Mensur Dervišević završio je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu 1954. godine. Nakon preseljenja u Sarajevo 1955. godine primljen je u ULUBiH, a već se istakao kao svježa pojava na sarajevskoj likovnoj sceni na ULUBiH-ovoj izložbi 1956. godine.
Književnik Meša Selimović otvorio je Desetu samostalnu izložbu Mensura (Meme) Derviševića u Sarajevu 1968. godine, a tom je prilikom rekao:
„Ovo je prilika kada jednog umjetnika pogledamo u njegovom razvoju, da današnji trenutak sagledamo u odnosu na početke, na pokazane mogućnosti, na obaveze koje umjetnik ima prema svome talentu. Od te ocjene umjetnika ne može niko spasti: to je njegova sudbina i prednost, ta javnost rada i to mišljenje, koje se o njemu stvara.“
Kratko vrijeme radio je u Gimnaziji u Tuzli kao profesor likovnog odgoja, a i danas se pamti njegov živahni tuzlanski atelje koji je bio mjesto okupljanja mnogih tadašnjih znamenitih kulturnjaka u kojem se mogli zateći Derviš Sušić, Izet Sarajlić, Zuko Džumhur, Pavle Vujisić i mnogi drugi.
Mensur Dervišević, oktobar 1981.
Prvu fazu Derviševićevog slikarstva karakterizira tamna paleta boje gusto nanesene širokim potezima kista.
Ponekada su slike osvježene akcentima svjetlijih boja (bijele, žute ili crvene). Svoju paletu umjetnik proširuje sredinom 1960-ih, a preovladavajući motiv jeste mrtva priroda.
"Prostor", ulje na platnu, 70,5 x 99,5 cm, Umjetnička galerija BiH
Malo je poznato da je Mensur Dervišević na svojim putovanjima po Libanu, Siriji, Eritreji, Etiopiji, Sudanu i drugim zemljama bio dopisnik Tanjuga, te da je „Vjesnik u srijedu“ redovno objavljivao njegove putopise.
