Dokumentarni film „Hasan“, autora Rabije Arifović i Maida Dizdarevića, u centar postavlja četiri faze života istaknutog Bošnjaka Hasana Čengića, faze koje obuhvataju njegovo školovanje, hapšenje u „Sarajevskom procesu“, ulogu u osnivanju Stranke demokratske akcije, ulogu u odbrani od agresora na Bosnu i Hercegovinu, sve do djelovanja unutar Islamske zajednice. Inače, sama premijera filma nije slučajno upriličena 30. augusta, to je datum na koji je Hasan Čengić rođen prije 66 godina. U filmu, između ostalih, govore reisul-ulema Husein ef. Kavazović, Rifat Fetić, Fahira Fejzić-Čengić, Edhem Bičakčić, ali i mnogi drugi.

Kako su Rabija Arifović i Maid Dizdarević, kolege novinari i autori ovog filma, kazali za Stav, dokumentarcem „Hasan“ željeli su dati svoj doprinos očuvanju sjećanja na ovog velikana koji je bio naš savremenik sve do 7. novembra 2021. godine. Kako su sami podvukli, rahmetli Hasan Čengić je živio i radio tiho, ali su njegova djela itekako govorila. Tokom našeg razgovora napomenuli se da je on bio mislilac, intelektualna avangarda, izrazito dalekovidan čovjek koji je odlično razumio gibanja u različitim oblastima ljudskog djelovanje te da je uvijek bio spreman učiniti sve što je potrebno na braniku domovine i naroda kojem pripada. Istakli su da je u njegovom ovakvom pristupu poruka za mlađe naraštaje o domovini i vrijednostima koje nas određuju. Kazivao je da je naša obaveza da sagledavamo procese, da djelujemo i radimo, da se ne prepuštamo nemaru i stihiji.

Od ideje začetnice, koja se pojavila prije skoro godinu, Rabija Arifović kaže da su imali želju da upravo na godišnjicu rođenja okupe njegove najbliže – porodicu, prijatelje i saradnike, te se zajedno sjete djela Hasana Čengića. Kako naglašava, njihova sreća je neizreciva što su u tome i uspjeli.

„Tako smo 30. augusta u do posljednjeg mjesta ispunjenoj velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu premijerno prikazali dokumentarni film 'Hasan'. Gosti su stigli iz raznih krajeva BiH, ali i regije i svijeta. Nakon uloženog truda, kako u samoj pripremi filma, tako i u organizaciji događaja, bilo je lijepo vidjeti sve okupljene, posvjedočiti njihovim reakcijama i emocijama, primiti osvrte, kritike i sugestije. Posebno nam je važno da je s nama bio i reisul-ulema Husein ef. Kavazović, koji je uputio svoju poruku. Bilo je bojazni od toga da li će tehnički sve biti uredu do toga da li ćemo opravdati ukazano povjerenje porodice Čengić, ali i svih onih koji su nas podržali na ovom putu. Tokom same projekcije znatiželjno smo posmatrali prisutne, nastojali da na njihovim licima dokučimo znakove koji će nama biti povratna informacija o urađenom, željno očekujući i sve ono što će uslijediti kada se svjetla upale. U konačnici, možemo reći da smo zadovoljni kako samom premijerom, prvim reakcijama, tako i činjenicom da smo dali skroman doprinos i odškrinuli vrata istraživanju lika i djela Hasana Čengića“, na samom početku kazala je Rabija Arifović kako su zadovoljni premijerom koja je upriličena pretposljednjeg dana augusta.

Iako su novinari različitih platformi, portala Preporod.info i Televizije BIR, Rabija Arifović i Maid Dizdarević vjerovali su da sinergijom mogu iznijeti projekt koji će imati svoju vrijednost.

