U susjednoj Republici Hrvatskoj počeo je popis stanovništva, koji je ranije prolongiran zbog nepovoljne epidemiološke situacije. Druga najveća manjinska zajednica u ovoj zemlji jesu Bošnjaci, kojih, prema procjenama, ima nešto više od 31.000, o čemu govore i podaci popisa iz 2011. godine. Prije nekoliko dana bošnjačke organizacije u Republici Hrvatskoj započele su kampanju pod nazivom “Ja sam Bošnjak”, s ciljem podizanja svijesti među Bošnjacima, koji su u prošlosti zbog različitih utjecaja svoju nacionalnu pripadnost izražavali u više kolona. Upravo o ovim temama za Stav govori doktor medicine Adis Keranović, aktuelni predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju.
STAV: U susret popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj, bošnjačke organizacije u ovoj zemlji pokrenule su kampanju koja ima za cilj podizanje svijesti među pripadnicima bošnjačke nacionalne manjine pod nazivom “Ja sam Bošnjak”. Koliko Bošnjaka trenutno ima u Republici Hrvatskoj te da li očekujete da će pomenuta kampanja doprinijeti motiviranju Bošnjaka pred popis?
KERANOVIĆ: Prije svega želim pozdraviti sve čitateljice i čitatelje časopisa Stav te vam se zahvaliti na pozivu na intervju. Mislim da je u ovom trenutku izuzetno važno govoriti o popisu stanovništva koji se trenutno provodi u Republici Hrvatskoj. Kako ste spomenuli, na inicijativu Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, osnovano je Povjerenstvo, koje čine predstavnici gotovo svih bošnjačkih asocijacija koje djeluju na području Grada Zagreba i šire, a kojima je cilj zajednički raditi na predstojećem popisu stanovništva. Mi kao Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju smo se odmah odazvali zato što smo i na prijašnjim popisima stanovništva kao organizacija aktivno radili, ali i zato što smatramo kako nam ovo pitanje treba svima biti od zajedničkog interesa, pitanje koje nas treba ujediniti i na kojem trebamo snažno i jednosmjerno raditi.
Povjerenstvo je počelo s radom prije godinu dana, dakle, još u rujnu 2020. godine, i smatramo da je, unatoč svim poteškoćama s kojima smo se susretali, u konačnici realiziralo početak kampanje i itekako opravdalo svoje postojanje. Bilo je teško, pandemija i potres koji su nas zadesili donijeli su puno dodatnih prepreka, ali smo ih u konačnici zajednički svladali i u četvrtak 9. rujna ove godine na pres-konferenciji u Zagrebu predstavili kampanju te potpisali Sporazum o suradnji. Koraci kojima smo se vodili u radu je prvo bila analiza stanja na terenu, a potom smo osmislili dva smjera kampanje, jedan je marketing, a drugi je terenski rad. U marketingu ćemo se orijentirati na jednu dozu humoristične i avangardne kampanje koju već sada možete vidjeti, ali joj tu nije kraj, uz dodatne materijale na kojima ćemo raditi.
To je primjerice poseban broj časopisa Bošnjački glas, koji je posvećen popisu stanovništva. Radi se o časopisu koji tiska Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske. Terenski rad bazirat će se na strategiji jačanja online izjašnjavanja putem sustava e-građani, gdje vidimo dobru priliku za naš uspjeh. Ono što ćemo napraviti jeste podizanje kampanje na državnu razinu kako bi svim pripadnicima bošnjačke nacionalne manjine i onima koji bi se tako trebali izjasniti bila dostupna. Kada pitate brojke, reći ću Vam da u RH trenutno ima oko 31.000 Bošnjaka, što čini malo više od 0,7 posto ukupnog broja stanovnika RH. Smatramo da ta brojka može biti znatno veća ukoliko uspijemo u našoj kampanji podizanja razine svijesti i značaja izjašnjavanja. Eto, nadam se da ćemo svim ovim elementima uspjeti doprinijeti motiviranju, jer ipak je ovo prvi put da radimo ovakvu sveobuhvatnu kampanju za Bošnjakinje i Bošnjake u RH povodom popisa stanovništva.
STAV: U prošlosti su Bošnjaci svoj nacionalni osjećaj na popisu stanovništva u Hrvatskoj izražavali na različite načine, a čemu je u velikoj mjeri doprinijela neinformiranost, ali i drugi utjecaji. Kako izbjeći slične probleme ovoga puta?
