U svijetu već godinama raste politički populizam na kojeg nisu imune ni stranke ljevice ni desnice, ali ni one koje sebe vide u nekom od “centara”.
Posebno je zanimljivo analizirati koncepte političko-ekonomskog populizma u okolnostima promjene vlasti. Bosanskohercegovačka politička scena je savršena za istraživanja kako pojedine stranke mjenjaju narative kad pređu iz opozcije na vlast.
U tom kontekstu podsjećamo na knjigu "Populizam, izabrane teme" koju je 2020. godine izdalo Udruženje Multi i Internacionalna poslovno-informaciona akademija Tuzla. Njen urednik dr. Admir Čavalić, profesor na Ekonomskom fakultetu i sadašnji zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, je jedan od najustrajnijih kritičara ekonomske politike vlade Federacije.
Nije teško utvrditi da nakon čitanja ove knjige možemo izvesti više zaključaka da su autori uspješno predvidjeli pojedine populističke poteze onih koji nisu višegodišnji boravak u opozciji kvalitetno iskoristili da budu spremni preuzeti odgovornost kad dođu na vlast.
Knjigu čini 10 autorskih tekstova koji se fokusiraju na ekonomski populizam, ali i druge vidove populizma prisutne u bosanskohercegovačkoj javnosti.
Mit broj 8 u navedenoj publikaciji je: Za sreću je potrebno da povećamo minimalnu platu i ukinemo radnu nedjelju
“Populisti među političarima, ali i sindikati potenciraju da se minimalna nadnica iznenada poveća na 1.000 KM za BiH, odnosno da se zabrani rad nedjeljom, prije svega trgovinama. Razlog zašto se prvi mit navodi je što su argumenti koji demoliraju navedi toliko očigledni - sam Paul Samuelson, u najpoznatijem udžbeniku za ekonomiju svih vremena, navodi da povećanje minimalne nadnice vodi nezaposlenosti. Ironično po sindikat, isti autor navodi i da sindikati vode nezaposlenosti.
Zašto je to tako? Pa zato što ponuda rada, kao i ponuda bilo čega drugoga, ovisi o jednom o osnovnih zakona u ekonomiji – zakonu ponude i potražnje. Isti podrazumijeva da ako se iznenada poveća cijena rada, onda će pasti potražnja, prevedeno na naš jezik, poslodavci će težiti zamjenu rada kapitalom, odnosno automatizacijom ili na neki drugi način. Pored toga, dosta radnika će se otpustiti, te će se dodatno razviti siva ekonomija ili još gore praksa da radnik na kraju mjeseca vraća formalno primljenu naknadu (putem koverte)”, pojašnjava dr. Čavalić.
Prema njegovom mišljenju druga negativna posljedica se tiče stranih direktnih investicija.
“BiH će postati manje atraktivna zemlja za ulaganje jer će (vještački) izgubiti prednost u relativno jeftinijoj cijeni rada u odnosu na Evropu. Ovo se naročito odnosi u komparaciji sa zemljama regiona.”
Neradna nedjelja je krajem prošle godine bila u fokusu naše javnosti, a pojedine općine i gradovi su ukinuli rad nedjeljom. To se posebno negativno odrazilo na Mostar i Bijeljinu.
“Što se tiče (ne)radne nedjelje, u Hrvatskoj je ovakav prijedlog oboren na Ustavnom sudu, u Mađarskoj ukinut pod prijetnjom referendumom, dok se u Njemačkoj i Austriji nastoji zabrana učiniti fleksibilnijom i to zbog rasta online kupovine – što čini čitavu priču o neradnoj nedjelji suvišnom. Svejedno, među domaćim političarima je u skorije vrijeme aktuelan mit o ukidanju radne nedjelje. Ono što u startu stvara konfuziju je to da su najveći zagovornici ukidanja rada nedjeljom predstavnici načelno lijevih političkih stranaka.
U evropskoj praksi pokazuje se da su uglavnom desničari ti koji propagiraju ovu zabranu i to na dva religijska motiva – porodice i nedjeljne mise. Ekonomski posmatrano, ova zabrana bi najveću štetu napravila upravo radnicima u trgovini, tačnije radnicama uzimajući u obzir da postoji neproporcionalan broj žena u trgovini u odnosu na muškarce. Naime, istraživanja pokazuju da se zabranom rada nedjeljom, teret trgovine prebacuje na ostale dane, što uvjetuje da radnice moraju raditi duže tokom ostalih šest dana tj. prekovremeno, obično neplaćeno. Neka istraživanja čak pokazuju da ovo može uzrokovati dodatni stres za radnice, te utjecati na pad nataliteta odnosno porodične probleme shodno stresu na poslu”, piše dr. Čavalić.
Autor je u svojoj analizi uspješno predvidio nemogućnost implementacije neradne nedjelje s obzirom na složeno uređenje BiH.
“U kontekstu specifičnog administrativnog uređenja BiH, zabrana bi mogla potaknuti kupce da prelaze entitetske linije kako bi obavili nedjelju kupovinu, da posjete Brčko distrikt, ili pak ako ove alternative ne važe, da krenu ka pograničnim područjima Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Ne smijemo zaboraviti niti utjecaj novih tehnologija, npr. Amazona koji je doveo ove zabrane do apsurda u zemljama poput Njemačke i Austrije. Ovaj mit skreće fokus sa pravog problema, a to je da radnici u BiH često rade u lošim uslovima, prekovremeno neplaćeno, te da nemaju prostora za odmor tokom sedmice. Za današnjeg radnika je svejedno kada odmara, da li je to ponedjeljak, petak ili nedjelja, ali pod uslovom da se njegova radnička prava, shodno ugovoru o radu i nadležnim zakonima, poštuju”, zaključuje dr. Čavalić.