Težak vakat došao, zločinac se snašao, janjeću kožu odjenuo, a žrtvi stigmu nametnuo, genocid se ponovio, moral se istopio, karakter se odrodio, čast je pojeftinila, principi su prekršeni, pravedni su poniženi, zlo je nadvladalo, dostojanstvo je pogaženo, sila argumenta je poražena, argument sile je prihvaćen, insan je ojađen, čestit čovjek postiđen, jedni su se osilili, dok su drugi prkosili, nemoćni su na branik stali i zulumu se suprotstavljali. Ovako bi se ukratko moglo opisati stanje u kojem danas živimo, kako globalno, tako regionalno i lokalno. U takvom stanju posljednje na šta možemo računati jeste da će nas, Bošnjake, bilo ko razumjeti i „pustiti na miru“ samo zato što je naša historija čista kao suza, samo zato što nikad nismo imali ideju, plan, projekat, pokret ili stranku koji su smjerali ka trijebljenju drugih i drugačijih, ka protjerivanju, ubijanju, paljevini, pljačkanju i silovanju onih koji nisu Bošnjaci, onih koji nisu muslimani.

Da su kojim slučajem našu povijesnu ulogu u Bosni i Hercegovini „igrali“ neki od evropskih naroda, od Nijemaca, preko Francuza, Engleza, Španaca, Belgijanaca itd., sigurno bi Bosna i Hercegovina bila uspostavljena kao država po mjeri samo jednih, dok bi svi drugi bili pogaženi, kolonijalizirani, podređeni i potlačeni, baš onako kako su navedeni narodi gradili vlastite nacionalne države. Zato, oni nas ni do dan-danas ne žele razumjeti.

Međutim, mi Bošnjaci takvi kakvi jesmo, susretljivi i dobrodušni, naivni i lahkovjerni, časni i pošteni, predaniji drugima negoli sebi, osuđeni smo da kroz svoju povijest čuvamo različitosti u ovoj državi, da njegujemo komšiluk, da pazimo na hatur nemuslimana, što naše „prve komšije“ nikad nisu znale cijeniti, pa su nam na sve to njihovi akademsko-kulturni, vjerski i politički sistemi odgovorili genocidom i UZP-om.

Danas svjedočimo radikalnom prekrajanju povijesti i stigmatizaciji Bošnjaka, što čine kako nebošnjaci, ali i nes(a)vjesni Bošnjaci u službi susjednih hegemonističkih, velikosrpskih i velikohrvatskih projekata. Nakon 1945. Bošnjacima je socijalistički sistem oduzeo pravo na istinu, eliminišući ih iz povijesnih tokova i gurajući ih na marginu narodnooslobodilačkog pokreta, predstavljajući ih kao kolaboracioniste, izdajnike, balije, handžarce, fundamentaliste i sl., jer im je trebala bilo kakva protuteža četnicima i ustašama koju nisu mogli naći među Bošnjacima, pa su istu izmišljali.

Naš odgovor na takve laži bio je istina i samo istina koju slobodno kazujemo. I tamam kad smo pomislili da zlobnici dalje ne mogu ići i da će poštovati pijetet žrtve genocida, u javnost je plasirana nova kvaziteza, šovinistička tvrdnja, laž i podvala o tzv. „braniteljima evropskih vrijednosti“ na jednoj i opasnim teroristima i fundamentalistima na drugoj strani, koji djeluju iz Bosne kroz kojekakve organizovane ćelije. Cilj je jasan, a recept već viđen: učiniti Bošnjake prijetnjom, kolektivno ih stigmatizirati, isprovocirati, zavaditi, predstaviti ih kao opasnost zapadnoj Evropi i svijetu, i to činiti uporno, nemilosrdno i bezobzirno prokazujući Bošnjake kao „opasne džihadiste i fundamentaliste“ protiv kojih su se tobože borili branioci „evropskih vrijednosti“. Pri tome, valja znati da su iste te „evropske vrijednosti“ utemeljene na presuđenim Tuđmanovim fašističkim idejama, čije je čedo bila i „hrhb“, a kojima Evropejci danas povlađuju.

Bošnjaci moraju znati da se niko neće sažaliti na naš status žrtve, te da će poklonici istih onih politika koje su nas do sad u nekoliko navrata trijebile isto to učiniti čim im se ukaže prilika i čim dobiju „zeleno svjetlo“ da to urade. Jer, o tome svjedoči historija XX vijeka, kad su najmanje 3 puta u svega 100 godina Bošnjaci sistemski, planski, institucionalno i organizovano ubijani, protjerivani, porobljavani, stigmatizirani, jednom riječju razarani na svakom polju i na sve načine, što su uvijek pratile izlizane parole: Nikad više!.

Žrtvom naravno nisu bili samo Bošnjaci nego i ostali čestiti i časni ljudi čije je opredjeljenja država BiH uz njegovanje svih njenih različitosti, posebnosti, suživota, komšiluka i nezavisnosti. Jedni od takvih jesu i bh. Jevreji koje su politički sistemi Hrvata i Srba sistemski trijebili, počinivši genocid. I zamislite vrhunca licemjerja, danas te dvije strane koje još uvijek nisu saprale svoju savjest iz četrdesetih, a iste zločine genocida ponovili su devedesetih, za što nose presude za genocid i UZP, drže moralne lekcije Bošnjacima stigmatizirajući i optužujući ih za prijetnju tzv. demokratskim vrijednostima. Takvim zlobnicima suvišno je spominjati niz bošnjačkih rezolucija koje su naši preci potpisivali kako bi spašavali Rome, Srbe, Jevreje.

