Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka od 1. do 18. novembra 2022. godine realizuje treću manifestaciju „Dani islamske tradicije Bošnjaka“ kroz devet različitih sadržaja u osam gradova.
Ovogodišnja manifestacija „Dani islamske tradicije Bošnjaka“ uključuje niz kulturnih i naučnih aktivnosti kao što su izložba te promocija knjige „Hafiz Husnija-ef. Semić“, regionalna naučna konferencija „Ulema na Balkanu između dva svjetska rata“, tribina „Bošnjačka ulema Vareša“, dokumentarni film „Hafiz Ibrahim ef. Trebinjac: 110 godina od rođenja“, te promocija svojih izdanja: „Imam Ebu Hanife“ i „Popis (muškog) stanovništva nahije Visoko iz 1266. godine (1855)“ te knjige „Bošnjačko življenje islama“.
Bremenito vrijeme plodonosnog djelovanja uleme
U okviru manifestacije "Dani islamske tradicije Bošnjaka" u utorak 8. novembra 2022. godine je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci održana regionalna naučna konferencija "Ulema na Balkanu između dva svjetska rata" na kojoj je učešće uzelo 23 izlagača iz naše zemlje i regiona.
U navedenom periodu Islamska zajednica je imala vrlo ograničene resurse, a većina uleme je životarila jer nije bilo sredstava za njihove dostojne plate. Bez obzira na to oni su bili više nezavisni nego današnja ulema, bili su više slobodni i dostojanstveni, mnogo češće su iskazivali kritiku društvenih procesa i rada Islamske zajednice što je bio pokazatelj njihove intelektualne živosti. Bili su aktivni sudionik kulturnog, naučnog i političkog života što je često pogoršavalo njihov status. Iako su djelovali na mikroplanu, njihov rad je imao praktičnu podršku za džematlije, učenike mekteba i medresa, ali su razmišljali globalno, na nivou ummeta. O njihovim dostignućima su pisali i Rešid Rida, Emir Šekib Arslan i drugi islamski autoriteti.
Konferenciju su otvorili reisul-ulema Husein-ef Kavazović i Nesib-ef. Hadžić, predsjednik Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koje je uz Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka (IITB) organizator ove konferencije.
“Razgovaramo o ulemi i njenoj ulozi na trusnom području jugoistoka Evrope između dvaju svjetskih ratova. Prilika je da se osvijetli dio njenog pređenog puta i da se obznane postignuća koja su na tom putu ostvarena. Svakako, i izazove i poteškoće na tom putu, a koji su pogađali našu ulemu, valja sagledati i rastumačiti, a kako bismo ih uporedili s našim ovovremenim izazovima i poteškoćama”, rekao je reisu-ulema Kavazović na otvaranju konferencije.
Istraživanja, odnosno radovi koji su predstavljeni na konferenciji jednim dijelom tretiraju prostor u kojem se broj muslimana smanjuje kao posljedica tri rata u 20. stoljeću što je vrijedan zalog za generacije koje dolaze.
Analitički i kritički pristup
Dr. hfz. Mevldin Dizdarević, muftija zenički, je pozvao učesnike konferencije i istraživače da u svom pristupu daju prednost analitičkom i kritičkom pristupu, umjesto deskripciji kako bi smo bolje razumjeli vrijeme i doprinos uleme.
“Istraživanje kulturne historije općenito i ličnosti koji su predstavljali međaše određene kulture među kojima su nesumnjivo istaknuti alimi imaju svoju višestruku obavezujuću snagu. Takva istraživanja imaju naučnu važnost je se tim putem mogu raspoznati neki bitni historijski procesi za određenu mikro zajednicu. Kulturološka vrijednost takvih istraživanja je u tome što se kroz te značajne likove može razumjeti i duh vremena u kojem su djelovali jer je svaka ličnost u određenoj mjeri dijete svog vremen”, kazao je muftija Dizdarević koji je na konferenciji predstavio reformski i prosvjetiteljski zanos Abdulaha ef. Serdarevića zadnjeg muderrisa Sultan Ahmedove medrese u Zenici.
On je istakao i duhovnu dimenziju djelovanja uleme jer je po klasičnom razumijevanju vjera sened šta naglašava bitnost silsile u transgeneracijskom prijenosu znanja.
“Ovim putem dolazimo do detektiranja lanca naše duhovnosti i svojevrsnog intelektualnog i duhovnog rodoslovlja koji će jasno pokazati da aktuelna bošnjačka ulema i tradicija na koju se poziva nije repa bez korijena sa obzirom na autoritet i učenost onih ličnosti na čijim plećima danas stoji. Svakako nam valja propitivati relevantnost tadašnje uleme za naše doba, ali da bi smo dosegli do tog cilja potrebno je da se odmaknemo od pozitivističkog, suho i sirovo biografskog, usko deskriptivnog pristupa ka analitičko-kritičkom metodu”, zaključio je muftija Dizdarević.