„Tema naših razgovora nerijetko su BiH i Bošnjaci. U želji da uđemo u zajednički projekt, s istim ciljem – doprinosa kulturi sjećanja, u jednom od razgovora podijelili smo mišljenje da upravo priča o Čengiću treba biti ono oko čega ćemo udružiti snage. I nismo čekali... Nedugo zatim obavili smo sve potrebne razgovore i upustili se u izradu plana, scenarija, dogovore snimanja... Nakon snimljenih prvih kadrova, željno smo očekivali svaki naredni korak. Imali smo snimljene sate razgovora, preslušavali smo ih na desetine puta, diskutirali, a kako bismo od sagovornika uzeli ključne poruke i uklopili ih u cjelovitu priču. Istaknuli bismo i trenutak našeg odlaska u Odžak kod Ustikoline, na mezar rahmetli Hasana Čengića. Nakon što smo proučili Fatihu, momente šutnje koji su uslijedili oboje smo odmah razumjeli – osjećaj odgovornosti, koji nas je pratio do samog kraja“, rekao je Dizdarević.

Kako dodaje njegova i poslovna kolegica i kolegica na ovom projektu, rahmetli Hasan Čengić je u turbulentnim vremenima, kada je to bilo posebno važno, radio s mladima.

„Vratimo se u vrijeme kada je bio jedan od organizatora omladinskih tribina u Tabačkom mesdžidu. Svake sedmice su se okupljali mladi, učenici i studenti, kako bi vodili rasprave o teološkim, ali i filozofskim pitanjima, gradeći svijest o tome ko smo, šta smo i gdje pripadamo. I ne samo tada, cijelog života je radio s mladima, znajući da su samosvjesni, obrazovani, mladi ljudi, najveće bogatstvo i garant prosperitetne budućnosti BiH i Bošnjaka“, posebno je istakla Arifović.

S obzirom na to da su film podijelili u nekoliko faza, bilo im je važno da o svakoj od faza govore svjedoci tih vremena i događaja. Tako, recimo, posebno su istakli profesora Omera Nakičevića, koji se, uprkos bremenu godina, dobro sjeća svog učenika Hasana Čengića, koji se, i tada kao srednjoškolac, izdvajao.

„Važno je naglasiti da je posredstvom vremena i raznih (ne)prilika dosta građe izgubljeno. Svi sagovornici su se potrudili da nam, uz živu riječ, pomognu i fotografijama, pisanim tragovima, koji su sačuvani. Tako u filmu prikazujemo i neke od fotografija iz 1970-ih godina, iz perioda školovanja u Gazi Husrev-begovoj medresi, koje su nama posebno drage, zatim njegov indeks, dokumente, snimke, ali i neke od njegovih govora. Naravno, uz konsultiranje njegovih najbližih, dobili smo sugestije gdje i ko bi mogao imati još ponešto sačuvano, a što bi nam moglo pomoći. Uputili smo veliki broj i molbi prema institucijama i ustanovama da nam ustupe građu koju imaju.

Porodica nam je ustupila i privatnu arhivu. Rahmetli Hasan Čengić je živio i radio tiho, ali se njegova djela itekako čuju. U tom kontekstu, svi oni koji bi saznali da radimo na projektu željeli su da pomognu, na ovaj ili onaj način, što je uveliko olakšalo istraživanje. Rado citiramo jednog od sagovornika, Mustafu Spahića. Kada smo mu kazali da radimo film o četiri faze Hasanovog života, rekao nam je – rahmetli Hasan je imao 104 faze“, pričaju nam uz napomenu da je puno toga ostalo neiskazano te su izrazili nadu da će o njemu biti još istraživanja i svjedočenja.

Posebno je zanimljivo da Fahira Fejzić-Čengić i Rabiju Arifović i Maida Dizdarević poznaje iz studentskih klupa. Njena podrška, nakon što su joj upravo u njenom kabinetu na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu izrazili želju da rade film o rahmetli Hasanu Čengiću, značila je da im vjeruje – kako njihovoj želji, tako i sposobnosti da to mogu uraditi.

