Propagandista i politički kandidat za predstojeće izbore Fatmir Alispahić, agitator za Denisa Bećirovića s adresom u Tuzli, iskoristivši pravo slobode govora, a što su ovoj zemlji i narodu donijeli Alija Izetbegović i njegovi saradnici, i svakako branitelji države, ustvrdio je kako je ratni zločinac Radovan Karadžić veći demokrata od samog Alije Izetbegovića.
Dobro ste pročitali. U svojim objavama, koje predstavlja kao novinarstvo, a za šta finasijski globi naše ljude u dijaspori, notorni Alispahić, između ostalog, piše ovo:
“Alija Izetbegović je bio NELEGALNI tzv. ‘predsjednik BiH’. Kakav bi bio imidž RBiH i Armije RBiH u međunarodnim relacijama da je Alija Izetbegović postupio po zakonu i nakon dvije godine svoje uzurpirano mjesto tzv. ‘prvog predsjednika BiH’ ustupio Stjepanu Kljuiću, na koga je bio red da preuzme funkciju predsjednika Predsjedništva RBiH? Trebalo se to dogoditi 1992. godine, kada je Alija Izetbegović izvršio puč i suspendirao Skupštinu RBiH i nelegalno preuzeo treću godinu na čelu Predsjedništva RBiH. Za to vrijeme tzv. ‘Skupština Republike Srpske’ je radila, zasijedala, verificirala odluke i svjedočila da kod hunte Radovana Karadžića ima više zakonodavne discipline nego kod Alije Izetbegovića. Istina je da je od Alije Izetbegovića više glasova dobio Fikret Abdić.”
No, hajdemo ukratko o temi o kojoj piše Alispahić. Proglašenjem ratnog stanja, neki izabrani i imenovani zvaničnici Republike Bosne i Hercegovine su, zbog vanrednih okolnosti, imali poseban režim rada i ingerencija, a što je ustavom određena materija. Tako je bilo sve do mogućnosti održavanja redovnih izbora, a što se desilo već 1996. godine. Pritom Alispahić, pokazujući da svoju publiku smatra neobrazovanom ruljom, miješa predsjednički mandat i rad zakonodavnog organa, lažući u svojim komentarima da Skupština RBiH nije radila i da ju je Izetbegović suspendirao.
Skupština Republike Bosne i Hercegovine u ratnom je periodu, do potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma, održala 19 sjednica. Predsjednik joj je bio Miro Lazović. S obzirom na to da je Alispahić i ovdje na fonu isticanja kvaliteta i glorificiranja rezultata ratnog zločinca Fikreta Abdića, i to neskriveno i bez srama često čini, budući da su kompletan narativ i ideologija protiv Alije Izetbegovića i čitavog niza činilaca i atributa nezavisne državne Bosne i Hercegovine identični onome što baštini poražena paradržava Autonomna Pokrajina/Republika Zapadna Bosna, posve je jasno da je Alispahić zapravo najobičniji “autonomaš”.
Podsjetimo se da je Alispahić obilježavanje akcije “Munja '93” koje realizuju Bužimljani nazivao “islamističkim kvazipatriotizmom”. Dakle, Alispahić je otvoreni protivnik njegovanja kulture sjećanja među Bužimljanima, a time, u neku ruku, i kritičar njihove herojske odbrane, čime se svrstava na drugu stranu u odnosu i na heroja Izeta Nanića i njegove vojnike.
Jedno se vrijeme njegovo neprijateljstvo prema ideji nezavisne Bosne i Hercegovine smatralo kritikom, nekada i pretjerivanjem, ali je bjelodano da je Alispahić punokrvni “autonomaš”, samo je razlika ta što mu adresa, kakav je slučaj kod većine “autonomaša”, nije u Velikoj Kladuši, već u Tuzli.
Još je jedna bitna osobina kojom je Alispahić pokazao da je “Abdićevac”. Kako je zločinac Fikret Abdić u ratu bio protiv Bošnjaka i nezavisne Republike Bosne i Hercegovine a slogu i saradnju ostvarivao s Radovanom Karadžićem i ostalim velikosrpskim agresorima satanizirajuću Aliju Izetbegovića, tako i Alispahić sada slično govori protiv Izetbegovića, a hvali Karadžića. Kako je Abdić tokom života svoje zločinačke paradržave radije birao Radovana umjesto Alije, sada to identično čini i Fatmir.
Alispahić ima pravo da piše, kao što to mogu Dževad Galijašević, Milan Tegeltija, Rajko Vasić ili Nele Karajlić, ali treba zabilježiti kako je posve jasno da ovaj čovjek retrokativno opravdava politiku Fikreta Abdića, kojem su saveznici bili zločinci Radovan Karadžić i Slobodan Milošević, s kojima se politički i vojno udružio te udario na Republiku Bosnu i Hercegovinu, protiv Bošnjaka Krajine.