Poruka mladima da je sve moguće i da je sve do nas
Dr. Zehra Alispahić je u svom izlaganju predstavila bogato duhovno naslijeđe Rogatice iz ulemanske porodice koje su obilježile historiju Čelebi Pazara.
“Fascinantan je ta priča da su mali gradovi i sela širom Bosne i Hercegovine bili puni tako tihih, posvećenih, temeljitih ljudi koji su samozatajno radili velike i strateški važne stvari za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu u cjelini. Da nije ovakvih konferencija ne bismo znali kako su alimi u malim sredinama radili ne samo na vjerskoj edukaciji nego na općem obrazovanju, kako su radili kolosalne stvari i kako su ih radili u posebnim za ovo vrijeme možda nemogućim uvjetima. Mi kakvi jesmo danas smo dio tih velikih napora koji su se dešavali u potonjim generacijama naše uleme. Nažalost, mi danas skoro svaku situaciju predstavljamo kao nemoguću misiju, a oni su ustvari radili nemoguće stvari u veoma teškim uvjetima”, kaže za Stav dr. Alispahić.
Ona ističe da je dobra stvar da se organizuju ovakve vrste susreta i prezentacija koje pokazuju kako je bosanski čovjek kroz vrijeme radio na sebi, koliko je bio blizak Božijoj riječi, Kur’anu, Božijem zovu na ovim prostorima i kako je to sve imalo kontinuitet.
“Nikad nije Zajednica radila koliko su radili pojedinci. Dakle, ovo je priča o pojedincima koji su imali poveznicu sa Zajednicom, ali koji su imali vlastitu inicijativu koja je izrodila velike krasne plodove kojih smo i mi rezultat. Poruka mladim istraživačima, napose imamima, vjerskim službenicima, misionarima novog doba da je sve moguće i da je sve do nas. Pitanje je koliko smo spremni da se žrtvujemo, koliko smo spremni da radimo u tom nizijskom smislu poput jednog Ibrahima Ajanović u Šljedovićima kod Rogatice koji je kao imam radio hiljade stvari koje niko od njega nije tražio. Ne mora nam se sve kazati, tražiti, narediti... Moramo se osvrnuti oko sebe i pogledati koji su prioriteti. Koji su to naši maksimumi, jesmo li dali sredini i ambijentu kojeg dijelom sa drugima svoj maksimum. To je ono za što ćemo biti pitani. Ljudi iz generacija između dva svjetska rata su davali svoj maksimum u posebno teškom vremenu i nimalo zavidnoj situaciji. To su matrice koje bi valjalo vraćati u vrijeme u kojem živimo. Danas nekako čekamo da nam se stvari serviraju, da nam to sve neko podupre i finansijiski i idejno, a ovi ljudi su radili sami. Imali su institucije Zajednice iza sebe, ali ne u smislu kakvom mi danas imamo. Bilo im je puno teže raditi, ali su predano djelovali uprkos brojnim izazovima”, smatra dr. Alispahić i poručuje da su upravo to uzori na koje mi sad i ovdje u Bosni i Hercegovini možemo, trebamo i moramo biti ponosni.
Mnogi istraživači smatraju da se nije desio nasilni prekid razvoja bošnjačke duhovne inteligencije Drugim svjetskim ratom i promjenom vlasti da bi mi danas imali izuzetno razvijenu islamsku misao na nivou ummeta jer smo imali slobodu mišljenja i izražavanja za razliku od većine muslimanskih naroda.
“Mi u periodu između dva svjetska rata imamo ulemu poput Muhameda Pašića koji je pisao vrlo polemične i zahtjevne prikaze, tekstove i vodio rasprave. On je imao jedan kritički stav i prema vremenu u kojem je živio i ulemi koja ga je okruživala. U to vrijeme njemu na um pada da prevede tekst Šekiba Arslana “Zašto su muslimani nazadovali, a drugi napredovali”. Već tada je postojao osjećaj da se može više, a da se nije dovoljno uradilo. Na prvi pogled ovo jesu lokalne aktivnosti, ali su one imale globalni učinak za nas u BiH”, zaključuje dr. Alispahić.
Cilj konferencije je ostvaren, a to je da kroz naučna istraživanja osvijetli trud i zalaganje uleme koja je iako je živjela u manjim sredinama i radila sa softama i džematlijama ostvarila velike uspjehe i u vremenu kad Islamska zajednica nije imala resurse kao danas i kad je socijalni status uleme bio izuzetno težak. Kroz arhivska istraživanje i razgovore sa poznanicima i potomcima sačuvana su od zaborava dostignuća uleme iz Velike Kladuše, Banja Luke, Tešnja, Puračića, Gradačca, Rogatice, Višegrada, Zvornika, Visokog, gornjeg toka Vrbasa, Mostara, Pljevaljskog i Novopazarskog muftijstva, Nikšića, Tuzle i Sarajeva koji su djelovali u prvoj polovini 20. stoljeća. Također, obrađena je tema zastupljenosti svršenika medresa u Gajretu i utjecaj melamijskih šejhova na prostoru od Makedonije do BiH.
