Godišnja vježba „Brzi odgovor 2023“ EUFOR-a počela je 11. i trajat će do 29. septembra širom Bosne i Hercegovine. Kao i svake godine, EUFOR uvježbava s domaćim sigurnosnim agencijama i Oružanim snagama BiH svoj eventualni angažman u slučaju narušavanja stabilnosti. Sve se to dešava u svjetlu povlačenja Austrije s mjesta komandanta EUFOR-a koje bi trebalo da preuzme Mađarska. Također, krajem godine će se na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a razmatrati produženje operacije „Althea“.
Primarna je misija EUFOR-a graditi sposobne domaće sigurnosne institucije, te snage nisu dovoljno brojčano jake kako bi tako odvraćale od eventualnih izazivanja nestabilnosti, to moraju da preuzmu ovdašnje domaće institucije. S tom konstatacijom su svi saglasni osim zastupnika u Parlamentu BiH, iz svakog od njegovih saziva koji dolaze iz entiteta Rs od formiranja jedinstvenih oružanih snaga i policijskih agencija. Upravo oni godinama ne dozvoljavaju veći budžet i razvoj sigurnosnog sektora u BiH. Jedan od izgovora za to jeste i prisustvo EUFOR-a koji nas čuva.
Međutim, kada su 1. septembra održani skupovi podrške predsjedniku Republike srpske Miloradu Dodiku i direktoru Službenog glasnika tog entiteta Milošu Lukiću u četiri grada entiteta Rs, i to zatvaranjem međuentitetske linije u Istočnom Sarajevu, Doboju, Loparama i Nevesinju, EUFOR je procijenio da nije potrebno reagirati. U javnosti se to između ostalog pravda činjenicom da EUFOR-ova misija nije više u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma, već se danas ona bazira na prenosu nadležnosti u vezi s održavanjem sigurnosti i stabilnosti na domaće institucije.
Ali, nije to baš tako.
Mandat EUFOR-ove misije u BiH je izvršni i neizvršni. Izvršni mandat dat je od Vijeća sigurnosti UN-a kroz rezolucije 1551, 1575 i 1639. Za slučajeve eventualnog Dodikovog zatvaranja međuentitetske linije posebno je važna rezolucija 1575 od 22. novembra 2004. godine, koja uspostavlja EUFOR kao pravnog sljednika SFOR-a i daje mu izvršni mandat u implementaciji Aneksa 1a Dejtonskog mirovnog sporazuma. EUFOR, dakle, ima odgovornost kod primjene vojnog dijela sporazuma.
Neizvršni mandat EUFOR misije odnosi se na izgradnju sigurnosnih kapaciteta BiH, podršku njenom putu ka članstvu u EU koji je utvrđen u deklaraciji EU iz Soluna iz 2003. godine, u kojoj se kaže da je budućnost zemalja Zapadnog Balkana u EU, iz kojeg je proistekao kasniji Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH. Ali već u novembru 2005. Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1639 misija EUFOR-a primarno se veže za NATO na bazi sporazuma s NATO-om iz Berlina, tzv. Berlin Plus.
Tek nakon sedam godina, 2012. godine, akcenat misije EUFOR-a stavlja se na neizvršni mandat, odnosno, na izgradnju sigurnosnih kapaciteta BiH i podršku njenom putu ka članstvu u EU i NATO-u. A 2018. Oružane snage BiH su proglašene samoodrživim u smislu obuke i provođenja vojnih operacija. Međutim, ništa od navedenog procesa nije u pravnom smislu poništio izvršni mandat EUFOR-a koji se odnosi na punu implementaciju vojnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma i kojeg se kao takvog produžava odlukom Vijeća sigurnosti UN-a iz godine u godinu.
Aneks 1a je jasan: u članu 2: Prekid neprijateljstava, stav 4, stoji – Strane će u potpunosti sarađivati sa svim međunarodnim osobljem, uključujući istražitelje, savjetnike, promatrače ili ostalo osoblje u Bosni i Hercegovini sukladno Općem okvirnom sporazumu, što uključuje olakšavanje slobodnog i neometanog pristupa i kretanja, te osiguranje stanja potrebnog za djelotvorno obavljanje njihovih zadaća.
U članu 4: Razmještanje snaga za provedbu mira u stavu 4 stoji – Pratiti i sprečavati ometanje kretanja civilnoga stanovništva, izbjeglica i prognanika, te na primjeren način reagirati na namjerno nasilno ugrožavanje života i osoba;
Dalje je navedeno: Strane znaju i suglasne su da će zapovjednik IFOR-a imati ovlasti, bez uplitanja ili dopuštenja ijedne strane, učiniti sve što smatra potrebnim i ispravnim, uključujući primjenu vojne sile, radi zaštite IFOR-a i izvršenja odgovornosti navedenih gore u stavcima (2), (3) i (4), te će u svakom pogledu udovoljavati zahtjevima IFOR-a.
