Zbog za njih uvredljive najave meča koju je objavio nizozemski klub AZ Alkmaara o Mostaru, Zrinjskom i stadionu bila je otkazana večerašnja utakmica Konferencijske lige u Mostaru.

Objavilo je to danas bosanskohercegovačko izdanje zagrebačkog Večernjeg lista na svojoj internet stranici pod markicom ekskluzivno. A ko drugi do Zoran Krešić tvrdi da je večerašnja utakmica protiv AZ Alkmaara u prvom kolu Konferencijske lige čak bila otkazana a onda nakon isprike Nizozemaca ipak je dogovoreno odigravanje.

  

“Naime tokom dana je na službenim stranicama AZ Alkmaara objavljena brutalna laž da je na stadionu Zrinjskog tokom rata bio logor za Bošnjake i Srbe, te da su ga okupirali Hrvati. Sazvan je hitan sastanak uprave Zrinjskog te je upućena poruka Nizozemcima kako će sutrašnji susret biti otkazan”, objavio je Večernji list u tekstiću očito namijenjenom smirivanju sponzora i pranju imidža kluba u njegovom evropskom predstavljanju. Dodaju i kako su, navodno, iz Alkmaara ispravili navode o Zrinjskom te uputili izvinjenje klubu.

Nejasno je na koji bi način uopće Zrinjski, čak i da je istinito ono što je Večernjak jutros objavio, otkazao utakmicu, s obzirom na to da je organizira UEFA i samo ona odlučuje da li će se utakmica igrati ili neće. Zrinjski i Aalkmaar igraju večeras igra na Gradskom stadionu Mostar od 18.45 sati.

U tekstu objavljenom dan prije utakmice stajalo je da je “Zrinjski prvi bosanskohercegovački klub koji se plasirao u grupnu fazu nekog evropskog turnira”, objašnjena je njegova historija od 1905. godine te naglašeno da su komunističke vlasti zabranile klub nakon Drugog svjetskog rata.

“Godine 1941. nacistička Njemačka napala je Jugoslaviju i uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, uz odobrenje Adolfa Hitlera. Tu fašističku državu činile su današnja Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Osnovana je fudbalska liga čiji je član, između ostalih, bio i Zrinjski. Na kraju Drugog svjetskog rata Nezavisna Država Hrvatska je poražena, a Zrinjski je, zajedno sa svim ostalim klubovima iz te lige, zauvijek zabranjen od strane Jugoslavije”, objavljeno je.

Ono što je Večernjak i gazde Zrinjskog najviše zaboljelo u tom članku jesu historijski fakti, potvrđeni i pred međunarodnim sudovima. A to je da je sa stadiona na kojem se večeras igra utakmica protjeran jedan drugi mostarski klub i da je na tom istom stadionu bio sabirni centar ili logor, nazovite to kako god hoćete, za mostarske Bošnjake koji su odatle upućivani u Dretelj, Gabelu, Heliodrom i druga mjesta. Odakle će ih koji mjesec dana kasnije, nositelji evropskih vrijednosti, kao roblje odvoditi na prinudni rad.

Zašto također postoje pisani tragovi.

 

Pošto i rukama i nogama pokušavaju revidirati historiju, izbrisati tragove i napisati neku novu povijest, treba svakodnevno ponavljati historijske, dokumentirane i pred sudovima utvrđene fakte.

Sedmi april 1992. godine je bio posljednji dan kada su se igrači Veleža okupili na svom stadionu. Sedmog aprila 1992. godine, dio Veležovih igrača ostavio je opremu na stadionu i to je bio posljednji dan Veleža pod Bijelim Brijegom. Nekoliko dana kasnije Uprava kluba istjerana je iz prostorija stadiona.

U proljeće 1992. godine lokalne hrvatske vlasti odlučile su reaktivirati Zrinjski. Na čelo kluba došao je Jadran Topić, nekadašnji igrač Veleža, odlično lijevo krilo, veoma popularan među navijačima. Topić je u to vrijeme predsjednik Kriznog štaba i odlučuje protjerati Velež iz njihovih prostorija i sa stadiona u centru grada i u njega useliti Zrinjski kojim predsjedava.

Veležu su dali prostorije u blizini stadiona no nekoliko dana kasnije, istjerani su i iz tog prostora. Nekolicina ljudi koja je još uvijek bila u klubu i održavala ga u životu, skupila je nešto dokumenata, trofeja i ostataka arhive i spasila to u svojim domovima. Ostatak je Topić pobacao u smeće.

Devetog maja 1993. godine, rano ujutro, počeo je u napad snaga HVO na Mostar izazvan propalim mirovnim planom iz Ženeve o podjeli zemlje. Snage HVO devetog maja počinju opći napad na lijevu obalu Neretve. Počinju masovna hapšenja vojnika i civila a stadion Veleža postaje koncentracioni logor.

Devetog maja 1993 godine ono malo ljudi što je ostalo u upravi Veleža dobilo je jasnu poruku od Jadranka Prlića, premijera samozvane Hrvatske Republike Herceg Bosne da se moraju preseliti u istočni dio grada.

Nekoliko godina kasnije, Jadranko Prlić će sa svojim najbližim suradnicima biti osuđen u Haagu za ratne zločine počinjene, između ostalog i u Mostaru. U presudi suda se navode i zločini počinjeni na stadionu Bijeli brijeg.

Između ostalog, stoji da su „9. i 10. maja 1993. snage HVO-a napale bosanske Muslimane u Mostaru, pri čemu je izvršen napad na kompleks zgrada Vranica u zapadnom Mostaru, u kojem je stanovao velik broj ljudi; da su uhapsile vojno sposobne muškarce Muslimane, i zatočile ih na više mjesta u Mostaru, između ostalog na Mašinskom fakultetu, kao i da su ostale stanovnike zapadnog Mostara odvele na stadion Veleža, a potom na Heliodrom, dok su neki odvedeni u Zatvor u Ljubuškom“.

Neki od svjedoka na suđenju u Haagu, poput Muje Čopelja i Murisa Marića, ispričali su da su uhapšeni u svojim stanovima i sprovedeni do stadiona. Izjavili da su ih po dolasku pretresli i da su im vojnici HVO-a oduzeli dokumente i sve što su imali u džepovima.naveli su da su nekoliko sati proveli zatočeni na suncu koje je peklo, a da su sat ili dva po dolasku dobili samo jednu kofu vode. Do kraja dana na stadionu se okupilo između 1.500 i 4.000 ljudi a odatle su raspoređeni u druge koncentracijske logore.”

I to su samo neka od svjedočanstava i potvrde navoda iz teksta objavljenog u Nizozemskoj. Ma koliko se danas u Mostaru trudili dokazati suprotno.