Analizirajući načine kako dijasporu uključiti u procese bitne za razvoj Republike Irske, vlasti ove zemlje sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća počinju s kreiranjem strategije kako domovina može motivirati dijasporu za ekonomskim ulaganje, od koje će u konačnici koristi imati obje strane. U članku Srećni kao Irci: Kako iseljavanje može pomoći Zapadnom Balkanu autorica Alida Vračić navodi niz primjera kako su Irci u domovini kroz različite projekte motivirali irsku dijasporu da svoj stečeni kapital usmjeri na otvaranje kompanija na teritoriji Irske, a u cilju kreiranja novih radnih mjesta. “Forbairt”, koji je kasnije preimenovan u agenciju “Enterprise Ireland”, imao je jasno usmjerenje koje je podsticalo irske zajednice širom svijeta da u Irskoj otvaraju firme ili podružnice već postojećih firmi.

Uvidjevši da će im se uloženi trud i novac u motiviranje iseljenika za ulaganje višestruko isplatiti, 2002. godine Vlada Irske osniva poseban odjel za podršku iseljenicima, koji je djelovao pri njenom Ministarstvu vanjskih poslova. Navedeni projekt obuhvatao je fondove za  studente, medije koji će izvještavati o dijaspori, globalni fond za okupljanje dijaspore i druge segmente.

Irska je za ove potrebe usmjerila sredstva u čak 34 zemlje u kojima živi dijaspora ove zemlje. Cilj vlasti bio je stimulirati dijasporu koja će se izvan domovine prvenstveno organizirati, te u konačnici pokrenuti projekte bitne za domovinu. U narednim godinama irska dijaspora je počela s realiziranjem niza projekata od kojih su koristi imali stanovnici Irske, ali i dijaspore.

Irski primjer slijedile su brojne iseljeničke zajednice kojima je zajednička poveznica da su slične projekte započele institucije čiji je zadatak rad s dijasporom. Institucionalnim partnerskim pristupom moguće je ostvariti značajne projekte, pa i u slučaju Bosne i Hercegovine, koja ima određene institucije u okviru kojih postoje sektori usmjereni na saradnju s dijasporom. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica predstavljaju državne institucije čije ingerencije i mogućnosti daju pretpostavku kako ove dvije institucije zajedničkim naporima mogu biti zamjena nedostajućem ministarstvu za dijasporu, koje postoji u nekim državama regije i Evrope.

Primjer iz Irske govori o tome da su irske institucije slično djelovale kao dva pomenuta ministarstva, sve do prije nekoliko godina, kada je oformljeno posebno ministarstvo koje se bavi dijasporom.

Ako uzmemo u obzir postignute rezultate u kontekstu ekonomskog povezivanja, dolazimo do zaključka da i bez krovne organizacije za dijasporu mogu biti realizirani veliki projekti u interesu za Bosnu i Hercegovinu. Bitna stavka u cijelom procesu jeste sinergijsko djelovanje s nevladinim organizacijama koje svoje usmjerenje baziraju na projekte posvećene dijaspori, jer i iz irskog slučaja vidimo da su državne institucije imale saveznike u vidu organizacija u dijaspori, ali i onih u domovini oformljenih za razvoj saradnje s dijasporom. Okupljanjem oko zajedničkog cilja vladin i nevladin sektor, te organizacije u dijaspori mogu se međusobno dopunjavati i uraditi ogroman posao za Bosnu i Hercegovinu.

Trenutno na teritoriji Bosne i Hercegovine postoje deseci manjih kompanija koje su pokrenute zahvaljujući kapitalu iz dijaspore, a, prema raspoloživim podacima iz državnih agencija, većina ih je opstala i tokom ekonomske krize uzrokovane pandemijom virusa korona. Neke od njih izvršile su određene promjene u poslovanju, ali nisu prestale s djelovanjem.

Trenutno stanje pokazuje da je dijaspora najviše zainteresirana za ulaganje u IT sektor, najbržu rastuću granu, ali i turizam. IT sektor je odlična prilika za investitore iz dijaspore, koji mogu ponuditi izuzetno dobra primanja za domaće IT stručnjake,  koja su opet nešto manja nego u zemljama Zapadne Evrope, te se tu pronalazi zajednički interes domovine i dijaspore. Kada je riječ o turizmu, zbog poznatih okolnosti uzrokovanih pandemijom virusa korona, zabilježen je značajan pad ulaganja, ali su procjene da će se već tokom 2022. godine kreirati uvjeti za veća ulaganja u ovu granu. Naravno, postoji veliki interes iz dijaspore i za ulaganje u druge privredne grane, ali i za pomoć domaćim privrednicima za nastupanje na strana tržišta.

Uloga institucija vlasti u Bosni i Hercegovini jeste stimuliranje ulaganja dijaspore u domovinu, ali i olakšavanje poslovnih procedura, na koje iz dijaspore dolaze velike pritužbe. Ukidanjem bespotrebnih proceduralnih pravila pri ulaganju dijaspore pružila bi se prilika za dodatna ulaganja, koja bi rezultirala otvaranjem novih radnih mjesta, te u konačnici ostankom stanovnika u Bosni i Hercegovini. Principu ekonomskog partnerstva između dijaspore i Bosne i Hercegovine treba dati prednost u odnosu na jednokratne donacije, od kojih dugoročno niti domovina niti dijaspora nemaju koristi.

Pohvalno jeste da stotine humanitarnih organizacija u dijaspori šalje na godišnjem nivou milione konvertibilnih maraka u smjeru podrške ugroženim stanovnicima Bosne i Hercegovine, ali dugoročno je korisnije ulaganje u radna mjesta, onako kako je to činila irska dijaspora. Da bi se postigli željeni rezultati, potrebno je da nadležni kreiraju pozitivne uvjete i daju benefite, ali i da dijaspora uloži kapital, koji će im se svakako kroz poslovnu dobit vratiti. Često čujemo da je dijaspora veliki potencijal, ali od toga nemamo ništa ako taj potencijal ne znam iskoristiti na pravi način.

Odgovor na pitanje zbog čega do sada nije iskorišten navedeni potencijal leži u tromosti i nezainteresiranosti domaće administracije, ali i dijaspore koja često ne razumije sve okolnosti u kojima komplicirano funkcionira cjelokupan poslovni sistem u Bosni i Hercegovini. Uspješni moduli različitih dijaspornih zajednica u svijetu postoje, a irski je samo jedan od njih. U konačnici, potrebno je raditi zajednički i slijediti pozitivne primjere koji mogu biti od pomoći za obje strane, a sve u cilju jačanja Bosne i Hercegovine.