane.
Pad cijena bio je toliko ozbiljan i iznenadan da je izazvao zabrinutost kolumbijske vlade i međunarodnih organizacija kao što je Svjetski program za hranu da bi to moglo izazvati veliku glad.
“Koka je spas za mnoge porodice. Već nekoliko decenija to je ono na šta ljudi gledaju u vremenima krize. Dakle, pitanje je na šta sada mogu da gledaju?” rekla je Elizabeth Dickinson, viši analitičar za Kolumbiju u Međunarodnoj kriznoj grupi.
Oko 400.000 domaćinstava zavisi od usjeva koke kako bi preživjeli. U regionu Cauca u centralnoj Kolumbiji cijena baze koke – prvi korak u proizvodnji kokaina – skoro se prepolovila sa 0,75 dolara po gramu na oko 0,43 USD.
Kako je tržišna vrijednost koke pala, cijena pesticida, benzina i hemikalija koji se koriste za pravljenje baze kokaina porasla je. Kao i cijene hrane.
U zajednicama poput Galvisine, kupac koke koji je dolazio svake sedmice počeo je dolaziti mjesečno, a zatim je potpuno nestao, ostavljajući porodice da se zabrinuto pitaju kada će se vratiti.
“Ovdje stvari nikada nisu lahke. Koka je neugodan način da preživimo, ali sada i to postaje nemoguće”, kaže majka troje djece, stavljajući porciju piletine i pirinča na metalnu ploču za svog četverogodišnjeg sina.
Proizvodnja koke u regiji Putumayo skočila je za 77% prošle godine, što je pomoglo povećanju nacionalne proizvodnje kokaina za 24%, na 1.738 metričkih tona – najviše u posljednjih 20 godina, prema podacima UN-a.
Milijarde dolara zarađuju se od ilegalne trgovine kokainom, koja je u Kolumbiji dovela do šest decenija dugog sukoba između naoružanih gerilaca, paravojnih odreda smrti i vojske.
Ali malo tog bogatstva koje se mjeri milijardama dolara stiglo je do naselja u džungli gdje počinje putovanje droge.
Malo je prisustva države u Galvisinom selu, gdje stanovnici žive satima udaljeni od najbližeg grada u klimavim drvenim kolibama i moraju donositi vodu iz bunara i graditi svoje mostove od betona i drvenih dasaka.
Uzgajivači koke žive u stalnom strahu od nasilja, ali ipak nastavljaju, jer je to jedini način da se zaradi za dostojanstven život, rekla je 50-godišnja Meily Calderón.
Posljedice krize koke također su se proširile daleko izvan polja koke, pogađajući regionalne prijestolnice.
Tri godine rasta cijena koke izazvale su nalet novih restorana i barova u gradu Puerto Asísu, ali kako novac od koke presušuje, lokalna ekonomija usporava, kažu vlasnici malih preduzeća.
„Mnogi moji prijatelji koji studiraju u Puerto Asisu odjednom su prestali da dolaze na nastavu“, rekao je 20-godišnji student Neider Cortes. “Bez novca od koke ne mogu priuštiti semestar i morali su da odustanu.”
Kolumbijska vlada je svjesna krize, ali je do sada njen odgovor bio ograničen. Rješavanje ovog pitanja je komplikovano jer je nejasno zašto su naoružane grupe odjednom prestale da kupuju koku.
U nedavnom izvještaju koji je objavio washingtonski ured za Latinsku Ameriku navedeno je 12 vodećih teorija za kolaps cijene koke – među njima smrtonosni bum fentanila u SAD-u koji šteti potražnji za kokainom i fragmentacija kolumbijskih narko kartela u male konkurentske grupe.
“Mnoge od ovih teorija nemaju smisla jer je tržište kokaina u SAD-u relativno stabilno i nastavlja rasti u Evropi i Aziji,” rekla je Gloria Miranda Espitia, kolumbijska direktorica Ureda za politiku droga tokom posjete proizvođačima u Putumayo. “Tako da mislimo da je to samo pitanje u Kolumbiji i samo u određenim regionima, što je povezano sa dinamikom oružanih grupa. Postoje neke naoružane grupe koje uspijevaju da se probiju na međunarodnom tržištu, a postoje i druge koje to ne uspijevaju.”
Vlada vidi koka krizu kao priliku da se farmeri odvuku od ilegalne ekonomije koke i iz orbite naoružanih grupa.
U Galvisovom selu, campesinos se vraćaju legalnim usjevima kao što su trputac, juka i šećerna trska, koje su sijale prethodne generacije prije nego što je koka zahvatila regiju.
Uzastopne kolumbijske vlade su isprobale pristup mrkve i štapa kako bi zaustavile proizvodnju koke i prekinule trgovinu kokainom, ali ni prskanje pesticidima iz zraka niti plaćanje poljoprivrednicima u gotovini za uzgoj legalnih alternativa nije spriječilo nemilosrdnu ekspanziju ove kulture.
Sada kada seoske porodice više ne mogu garantovati da će hranu staviti na sto uzgajanjem koke, Galvis se nada da će konačno moći da ostave taj usjev iza sebe, a sa njim i oružane sukobe.
„Iako smo sada prevareni, možda bi ovo moglo pomoći poljoprivrednicima da se ponovo vrate svojim korijenima“, kaže ona. “Možda je ovo samo poziv za buđenje koji nam treba.”
Izvor: The Guardian