„I od tog prvog razgovora, do momenta kada mi ovdje razgovaramo, bila nam je oslonac. Iako smo mladi i s tek napravljenim malim profesionalnim koracima, smatrala je da zaslužujemo povjerenje. Kćerke Halisa, Emina i Sidika su, također, bile vjetar u leđa. Kada smo završili film i kada je došlo vrijeme da ga pokažemo i svojoj profesorici i supruzi čovjeka o kojem film govori, bili smo u strepnji da li smo položili ovaj nešto drugačiji ispit“, kroz smijeh govori Rabija.

Također, dvojac Arifović–Dizdarević složan je i oko toga da je inspirirajući i odnos Hasana Čengića prema narodu i domovini.

„Promišljao je, bio je ispred svog vremena, dalekovidan i razumio mnoga kretanja, bio je spreman uraditi sve što je potrebno na braniku odbrane BiH i Bošnjaka u njoj. U njegovom ovakvom pristupu poruka je za mlađe naraštaje o domovini i vrijednostima koje nas određuju. Svojim životom je kazivao da se odgovorno i predano, ponosno i odlučno treba graditi i razvijati vlastita domovina. Kazivao je da je naša obaveza da sagledavamo procese, da djelujemo i radimo, da se ne prepuštamo nemaru i stihiji, nego da radimo za dobro. Dakle, uz Hasana Čengića je pravljena historija. On jeste i treba biti uzor“, poentirao je Dizdarević.

 

O obavezi da se sazna i sačuva prošlost

Jedna od ključnih poruka reisul-uleme Huseina ef. Kavazovića na premijeri održanoj u velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke jeste zapravo njegov poziv na kulturu sjećanja. Islamska zajednica u BiH kroz Tezikretnamu nastoji dati institucionalni odgovor, ali je obaveza i na svakom od nas – da pamti i prenosi historijske fakte budućim pokoljenjima, odlučna je Rabija Arifović.

„Kultura sjećanja predstavlja i važan segment izgradnje društva budućnosti. Tema kulture sjećanja je suštinska za nas, jer kultura sjećanja oblikuje individualne i kolektivne identitete. Nismo uvijek davali adekvatne odgovore, ali važno je da gradimo svijest i potičemo na pozitivne prakse“, nadovezala se.

Kada smo ovo dvoje mladih ljudi pitali koji im velikani prvi padaju na um za koje smatraju da bi ih trebali istrgnuti iz „kandži“ zaborava, uglas su rekli – Safvet-beg Bašagić i Alija Isaković.

„Safvet-beg Bašagić nije zaboravljen, ali nije ni prisutan u našim saznanjima onoliko koliko bi trebao biti začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda. I sam Bašagić, u svoje vrijeme, skreće pažnju na opasnosti zaboravljanja vlastite prošlosti i otuđenja od nje, što je proces koji se već zbivao u njegovo vrijeme. Pred svima nama je trajna obaveza da se sazna i sačuva prošlost. Ne treba zaboraviti, među brojnim zaslugama za nacionalno i kulturno buđenje bošnjačkog naroda, ulogu Alije Isakovića u održavanju Prvog bošnjačkog sabora 1993. godine. Zatim heroji odbrane BiH od agresora. Ni njima nismo posvetili zasluženu pažnju“, njihovo je zapažanje.

Kada su radili završne korekcije na filmu, montažer ih je pitao – šta sljedeće radite, jeste li se dogovorili?

„Još u toku izrade ovog filma, usaglasili smo se o nekoliko tema koje su vrijedne da im se posveti pažnja. Ovo nam je snažan motiv da zajedno nastavimo raditi slične filmove i o drugim našim istaknutim ličnostima. Pustit ćemo da 'Hasan' nađe svoj put do publike, a nakon toga ulazimo u novi projekt“, najavili su Rabija Arifović i Maid Dizdarević, autorski dvojac dokumentarnog filma „Hasan“.