U tim okolnostima kad pavelićevci, luburićevci, nedićevci, ljotićevci i dr. provode zločine genocidnih razmjera, kad Evropa grca u fašizmu, u BiH se aktiviraju Bošnjaci koji spašavaju Hagadu i mnogobrojne jevrejske porodice, koji pokazuju svoje čisto i sjajno lice u koje od stida i srama ne mogu gledati pokvarena, nacizmom obojena i krvlju zamazana lica evropskih licemjera, poklonika UZP-a i genocida.

Zato, jedino što im je ostalo u ovom trenutku jeste igra na kartu plašenja prosječno obrazovanog ili neobrazovanog Evropejca islamskim terorom, fundamentalizmom, iskrivljavanje slike o agresiji na RBiH, plemenitoj ulozi Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata i časnoj ulozi Armije RBiH.

I tako, dok se svako iole razuman i plemenit saosjeća sa svakom nevinom žrtvom, a posebno s Palestincima, koji su žrtve samo zato što su svoji na svome, samo zato što ne žele otići sa svoje zemlje, samo zato što im je oteta njihova zemlja, a oni satjerani u geto gdje ih izraelski režim decenijama terorizira i ubija, mentalno i fizički, a što se s naučnog aspekta definiše genocidom, Bošnjake ovih dana zateče još jedna nesuvisla vijest o tobožnjem antisemitizmu, što je opetovano vješto imputirana laž. Prije svega, valja znati da su Semiti kako Jevreji, tako i Arapi, pa stoga antisemitizam ne zaslužuje da bude tako brutalno „zlorabljen“, jer Bošnjaci nikoga nikad nisu niti će mrziti.

Bošnjaci su bili i ostali uvijek na strani pravednosti i kao takvi znaju razlučiti pravdu od krivde, zlo od dobrog ma od koga dolazilo. Bošnjaci znaju razliku između Jevreja i onih koji u ime Jevreja čine zlo, provodeći cionističke projekte na štetu cijelog čovječanstva. Zato je Bošnjacima neugodno kad čuju da je u Sarajevu otkazano obilježavanje 85. godišnjice početka progona Jevreja u nacističkoj Njemačkoj, jer su u Jevrejskoj zajednici procijenili da su u opasnosti zbog rastućeg antisemitizma, kojemu su izloženi nakon eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Pa zar se Bošnjacima smije i može pripisati antisemitizam kad znamo sljedeće?

Bošnjaci su dali utočište izgnanim Sefardima s Pirineja, odakle su ovi protjerani još 1496. godine, a na temelju ženidbenog ugovora kojim je portugalski kralj Manuel potvrdio svoju želju da za suprugu uzme donu Izabelu, kćerku Katoličkih kraljeva. Svoje utočište Jevreji su našli među dobrim Bošnjanima. Već 1540. godine u Sarajevo su se, spašavajući živu glavu, doselili prvi Sefardi, prognani Jevreji iz Španije i Portugala. Bosna je bila rasadnik rabina i hahama, a Sarajevo je postalo Jerušalajim ketana – Mali Jeruzalem. Jevreji u Evropi bili su izolirani u fizičkim i društvenim getima, dok su u Bosni živjeli slobodni i izmiješani sa svim drugim ljudima. Već od 1878. u Bosni svoje mjesto nalaze i Jevreji aškenazi iz raznih dijelova Dunavske Monarhije. Za razliku od drugih zemalja u Bosni, naprimjer, nije bio zabilježen niti jedan slučaj optuživanja Jevreja za tobožnje „ritualno umorstvo“, gnusnu laž koju su drugi nametali ovom narodu, primjerice Hrvati. U samom prosvijetljenom Dubrovniku godine 1502. za taj zločin bio je optužen ugledni liječnik Moše Moralija sa svojih deset suvjernika.

Kad se u noći 9. na 10. 11. 1938. u Evropi zbila Kristalna noć (Reichskristallnacht i Pogromnacht), označen je početak „lova na Jevreje“ i genocida koji su Bošnjaci preživljavali kako tad tako i pola vijeka kasnije. Dok su prosvijetljeni Evropejci lovili Jevreje, Bošnjaci su ih štitili, čuvali, spašavali, rizikujući svoje živote, što svijet danas ne zanima, boli ih briga, sve je na prodaju pa tako i istina, čast, ljudskost, što vidimo na primjeru Hrvatske.

Zato, Bošnjaci, podignute, a ne pognute glave kročimo hrabro i odvažno naprijed, bivajući uvijek na strani istine, jer mi znamo šta je istina kojom se ne može i ne smije trgovati kao što to ovih dana rade komšije, dodvoravajuće surovo, neljudski i podanički, baš kao što su i za dom bili spremni ili za etničko čišćenje raspoloženi, dodvoravajuće surovo, neljudski i podanički, za koju milijardu eura više.