Gabriel Garcia Marquez radio je na romanu 'Vidimo se u augustu' sve dok mu je to snaga dopuštala a sada, deset godina nakon njegove smrti i nakon što ga je 'pustio da spava', ova knjiga koja je dugo bila skrivena u arhivi, je konačno objavljena.

Objavili su to u Madridu sinovi kolumbijskog nobelovca, Gonzalo i Rodrigo Garcia Barcha, povodom predstavljanja neobjavljenog romana svog oca, koji je danas objavljen širom svijeta na španskom jeziku, na dan kada bi Marquez napunio 97 godina. Odštampano je 250.000 primjeraka.

Objavljivanje knjige izazvalo je veliku pažnju rekla je urednica izdavačke kuće Random House, Pilar Reyes, na prezentaciji održanoj u sjedištu Instituta Cervantes u Madridu. Bi je 18. mart 1999. kada se saznalo da Garcia Marquez radi na novoj knjizi koja je u početku bila planirana kao pet autonomnih priča s istom protagonisticom: Anom Magdalenom Bach.

Književna agentica Carmen Balcells obavijestila je njegovog urednika, Cristobala Pera, da ima neobjavljen roman kojem ne može pronaći kraj i zamolila ga da ga potakne da ga dovrši. No kolumbijski nobelovac pokazao mu je tri poglavlja i rekao mu da već ima svoj posljednji odlomak, barem u verziji na kojoj je radio u ljeto 2010. godine.

Gubitak pamćenja od kojeg je patio Marquez (Aracataca, Kolumbija, 1927.-Mexico City, 2014.) nije mu dopuštao da uklopi sve dijelove i ispravke pa je revidiranje teksta bio najbolji način da provede dane radeći ono što najviše voli.

Gonzalo i Rodrigo Garcia Barcha tvrde da je 'Vidimo se u augustu' plod posljednjeg napora Garcie Marqueza da nastavi stvarati iako je sve bilo 'protiv njega'. A vjeruju da ga je možda manjak sposobnosti pamćenja spriječio da shvati koliko je ova knjiga dobra.

I iako je „Gabo“ rekao: "Ova knjiga je beskorisna, moramo je uništiti", njegova djeca nisu obraćala pažnju na to i ostavili su je sa strane i u fasciklu. I čitajući je još jednom, godinama nakon njegove smrti, rekli su, otkrili su u ovoj priči ono najistaknutije o radu njegova oca, njegovoj sposobnosti za invenciju, poeziji njegova jezika ili njegovoj zadivljujućoj pripovijesti. Jer, istakli su, “priseban Gabo bi to ili dovršio ili uništio, da ne bude ostataka”.

I iako su 'Sjećanja na moje tužne kurve' posljednja fikcija koju je objavio za života, više od desetljeća radio je na ovoj priči u čijem je središtu ova žena, što je nešto neobično u literaturi Garcíe Márqueza. Žena starija od 40 godina s kojom istražuje seksualnost i žudnju kada na putovanju na koje svakog augusta ide na otok gdje joj je pokopana majka i otkrije kako jednu noć u godini može postati druga osoba. Iako ženski protagonista nije česta pojava u njegovoj književnosti, Gabriel Garcia Márquez smatrao se "feministom po načinu na koji je vodio svoj život", rekao je njegov sin Gonzalo, koji se prisjetio da je njegova majka bila snažna žena koja nije bila slomljena zbog muževljeve slave.

Tekst koji je danas stigao u knjižare širom svijeta “posljednje je preživjelo” djelo Garcije Márqueza a „čitatelji će odlučiti jesmo li mi, djeca, pogriješili ili ne”, kazali su njegovi sinovi na predstavljanju romana.