Licemjerne interpretacije slobodarskih ideja, kao i licemjerje religijskih identiteta sveprisutnih u današnjem javnom diskursu, te neprekidna borba koja se dešava ispod površine onoga što smatramo zbiljom, prikazuje historijsku sliku dominiranja rigidnih ideologija u zapadnom svijetu. U ime slobodne demokratije, najmoćnija zemlja svijeta danas legitimira izraelsko zlostavljanje, uništavanje i ubijanje Palestinaca.
Nakon gotovo šest decenija, te miliona mrtvih njihovi nas mediji ovih dana zasipaju nejasnim obrazloženjima i nemuštim opravdanjima. Potrošili su skoro trilion dolara, prema nekim procjenama čak dva ili tri puta više, a zemlje koje su oslobađali (okupirali) siromašnije su nego ranije, a njima vladaju podanički militantni režimi. Htjeli su potući terorizam, a ovaj nikada nije toliko cvjetao kao danas. Namjeravali su da zavedu demokratiju, a toga su se prihvatili na takav način da će i sam taj pojam dugo vremena biti diskreditiran.
Prema svim dosadašnjim saznanjima, kao i po stavovima Russellovog tribunala o Palestini, tamo je na djelu, najblaže rečeno, dugogodišnje poticanje na genocid, što je stvarna i prisutna opasnost koja se širi na mnoge nivoe izraelskog društva; na društvene mreže i medije, sportske navijače, policijske službenike, medijske komentatore i analitičare, vjerske vođe, zakonodavce i ministre.
Za razliku od zločina protiv čovječnosti, genocid je (po definiciji) aktivnost s ciljem da se neka etnička grupa u potpunosti ili djelomično uništi. Karakteristike ovog zločina uključuju ubijanje, nanošenje teških tjelesnih povreda ili nametanje uvjeta života koji imaju za cilj fizičko uništenje cijele ili dijela nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe.
Izrael, dakle, Palestince podvrgava permanentnom sustavu aparthejda, segregacije, oduzimanja posjeda i isključenja kroz zapljenu palestinske zemlje i vlasništva, nezakonita ubistva, prisilna preseljenja ljudi i uskraćivanja državljanstva. Osim toga, Izrael je uveo različite oblike represije i dominacije nad Palestincima gdje god ima kontrolu nad njihovim pravima, ali i na teritorijima na kojima izbjeglice žive u inozemstvu. Događanja kojima svjedočimo ovih dana tek su potvrda svega prethodno rečenog.
Izrael poručuje da se sjeverni pojas Gaze mora očistiti od Hamasa, a onda će krenuti južnije. Starci, žene, djeca, invalidi, bolesni bježe prema jugu, pješice, na haubama automobila. Palestinci idu prema vlastitom uništenju i oni to znaju. Nema nikoga u ogromnoj povorci koja ide prema jugu a da se ne sjeća prizora Nakbe kroz koje su njihove porodica prošle prije 75 godina.
Da li će Nakba 2, koja izvjesno slijedi, svijet uvesti u bezočno srednjovjekovno varvarstvo? Hoće - ako već nije.
