Svemirske misije oduvijek su predstavljale spektakl za široke narodne mase. Dok su jedni slavili uspješne misije kao nacionalnu pobjedu, drugi su ih kao pobornici teorija zavjere osporavali. Ono što je nemoguće poreći jesu dvije možda i najveće svemirske tragedije. Interesantno, prva, nazvana „Apollo 1“, dogodila se 27. januara 1967, dok se tragedija „Challenger“ dogodila tačno 19 godina i jedan dan kasnije, 28. januara 1986. godine. Obje su se dogodile na Floridi. Upravo se ovih dana navršava 57, odnosno 38 godina od ovih dviju nesreća.

„Apollo 1“ bila je prva planirana svemirska misija u okviru „Apollo“ programa NASA-e. Cilj je bio jednostavan – slijetanje čovjeka na mjesec i pokazivanje nadmoći SAD-a nad Sovjetskim Savezom i ostatkom svijeta. Posada je smatrana jednom od najboljih u tom momentu, sačinjavala je pilota zapovjednika Virgila Gusa Grissoma, jednog od najiskusnijih astronauta kojem je „Apollo 1“ trebao biti treći let u svemir. Viši pilot bio je Edward H. White II, kojem bi ovo bio drugi let. Dok je debitantski let u svemir trebao imati Roger B. Chaffee, najmlađi u posadi, u koju je pristupio s 31 godinu. Mjesec dana prije polijetanja u svemir sve je teklo prema planu i ništa nije slutilo na tragediju. Posada je obavljala posljednje testove na zemlji prije velikog polijetanja.

Cilj testa 27. januara na svemirskoj stanici Cape Canaveral 34 bio je utvrditi ponašanje letjelice kada se isključi od svih kablova, simulirajući njeno polijetanje. U 13:00, prvo Grissom, zatim Chaffee i White ušli su u komandni modul potpuno prilagođeni pritisku, bili su zatim vezani za svoja sjedišta i priključeni na sistem kiseonika i uspješno su komunicirali s inžinjerima. Iskusni Grissom odmah je primijetio čudan miris u zraku koji je cirkulirao kroz njegovo odijelo i uporedio ga je s prokislim jogurtom, zbog čega je simulirano odbrojavanje stavljeno na čekanje. Uzrok mirisa nije pronađen, pa je odbrojavanje nastavljeno u 14:42. Sljedeći problem nastao je tokom komunikacije posade i komandnog centra udaljenog dvije zgrade. Grissomov je mikrofon „preskakao“, na šta je on rekao: „Kako ćemo letjeti na mjesec ako me ne čujete u razmaku od dvije zgrade?“ Odbrojavanje je ponovo obustavljeno dok se nije otklonio kvar na mikrofonu zapovjednika.  


Ostaci Apolla 1

Povećan je napon na letjelici, a devet sekundi kasnije u komandnom centru inžinjeri su mogli čuti jezive pozive upomoć i krikove iz kokpita. „Upomoć, vatra!“ i „Gorimo, otvorite vrata!“ uzvikivali su zarobljeni astronauti. Uslijed električnog kvara nastao je požar u letjelici koji je žive spalio bespomoćne astronaute. Neki uposlenici iz NASA-e svjedoče da su vidjeli Whitea kako pokušava dosegnuti vrata od letjelice prije nego ga je vatra progutala i prekinula videoprenos. Čak i da je postojala šansa da ih spase, članovi zemaljske posade nisu smjeli prići letjelici zbog straha od eksplozije raketnog pogona, koja bi mogla usmrtiti mnogo više ljudi. Nakon što je opasnost od širenja požara prošla, otvorena su vrata letjelice. Spaljena beživotna tijela astronauta izvučena su van. Istraga je utvrdila da ne postoji odgovornost ljudskog faktora za ovu tragediju. Zapovjednik posade Virgil Gus Grissom posthumno je odlikovan kongresnom medaljom časti 1978. godine. Bill Clinton nepravdu je ispravio 1997, kada je odlikovao i preostala dva člana posade, Edwarda H. Whitea II i Rogera B. Chaffeea.

Projekt „Teacher in Space“ (Učitelj u svemiru) bio je NASA-in program koji je ozvaničio Ronald Reagan 1984. Osmišljen je da inspirira učenike i podstakne interesovanje za matematiku, nauku i istraživanje svemira. Projekt je imao za zadatak da odvede nastavnike u svemir, nakon čega bi se vraćali u svoje učionice i dijelili iskustvo sa svojim učenicima. Space shuttle „Challenger“ trebao je krenuti na misiju proučavanja Halejeve komete i usputno provesti projekt „Teacher in Space“. Među 11.000 kandidata izabrana je Christa McAuliffe, 37-godišnja nastavnica društvenih nauka u srednjoj školu u New Hampshireu. Osim Christe, posadu su činili zapovjednik F. Richard Scobee, Michael J. Smith, Ronald McNair, Ellison Onizuka, Judith Resnik i Gregory Jarvis. Svojevrsni praznik zavladao je u domaćinstvima i Sjedinjenim Američkim Državama tog 28. januara u 11:38, kada je space shuttle „Challenger“ lansiran iz lansirnog kompleksa 39B svemirskog centra Kennedy na Floridi.


Nastavnica Christa McAuliffe, Challenger

Učionicama, uredima i domaćinstvima širom zemlje odjeknuo je snažan aplauz. Zapovjednik se javio s potvrdnom informacijom da je sve u redu i da slobodno pojačaju gas. 73 sekunde nakon polijetanja, dok je aplauz još uvijek trajao, začulo se „Oh“ iz kokpita, nakon čega je letjelica eksplodirala pred ogromnim auditorijem i milionima učenika koji su prenos pratili uživo u svojim učionicama. Svih 7 članova posade, uključujući nastavnicu Christu McAuliffe, izgubilo je život. Prema istrazi, većina članova posade poginula je u momentu eksplozije, dok ostali nisu preživjeli pad letjelice u Atlantski okean.  

Zavladala je tuga širom nacije, predsjednik Ronald Reagan javio se iz ovalnog ureda izrazivši porodicama žrtava sućut. Ogroman broj građana kritikovao je NASA-u jer su u zadnji čas odlučili ukloniti iz letjelice odjel za spašavanje, pod izgovorom da je ona u potpunosti sigurna, kritičari smatraju da je uklonjen jer su smatrali da je preskup. Projekt „Teacher in Space“ je obustavljen nakon pogibije učiteljice McAuliffe. Ipak, njena pomoćnica u srednjoj školi i nastavnica pripravnica Barbara Morgan odlučila je nakon tragedije, u znak sjećanja na kolegicu, postati astronautkinja i jednom je uspješno letjela u svemir. 2004. godine George W. Bush posthumno je dodijelio kongresne medalje časti svim članovima posade space shuttlea „Challenger“.


Posada Challengera