Također, EUFOR ima apsolutnu slobodu kretanja i to također piše – IFOR će uživati potpunu i neometanu slobodu kretanja kopnom, zrakom i vodom u cijeloj Bosni i Hercegovini. Imat će pravo utaboriti se, manevrirati, smještati se i koristiti se svim područjima ili objektima radi izvršavanja svojih odgovornosti, prema potrebi, u podršci, obuci i operacijama, uz prethodnu obavijest koliko to bude moguće. IFOR i njegovo osoblje neće biti odgovorni ni za koje oštećenje građanske ili državne imovine izazvano borbenim ili povezanim djelatnostima. Cestovne barikade, kontrolne tačke ili druga ometanja slobode kretanja IFOR-a smatrat će se kršenjem odredaba ovoga Aneksa i strana koja ih prekrši izložit će se vojnom djelovanju IFOR-a, uključujući primjenu potrebne sile radi osiguranja poštovanja odredaba ovoga Aneksa.
Dalje obrazloženje nadležnosti EUFOR operacije „Althea“ nije potrebno, jer u tri ključna cilja operacije spada i odvraćanje od narušavanja sigurnosti i poštivanje Aneksa 1a Djetonskog mirovnog sporazuma. Ako je komandant EUFOR-a donio odluku da ne interveniše tokom blokade međuentitetske linije, to nije rezultat ograničene nadležnosti i prirode misije, već njegove lične sigurnosne procjene za koju snosi i, ako se ona ponovi, snosit će punu odgovornost za bilo kakvo dalje narušavanje sigurnosti.
Upravo zbog tih prerogativa funkcije komandanta EUFOR-a i njegovih široko postavljenih ovlaštenja, Mađarska i želi da preuzme to mjesto. Motivi su jasni i sadržani su u politici premijera Viktora Orbana koju ne treba posebno obrazlagati. Njegove veze s Dodikom su prirodne, kao što je prirodno i to što je obojici šef Vladimir Vladimirovič Putin. Koliko god bili u zabludi da se nalazimo u dubokoj pozadini NATO-a i EU, pravi gospodar rata i mira na Balkanu jeste Putin.
Nedvojbeno je da je on u igrama bez granica koju vode velesile nadmudrio Zapad i SAD i zagospodario ovim prostorima zahvaljujući sličnoj toleranciji i kohabitaciji s organiziranim kriminalom i korupcijom koja se kao i u Rusiji i na ovim prostorima posebno uzgaja. Tom ruskom medijskom i političkom kartelu na Balkanu, čija je jedna od najvećih zvijezda Milorad Dodik, EU i SAD suprotstavljaju politiku deeskalacije neodgovaranjem na provokacije za eskalaciju, što poziciju države BiH i njih samih čini jako slabom.
Taj vakuum Ruska Federacija koristi maestralno dirigujući s Dodikom i njegovom rudimentarnom politikom u kojoj je sve cirkus apsurda pridodajući mu saveznike iz Hrvatske i Mađarske ruskih glavnih advokata u EU. Cilj je jasan – devalvacija svih zapadnih vrijednosti i vraćanje na strogi konzervativizam gdje nema mjesta drugom i drugačijem. Interesantno je istaći da su mađarski fašisti tokom Drugog svjetskog rata u semitsku rasu ubrajali i Arape, za razliku od njemačkih nacista, koji su se u tom rasnom razvrstavanju zadržali na Slavenima, Jevrejima i Romima.
Da bi pobijedili „rašizam“ kao modernu izvedenicu pojma fašizam u 21. stoljeću, morate ponuditi bolju ideju, a ne uzmicati pred „rašističkim“ napasnicima. Morate biti etičniji i vjerniji svojim vrijednostima od onoga koji ih ugrožava. Ne smije biti truhlih kompromisa, decepcija i dekreta. Sloboda izbora mora biti apsolutna. Ideal građanstva mora biti šablon demokratije, a pravna država njen garant.
Etničke identitete treba cijeniti, ali ne kao primarno političku već religijsku i kulturološku vrijednost. Treba graditi nove vrijednosti, racionalno koristiti i potpuno kontrolisati svoje resurse i pravedno dijeliti profit, a ne živjeti od političke pozicije i naplaćivati 10 posto provizije. Ko god želi da nam na putu do tog nivoa razvoja pomogne, dobro je došao, sve drugo je čisto potkusurivanje interesa s BiH i stavljanje pod kauciju svih principa koje javno deklamirate kao pod zajedničkim nazivom „evropske vrijednosti“.
