Srbi u entitetu Republika srpska, kao i Srbi u Srbiji, za razliku od ostalog svijeta, “ne priznaju” sud u Haagu, pa ratne zločince proglašavaju herojima. U izvještajima o negiranju Genocida u Srebrenici Srbi prednjače, u prošloj godini zabilježeno je 176 slučajeva negiranja genocida u entitetu Republika srpska, te 476 u Srbiji.

Zbog nazivanja Republike srpske genocidnom tvorevinom, Muharem-efendija Štulanović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, pod istragom je MUP-a Republike srpske zbog, kako navode, narušavanja ugleda Republike srpske. Međutim, činjenica jeste da je entitet Republika srpska rezultat ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima, ubijanja, maltretiranja i progona. Činjenica jeste da je u temeljima tog entiteta krv ubijenih ljudi, Bošnjaka i Hrvata. Činjenica jeste da je taj entitet, njegov politički i vojni vrh iz 90-ih godina prošlog vijeka, naredio, organizirao i počinio Genocid u Srebrenici.

Koliko god Srbi to negirali, to su činjenice. Međutim, ako Srbi poriču presude suda u Haagu ili Suda Bosne i Hercegovine, poriču li onda i presude vlastitih sudova, okružnih sudova u Banjoj Luci, Prijedoru, Bijeljini, Trebinju... Na kraju krajeva, poriču li Vrhovni sud Republike srpske?

Upravo je Vrhovni sud Republike srpske izrekao 147 pravosnažnih presuda za ratne zločine. Treba imati na umu da su najteži slučajevi za ratne zločine presuđeni u Haagu, malo manje kompleksni i značajni slučajevi na Sudu Bosne i Hercegovine, a oni takoreći manje kompleksni prepušteni su lokalnim, nižim sudovima.

Najveća kazna 20 godina zatvora

Prema podacima stranice warcrimesdatabase.net, Vrhovni sud Republike srpske u proteklim je godinama odlučivao u 127 slučajeva ratnih zločina koje su počinili Srbi nad Bošnjacima i Hrvatima. U 77 slučajeva, što je oko 60 posto, izrečene su osuđujuće presude. Izrečeno je 511 godina zatvora za 77 osoba čija je krivnja dokazana za ratne zločine. U prosjeku su osuđeni ratni zločinci dobijali 6,6 godina zatvora.

Najviše presuda se odnosi na Prijedor, Prnjavor, Kotor-Varoš, Bosanski Novi i Banju Luku. Najveće pojedinačne zatvorske kazne, u trajanju od po 20 godina, izrečene su ratnim zločincima Drašku Krndiji i Dragi Radakoviću za zločine počinjene u Prijedoru. Njih dvojica su 1994. godine, kako se navodi u presudi, razvalili vrata, bacili bombu u kuću kojoj su bili bošnjački civili, zatim su nakon eksplozije već ranjene civile ubili pucajući im iz pištolja u glavu. Zatim su to ponovili u još jednoj kući. Ubili su devet osoba.

Drugu najveću kaznu zatvora, u trajanju od 15 godina, dobio je Milanko Vujanović, koji je ubio pet civila u Bosanskom Novom.

Treću najveću pojedinačnu kaznu od 14 godina zatvora dobio je Ranko Stevanović. On je silovao dvije žene bošnjačke nacionalnosti u Foči, od kojih jednu pred cijelom njenom porodicom, prisilivši članove porodice da gledaju taj čin. Zatim ju je ubio, te je ubio još dva člana njene porodice.