KERANOVIĆ: Tako je. Kada pogledate popis stanovništva iz 2011. godine, možete vidjeti kako je tada bilo 31.479 Bošnjaka, 7.558 Muslimana, Bosanaca 2.059, Hercegovaca 75, dok je bosanski jezik govorilo 16.856 ljudi. Ti podaci govore kako je učinjen veliki napredak u odnosu na 2001. godinu, kada je bilo 20.755 Bošnjaka, a bosanski je jezik govorilo 9.197 osoba. Iz ovih brojki možete vidjeti kako su sve Bošnjaci izražavali svoj nacionalni osjećaj. Neinformiranost ili ponekad čak i namjerna neinfomiranost su predstavljali problem, ali s tim problemom se često susrećemo i danas. Mislim da ipak u manjoj mjeri u odnosu na popis stanovništva od prije 10 godina ili u odnosu na popis birača. Danas putem kontakata, naših programa ili komunikacije i poruka putem društvenih mreža ipak koliko-toliko uspijevamo prenijeti točne i adekvatne informacije. Danas nam veliki problem predstavlja asimilacija i iseljavanje.
Asimilacija u društvu u kojem živimo, ali i iseljavanje s kojim se susreće cjelokupna populacija RH. Svjedočim tome u vrijeme od prije svega nekoliko godina, kada sam živio u Sisku i kada sam bio predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Siska. Tada sam se uvjerio o nezahvalno velikom broju pripadnika bošnjačke nacionalne manjine koji su radi posla i cjelokupne situacije u RH zajedno s još nekoliko članova obitelji napustili Sisak. To nas dovodi do upitnog broja pripadnika bošnjačke nacionalne manjine u RH, ali i loše demografske slike. Smatramo da ovom kampanjom, ali i direktnim radom na terenu možemo uspjeti.
STAV: Kako ocjenjujete trenutni položaj Bošnjaka u Zagrebu i ostatku Hrvatske?
KERANOVIĆ: Ocjenjujem ga dosta dobrim. Smatram da uvijek može bolje i da treba težiti boljem, ali mišljenja sam da pripadnici bošnjačke nacionalne manjine u Gradu Zagrebu i RH dijele sudbinu svih stanovnika RH. Mislim da nam nije ništa lošije niti bolje nego većinskom stanovništvu i drugim nacionalnim manjinama. Uvijek polazim od sebe i svoje pozicije i iskreno mogu reći da dijelim sudbinu svih građanki i građana RH. Smatram da u svemu moramo poći od sebe i raditi na sebi kako bi nam bilo bolje. Možda bi u nekim sredinama situacija mogla biti bolja, ali, nažalost, to vam vrlo često ovisi o lokalnoj sredini i jedinici lokalne uprave i samouprave i političkoj volji. Smatram da bi odnos prema pripadnicima bošnjačke nacionalne manjine bio sigurno bolji da su bolji međudržavni odnosi i to je ono na čemu svi moramo raditi.
STAV: Činjenica jeste da su Bošnjaci dali veliki doprinos u odbrani, ali i izgradnji države Hrvatske. Koliko i da li uopće vlast pokazuje zahvalnost prema Bošnjacima zbog toga?
KERANOVIĆ: Točno, Bošnjaci su itekako dali veliki doprinos u obrani RH. Možda o tome ne mogu govoriti iz prve ruke jer sam u vrijeme rata bio osnovnoškolac, ali polazim od svoga doma, svoje kuće i svojih roditelja i to odgovorno tvrdim. Mislim da smo kao lojalni građani davali svoj doprinos u svim segmentima djelovanja, ne samo u ratu. Pa pogledajte samo u znanosti, obrazovanju, sportu, kulturi, politici.... Tako smo i u obrani dali ogroman doprinos. Za to nikada nismo očekivali niti tražili posebne privilegije osim zakonskih rješenja koja su propisana. 25.000 Bošnjaka je sudjelovalo u obrani RH tijekom Domovinskog rata, a 1.180 njih je na tom putu ostavilo svoje živote i treba li tim brojkama što dodati? Mislim da je doprinos Bošnjaka u RH dosta dobro prepoznat, a tome svjedoče obilježja. Primjerice, podignuto je centralno spomen-obilježje za Bošnjake poginule u Domovinskom ratu sa spomen-pločama i imenima poginulih u nekim gradovima u RH, kao u Zagrebu, Rijeci, Sisku i još nekim gradovima ili spomen-obilježje u Kuljanima, prvom poginulom Bošnjaku branitelju Šefiku Pezeroviću. Mislim da mnoge naše udruge proistekle iz Domovinskog rata imaju programe koji su financirani od lokalne uprave i samouprave ili Ministarstva branitelja. To pokazuje zahvalnost lokalne i državne vlasti. Nema veze s obranom RH, ali kada smo se dotakli zahvalnosti, sada mi na um pada kako je u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobrilo nastavni program bosanskog jezika i kulture u osnovnim i srednjim školama po modelu C (dodatnih 5 sati nastave tjedno) ili kako kao pripadnici bošnjačke nacionalne manjine u RH imamo svoju zastavu i grb s ljiljanima te još puno toga.
