Indija je 20. jula zabranila izvoz bijele riže nije basmati u pokušaju da smiri rastuće domaće cijene na domaćem tržištu. Nakon toga uslijedili su izvještaji i videosnimci panične kupovine i praznih polica s rižom u indijskim trgovinama prehrambenih proizvoda u SAD-u i Kanadi, što je dovelo do povećanja cijena.

Postoje hiljade vrsta riže koje se uzgajaju i konzumiraju, ali četiri glavne grupe se trguju globalno. Tanka dugozrna indica riža čini najveći dio globalne trgovine, dok ostatak čini mirisna ili aromatična riža poput basmatija, japonica kratkog zrna, koja se koristi za suši i rižota i ljepljiva riža koja se koristi za slatkiše.

Indija je najveći svjetski izvoznik riže, na koju otpada oko 40 posto svjetske trgovine žitaricama. Tajland, Vijetnam, Pakistan i SAD su ostali najveći izvoznici.

Među glavnim kupcima riže su Kina, Filipini i Nigerija. Postoje i kupci poput Indonezije i Bangladeša koji pojačavaju uvoz kada imaju manjak domaće ponude. Potrošnja riže je velika i raste u Africi. U zemljama poput Kube i Paname ona je glavni izvor energije.

Prošle godine Indija je izvezla 22 miliona tona riže u 140 zemalja. Od toga, šest miliona tona je bio relativno jeftinija bijela riža Indica. Procijenjena globalna trgovina rižom bila je 56 miliona tona.

Indica bijela riža dominira oko 70 posto svjetske trgovine, a Indija je sada prestala sa izvozom. Ovo dolazi pored prošlogodišnje zabrane izvoza lomljenog pirinča i carine od 20 posto na izvoz ne-basmati riže.

Nije iznenađujuće što je julska zabrana izvoza izazvala zabrinutost zbog neuglednih svjetskih cijena riže. Glavni ekonomista MMF-a Pierre-Olivier Gourinchas smatra da bi zabrana podigla cijene i da bi globalne cijene žitarica mogle porasti i do 15 posto ove godine.

Također, indijska zabrana izvoza nije došla u posebno povoljno vrijeme, smatra Shirley Mustafa, analitičarka tržišta riže u Organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO).

Kao prvo, globalne cijene riže stalno rastu od početka 2022. godine, uz povećanje od 14 posto od prošlog juna.

Drugo, zalihe su pod pritiskom, s obzirom na to da je do dolaska novog usjeva na tržišta još oko tri mjeseca.

Loše vrijeme u južnoj Aziji, neujednačene monsunske kiše u Indiji i poplave u Pakistanu, utjecale su na zalihe. Troškovi uzgoja pirinča su porasli zbog rasta cijena gnojiva.

Devalvacija valuta je dovela do povećanja troškova uvoza za brojne zemlje, dok je visoka inflacija povećala troškove zaduživanja u trgovini.

˝Imamo situaciju u kojoj su uvoznici ograničeni. Ostaje da se vidi da li će ovi kupci biti u poziciji da se izbore sa daljim povećanjem cijena˝, kaže gospođa Mustafa.

Indija ima zalihe od nevjerovatnih 41 miliona tona riže, što je više od tri puta nego što je potrebno za stratešku rezervu i Javni distributivni sistem (PDS), koji više od 700 miliona siromašnih ljudi daje pristup jeftinoj hrani.

Tokom prošle godine, Indija se borila sa inflacijom hrane. Domaće cijene riže porasle su za više od 30 posto od prošlog oktobra, što je rezultiralo povećanim političkim pritiskom na vladu uoči općih izbora sljedeće godine. Također, s mnoštvom izbora na državnom nivou u narednim mjesecima, rastući troškovi života predstavljaju izazov za vladu.

˝Sumnjam da je akcija zabrane izvoza ne-basmati riže uglavnom iz predostrožnosti i nadamo se da će se pokazati privremenom˝, rekao je Joseph Glauber iz Međunarodnog instituta za istraživanje prehrambene politike, piše BBC.

Devinder Sharma, stručnjak za poljoprivrednu politiku u Indiji, kaže da vlada pokušava da preduhitri očekivani proizvodni manjak, s tim da su regije za uzgoj riže na jugu također izložene rizicima vremenskih i klimatskih kretanja.

Mnogi vjeruju da bi Indija trebala izbjegavati zabrane izvoza riže jer su one štetne po globalnu sigurnost hrane.

Više od polovine uvoza riže u oko 42 zemlje potječe iz Indije, a u mnogim afričkim zemljama tržišni udio Indije u uvozu riže premašuje 80 posto.

U zemljama sa najvećom potrošnjom u Aziji - Bangladešu, Butanu, Kambodži, Indoneziji, Tajlandu i Šri Lanki, na primjer, udio potrošnje riže u ukupnom dnevnom unosu kalorija kreće se od 40 do 67 posto.

˝Ove zabrane najviše pogađaju ugrožene ljude jer oni posvećuju veći dio svojih prihoda kupovini hrane. Rast cijena bi ih mogla natjerati da smanje količinu hrane koju konzumiraju ili da se prebace na alternative koje nisu nutritivno dobre ili da smanje troškove za druge osnovne potrepštine poput stanovanja i hrane˝, ističe gospođa Mustafa.

Zabrana izvoza hrane nije nova. Od prošlogodišnje ruske invazije na Ukrajinu, broj zemalja koje su uvele ograničenja izvoza hrane porastao je sa tri na 16. Indonezija je zabranila izvoz palminog ulja; Argentina izvoz govedine, a Turkiye i Kirgistan zabranili su niz proizvoda od žitarica. Tokom prve četiri sedmice pandemije Covida, oko 21 zemlja je uvela ograničenja izvoza na niz proizvoda.

No, stručnjaci kažu da indijska zabrana izvoza predstavlja veći rizik. To bi sigurno izazvalo skok globalnih cijena bijele riže i štetno bi utjecalo na sigurnost hrane mnogih afričkih nacija, upozoravaju Ashok Gulati i Raya Das iz Indijskog vijeća za istraživanje međunarodnih ekonomskih odnosa sa sjedištem u Delhiju.

Prema njihovim riječima, da bi Indija postala odgovorni lider globalnog juga u G-20, treba nastojati izbjeći tako nagle zabrane.

˝Veća šteta bit će to što će Indija biti viđena kao vrlo nepouzdan dobavljač riže˝, kažu oni.