Iako je Bošnjaka kojima je suđeno po optužnicama za ratne zločine na sudovima u Republici srpskoj u ukupnom broju znatno manje nego Srba, dakle 19 optuženih, u procentima je to 12,9 posto, procent osuđenih je za 24 posto veći nego kod Srba. Od 19 optuženih, za njih 16, odnosno za 84 posto, izrečena je osuđujuća pravosnažna presuda. I kazne su u prosjeku veće nego za Srbe. U prosjeku su Bošnjaci dobijali 1,4 godine više zatvora za krivična djela ratnog zločina u odnosu na Srbe. Bošnjaci su prosječno dobijali 8 godina zatvora. U samo tri slučaja izrečene su oslobađajuće presude. Najveće pojedinačne kazne zatvora koje su Bošnjaci dobili su 12 godina i uglavnom su se odnosile na prisilno zatvaranje, mučenje i nečovječno postupanje prema civilima.

Sabahudin, a četnik

Među pravosnažno osuđenim za ratne zločine jeste i Sabahudin Kajdić, koji se nacionalno izjašnjava kao Ostali. On je u Republici srpskoj osuđen na tri godine zatvora. Sabahudin Kajdić bio je pripadnik Vojske Rs u četi koja je bila stacionirana u selu Gornja Puharska. Kajdić je zajedno s još jednim pripadnikom VRs-a odveo jednu osobu bošnjačke nacionalnosti izvan naselja te su je usmrtili na nepoznat način, a tijelo nikada nije pronađeno.

Ali to nije jedini zločin koji je počinio Sabahudin Kajdić. Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu Kajdiću kojom ga proglašava krivim za zločin protiv čovječnosti jer je od jula do augusta 1992. godine u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Prijedora, znajući za takve napade, počinio progon bošnjačkog stanovništva, ubistva i prisilne nestanke te nanošenje velike patnje civilima.

U presudi se navodi da je Kajdić nezakonito u julu 1992. godine izvršio odvođenje i ubistva civila Muniba i Jusufa Delkića, te zajedno s drugim nepoznatim vojnicima i vojnikom B. M. izvršio odvođenje civila Saida Pašića i Ishaka Čirkića na Jordan njivu, gdje su ubijeni. Također, u presudi se navodi da je Kajdić, zajedno s B.M. i nekoliko nepoznatih vojnika, učestvovao u nanošenju povreda Fadili Kurtović i njenim sinovima, kada su ih izveli iz kuće i udarali kundakom puške. Prema istoj presudi, neutvrđenog datuma u periodu od jula do augusta 1992. godine ušao je u kuću Mirsada Grozdanića, naredio mu da izađe iz kuće, te ga odveo, kao i da je udarao sina Hajrije Grozdanić, koja se nalazila u istoj kući. Kajdić je proglašen krivim i jer je neutvrđenog datuma, naoružan i s nekoliko nepoznatih vojnika, udarao nogama i rukama te kundakom puške Sakiba Kedića. Kajdiću je određena kazna zatvora od 12 godina.

Jedini Hrvat koji je u entitetu Republika srpska osuđen za ratne zločine jeste Mirko Kovačević, kojem je određena trogodišnja kazna zatvora za zločin počinjen u Bosanskom Brodu 1992. godine.

Prema navodima iz presude, Kovačević je jednu djevojku srpske nacionalnosti iz kuće njenog oca odveo u drugu, praznu kuću, te je pod prijetnjom oružjem silovao i nakon toga vratio kući zaprijetivši joj da nikome ne smije pričati o tome.

Podaci o presudama sudova u entitetu Republika srpska jasno ukazuju da su pripadnici srpske nacionalnosti počinili približno 90 posto svih ratnih zločina. Prema tome, ako neko kaže da je Republika srpska genocidna tvorevina, to je činjenica koju je sud utvrdio. Da su temelji entiteta Republika srpska zaliveni krvlju nevinih Bošnjaka, i to je činjenica koju su utvrdili i sami sudovi tog entiteta. Iako se može vidjeti nesrazmjer u presudama, jer su Bošnjaci, iako ih je neuporedivo manje optuženih, dobijali teže kazne i češće osuđivani nego Srbi, to ne umanjuje činjenicu da su Srbi i po presudama “srpskog suda” počinili najviše zločina i to na najsvirepiji način.