Sheetal Deo je bila šokirana kada je dobila pismo od odbora za saradnju svoje stambene zgrade u Queensu u kojem su njenu dekoraciju za Diwali nazvali "uvredljivom" i zahtijevali da je skine.

"Na mojoj dekoraciji je pisalo 'Sretan Diwali' i imalo je svastiku", rekla je Deo, ljekarka koja je slavila hinduistički festival svjetla.

Kukasti križ je milenijumima star sveti simbol u hinduizmu, budizmu i džainizmu koji predstavlja mir i sreću. Slično su ga koristili i starosjedioci širom svijeta.

Ali na Zapadu se ovaj simbol često poistovjećuje s hakenkreuzom Adolfa Hitlera ili kukastim križem – simbolom mržnje koji evocira traumu Holokausta i užase nacističke Njemačke. Bijeli suprematisti, neonacističke grupe i vandali nastavili su da koriste Hitlerov simbol za raspirivanje straha i mržnje.

Tokom protekle decenije, kako je azijska dijaspora rasla u Sjevernoj Americi, pozivi da se svastika vrati kao sveti simbol postali su sve glasniji. Ovim manjinskim vjerskim zajednicama pridružuju se Indijanci čiji su ga preci koristili u ritualima liječenja.

Deo vjeruje da ona i ljudi drugih vjera ne bi trebali morati da se žrtvuju ili izvinjavaju zbog svetog simbola samo zato što se često spaja s njegovom ukaljanom verzijom. „Za mene je to nepodnošljivo“, rekla je.

Ipak, drugima je iskupljenje svastike nezamislivo.

Ljudi koji su preživjeli Holokaust mogli bi biti ponovo traumatizirani simbolom koji predstavlja "koncept koji je predstavljao uništenje cijelog naroda" i užasima koje su iskusili, rekla je Shelley Rood Wernick, izvršna direktorica Centra za brigu o preživjelim jevrejskih federacija Sjeverne Amerike.

"Prepoznajem kukasti krst kao simbol mržnje", rekla je.

Steven Heller, autor knjige "Svastika: Symbol Beyond Redemption?" rekao je da je to "simbol zla za mnoge čiji su voljeni bili zločinački i brutalno ubijeni". Hellerov pradjed je poginuo tokom Holokausta.

"Ruža pod bilo kojim drugim imenom je ruža," rekao je. "Za mnoge, on stvara visceralni uticaj."

Sam simbol datira još iz prahistorije. Riječ "svastika" ima sanskritske korijene i znači "znak blagostanja". Korišten je u hinduističkim molitvama, urezan u amblem džaina, označavao je lokacije budističkih hramova i predstavlja četiri elementa za Zoroastrijance.

Simbol je danas sveprisutan u Indiji. Takođe je pronađen u rimskim katakombama, kao i na raznim mjestima u Grčkoj, Iranu, Etiopiji, Španiji i Ukrajini.

Simbol je oživljen tokom iskopavanja u 19. vjeku u drevnom gradu Troji od strane njemačkog arheologa, koji ga je povezao sa arijevskom kulturom. Historičari vjeruju da je to ono što ga je učinilo privlačnim Nacističkoj stranci, koja ga je usvojila 1920. godine.

U Sjevernoj Americi, početkom 20. vijeka, svastike su ušle u arhitektonske karakteristike, vojne oznake i logotipe timova. Coca-Cola je izdala privezak sa svastikom. Izviđači su do 1940. dodjeljivali značke sa simbolom svastike.

Rev. T.K. Nakagaki je rekao da je bio šokiran kada je na međuvjerskoj konferenciji čuo da se svastika naziva "univerzalnim simbolom zla". Budistički sveštenik sa sjedištem u New Yorku smatra da je svastika sinonim za hramove.

U svojoj knjizi iz 2018. pod nazivom "Budistička svastika i Hitlerov krst: spašavanje simbola mira od sila mržnje", Nakagaki tvrdi da ga je Hitler nazvao kukastim krstom ili hakenkreuzom.

"Ne možete to nazvati simbolom zla ili (negirati) druge činjenice koje postoje stotinama godina, samo zbog Hitlera", rekao je Nakagaki, koji vjeruje da je potrebno više dijaloga.

Koalicija hinduista Sjeverne Amerike jedna je od nekoliko vjerskih grupa koje vode napore da se svastika razlikuje od hakenkreuza. Podržali su novi kalifornijski zakon koji kriminalizira njegovo javno prikazivanje, ali čineći izuzetak za svetu svastiku.

Pushpita Prasad, glasnogovornik hinduističke grupe, nazvao je to pobjedom, ali je rekao da zakon nažalost označava i sveti simbol i Hitlerov kukastim krstovima.

To je dovelo do autocenzure. Vikas Jain, ljekar iz Klivlenda, rekao je da je njegova porodica skrivala slike sa simbolom kada su imali posjetioce zbog nedostatka razumijevanja. Jain kaže da je solidaran sa jevrejskom zajednicom, ali je tužan što ne može slobodno praktikovati svoju džainsku vjeru.

Prije Drugog svjetskog rata, naziv "svastika" bio je popularan u Sjevernoj Americi, uključujući i stambene jedinice u Majamiju i Denveru, te ulice New York i Ontariju. Neki su preimenovani dok ga drugi i dalje nose.

Odbor za geografska imena Oregona uskoro će glasati za preimenovanje planine Svastika u Nacionalnu šumu Umpqua.

Ime planine, uzeto po obližnjem ranču koji je koristio goveda sa svastikom, postalo je vijest u januaru kada su planinari spašeni s planine, rekla je Kerry Tymchuk, direktorica Oregonskog historijskog društva. Stanovnik Eugenea doveo je u pitanje ime, što je podstaklo glasanje, rekao je.

Za narod Navaho, simbol predstavlja univerzum i život, rekla je Patricia Anne Davis, starica iz ovog naroda. Rekla je da je Hitler uzeo duhovni simbol "i napravio ga uvrnutim".

Početkom 20. stoljeća trgovci su podsticali domaće umjetnike da ga koriste u svojim zanatima. Nakon što je postao nacistički simbol, nekoliko plemena ga je zabranilo.

"Razumijem rane i traume koje Jevreji doživljavaju kada vide taj simbol", rekla je Davis. "Sve što mogu da uradim je da potvrdim njegovo pravo značenje... Vreme je da vratimo autentično značenje."

Jeff Kelman, historičar holokausta iz New Hampshirea, vjeruje da su hakenkreuz i svastika bili različiti. Kelman, koji ovu poruku prenosi jevrejskim zajednicama, optimističan je u pogledu iskupljenja simbola.

“Kada nauče da se indijska djevojčica može zvati Svastika i da je može neko maltretirati u školi zbog toga, razumiju kako bi to trebali vidjeti kao dva odvojena simbola", rekao je. „Niko u jevrejskoj zajednici ne želi da Hitlerovo naslijeđe nastavi da šteti ljudima.”

Greta Elbogen, 85-godišnjakinja koja je preživjela holokaust čiji su članovi porodice ubijeni u Auschwitzu, rekla je da je saznanje da je svastika sveta, za mnoge predstavlja blagoslov i osjeća se oslobađajuće. Elbogen, rođena 1938. godine kada su nacisti nasilno anektirali Austriju, sakrila se u Mađarskoj prije nego što je emigrirala u SAD.

Elbogen je rekla da se više ne boji simbola: "Vrijeme je da se oslobodimo prošlosti i pogledamo u budućnost."