STAV: Predsjednik ste Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju. Na koji način ova organizacija djeluje i kakav joj je odnos s drugim udruženjima u Hrvatskoj koja nose bošnjački prefiks?
KERANOVIĆ: Jesam, otkako sam iz Siska doselio u Zagreb, svoj sam angažman na polju bošnjaštva prenio iz jedne sredine u drugu te sam nedavno izabran za predsjednika Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju. U istoj toj organizaciji sam djelovao i u Sisku te sam bio i potpredsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske tako da sam upoznat s radom asocijacije, a moj rad i želja za djelovanjem upravo počinju u Zajednici još u studentskim danima. Otuda sam potekao i tu se jako dobro osjećam. Bošnjačku nacionalnu zajednicu kao i gotovo sve osobe koje su u njoj djelovale gledam s iznimnim poštovanjem i moram izdvojiti kako je primjer asocijacije koja je bila i ostala otvorena za suradnju sa svim bošnjačkim udrugama. Primjer je asocijacije koja s aktivnostima i programima koje provodi doprinosi poboljšanju položaja bošnjačke nacionalne manjine u RH.
Moram ovdje odmah otvoreno reći kako je ta suradnja često bila narušena, onemogućavana ili zaustavljena zbog nezdravih liderskih pozicija, nekih partikularnih grupnih i osobnih interesa na koje smo nailazili, ali nikada nismo posustali i uvijek smo imali samo jedan cilj: Zajednica i bošnjaštvo ispred svega. Primjer ostvarenja dobre i kvalitetne suradnje jeste upravo ovaj popis stanovništva, gdje pokazujemo kako možemo zajedno i trebamo zajedno raditi. Kao asocijacija smo samostalni, djelujemo u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, ali smo i dio Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske, gdje smo jedna od najaktivnijih članica. Finan ciramo se većinom iz Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH, ali i drugih izvora financiranja na koja se prijavljujemo.
Želim izdvojiti da bez svih članica i članova ne bismo bili toliko uspješni u programima bez našeg Ansambla i Orkestra, naših vrijednih članova tijela Zajednice, naročito Izvršnog odbora, ali niti ja bez svojeg najužeg tima ljudi s kojima surađujem, a to su naša dva profesora Seada, prof. Sead Alić i prof. Sead Berberović, Adnan Demirović i naš tajnik Samir Avdagić. Da ne idem u detalje s programom, predlažem da svi zainteresirani pogledaju našu web-stranicu www.bnzh.hr te se detaljnije informiraju i, naravno, budu se slobodni javiti za svaki oblik suradnje i zajedničkog djelovanja u interesu Bošnjaka.
STAV: Bosna i Hercegovina jeste matica svih Bošnjaka ma gdje se oni nalazili. U kojoj mjeri sarađujete s predstavnicima i institucijama Bošnjaka u matici i ostalim domovinskim zemljama?
KERANOVIĆ: Uvijek volimo reći kako mi Bošnjaci u RH imamo dvije domovine, RH i BiH. Surađujemo s predstavnicima i institucijama u BiH i šire, ali ne dovoljno. Odnosno, rekao bih da možemo bolje. Imamo jako dobre kontakte s većinom kulturnih i znanstvenih institucija u BiH, posjećujemo se, radimo neke programe zajednički, poput simpozija, okruglih stolova, knjiga, časopisa i tiskovina, često i kulturnih manifestacija. Ponekad je suradnja i posredstvo s drugim asocijacijama od zajedničkog programskog interesa. U svakom slučaju, mogu reći da surađujemo, ali možemo i trebamo bolje. Mislim da je upravo ovaj intervju jedan od primjera dobre prakse i načina suradnje s institucijama u BiH i stvaranja kontakata i dobre suradnje.
STAV: Šta je potrebno učiniti u kontekstu poboljšanja i jačanja tih odnosa?
KERANOVIĆ: Potrebno je djelovanje na dva kolosijeka, jedan smo mi koji živimo u RH i trebamo institucije u BiH za sve oblike suradnje, a drugo ste vi koji djelujete u BiH i trebate nas. Smatram da s inicijativama i programima samo jedne strane nema napretka već da se tu trebamo ujediniti i djelovati i jedni i drugi s jednim ciljem – jačanja bošnjaštva i dobrih zajedničkih programa. Možda se u nekima nećemo pronaći ili nam nisu od zajedničkog interesa, ali pojedini, kao što je ovaj popis stanovništva, trebaju nam biti od interesa i trebamo zajednički djelovati. Zato je ova vaša inicijativa za intervjuom važna.
