Izrael nastavlja i eskalira genocid protiv Palestinaca unatoč pravorijeku Međunarodnog suda pravde, ali baš zbog mlake pozicije njegovih pokrovitelja, dakle saučesnika u genocidu, i na Zapadu i na Istoku. Posljednji čin tragedije cionistički entitet sprema napadom na Rafah, gdje je smješteno više od 1,5 miliona izbjeglih i raseljenih stanovnika Gaze, odnosno u područje koje je baš ta teroristička država proglasila “sigurnim”.
Namjera je jasna, posljedice izgleda još mnogim “liderima” nisu. Masovni, od cionista planiran egzodus Palestinaca u Egipat ne samo da eskalira rat već ruši same temelje međunarodnog poretka i stabilnosti. To su planski provodili Hitler, Staljin i Pol Pot, samo podsjećanja radi s kakvima se poistovjećuju cionisti, što i ne čudi, budući da je cionizam protofašizam, uzor gorespomenutima.
Čudi podrška u vidu blagog negodovanja SAD-a, svih mogućih Arapa, Evropske unije, Organizacije nesvrstanih zemalja, OIC-a, Australije, G20... To znači da smo u takvoj moralnoj kaljuži da nam, objektivno govoreći, nema spasa. Odnosno, nema nam spasa ako mislimo linearno i djelujemo unutar zadanih, sputavajućih okvira vlastite lažne sigurnosti i kalkulantstva.
PRIJELOMAN HISTORIJSKI TRENUTAK
Budu li historičari u prilici, nakon ovog svjetskog rata koji je u toku, osvrnuti se na povijest čovječanstva u ovoj godini, vrlo vjerovatno će je definirati kao prijeloman historijski trenutak, singularitet u kojem nastaje infleksija, promjena smjera i intenziteta vektora historije. Međutim, to neće biti zato što su se titanski sukobili “demokratija”, “autokratija”, “slobodan svijet” i “opaki režimi”, liberalne s tradicionalnim vrijednostima. Prijelomni historijski trenutak bit će definiran krajem civilizacije, one globalno proširene evropske civilizacije, odnosno krajem jednog društveno-ekonomskog sistema koji više nije kadar opstati, zbog svoje potpune moralne dekadencije, hedonizmom gonjenog pljačkaškog mentaliteta, dakle stanja duha, neizdrživih socijalnih razlika kao rezultata izostanka i najmanje empatije i humanizma, apsolutizma individualnog, strastima i nastranostima okrenutog... Dakle, bez obzira na to koja “kultura” ili “ideologija” zauzme vlast, bez obzira na to koja partija odnese pobjedu na kojim izborima, sistem odumire, naravno, poput svakog čudovišta, mlateći debelim repom oko sebe, žrtvujući sve oko sebe.
Čini se kako je svijet talac uglavnom napora zapadnih zemalja da slijepo slijede politiku Kraja ili Smaka svijeta. Dok besramno tvrde da žele prevenirati konflikte, a posebno eskalaciju cionističke, nelegalne i nelegitimne agresije na Palestinu (odnosno njezine ostatke ostataka), SAD i njezine saveznice (NATO) izgledaju kao da čine sve u svojim moćima da ona eksplodira. I Amerikanci i cionisti bombardiraju svaku zemlju koju požele (Jemen, Irak, Siriju), uz američke zvaničnike koji obećavaju da nema kraja na vidiku. Strateški je cilj jasan – rat protiv Irana, što je i glavni cilj cionističkih zločinaca. Napad na Iran napad je i na njegove saveznice. Uz izraelsko pojačanje genocidnih operacija protiv Palestinaca, s potpunim i bezobraznim ignoriranjem međunarodnog prava, provode se propagandne aktivnosti optuživanja UN agencije za Palestinu (UNRWA) za saradnju s Hamasom! Bez dokaza, prije provedenog bilo kakvog postupka, devetnaest država prekinulo je finansiranje tog jedinog kanala pomoći palestinskom narodu u ovom iskušenju bez presedana, pod genocidom. Ova operacija skretanja pažnje s pravorijeka ICJ, ionako otupjele javnosti kao skupa nastranom hedonizmu posvećenih pojedinaca, očito uspijeva. Ljudi se navikavaju na još jedan genocid.
Dakle, osim demonstracija ispred ambasada zemalja koje su prekinule finansiranje UNRWA-e sa zahtjevom da ga odmah nastave, trebalo bi demonstrirati i ispred zemalja koje mogu bez problema povećati svoje finansijske doprinose UN agenciji. Jer ako u zemljama Zaljeva mogu kupovati nogometaše za milijarde dolara, mogu sigurno nadoknaditi sredstva uskraćena neutemeljenim odlukama 19 zemalja. UNRWA finansira palestinske izbjeglice u susjednim državama, ne samo Gazu.
NADU PRUŽAJU MALI I HRABRI
Može li ovaj politički i moralni brodolom otvoriti oči, barem kritičnoj masi donosioca političkih odluka? Jer, preživi li svijet ovaj globalni rat, neki novi Tribunal za zločine genocida bit će osnovan, i sudit će i počiniteljima i naredbodavcima i planerima i... podržavateljima, onima koji su znali ili trebali znati da se dogodio genocid i nisu ništa poduzeli, kaznili, spriječili... Sjetimo se kako je Srbiji presuđeno, ne da je podržavala, već da nije spriječila genocid. A takvih je mnogo i nalaze se na čelu zemalja Mašrika i Magriba, Zapada i Istoka i misle da su moćni. No, one manje moćne, ali neuporedivo hrabrije i principijelnije zemlje, poput Južne Afrike i Nikaragve (zanimljivo, u tom klubu nema zemalja s muslimanskom većinom, osim kao uplašenog skupa pod nazivom OIC, koji kibicira i sa strane, bez miješanja, pruža podršku ili pregovara), vraćaju nadu da ovom opasnom ludilu postoji alternativa. Ta mala, od globalnog kapitalizma iscrpljena država obavijestila je Njemačku, Ujedinjeno kraljevstvo, Kanadu i Nizozemsku da će, ako one ne prekinu potpomagati i odobravati genocid u Gazi, podnijeti tužbu protiv njih na Međunarodnom sudu pravde za saučesništvo u genocidu. Pritom, Nikaragva potpuno poštuje međunarodno pravo i poziva se baš na pravorijek istoga suda od 26. januara, po apelaciji Južne Afrike protiv cionističkog entiteta.
Ovaj hrabar potez Nikaragve trebao bi podržati barem OIC. Do nas još nije došla vijest da je ovaj skup kukavica to i uradio. Podsjeća to i na sličan nedostatak hrabrosti bosanske vlade da učini slično i tuži stalne članice Vijeća sigurnosti UN zbog saučesništva u genocidu uvođenjem i održavanjem embarga na uvoz oružja. Ogroman, prijetnjama praćen pritisak SAD-a na predsjednika Izetbegovića i Vladu Republike Bosne i Hercegovine izvršen je na svim nivoima da Bosna odustane od te namjere. S razlogom postavljamo pitanje – da je Bosna tada tužila i s ozbiljnom vjerovatnošću i dobila presudu, bi li se ovaj genocid nad Palestincima dogodio? Ergo, hrabar korak jedne male države trebao bi inspirirati baš svakoga s još malo savjesti i odgovornosti kako bi se kataliziralo dobro i humano u ovom opasnom, jako opasnom vremenu. Rezultata već ima. Holandski sud zabranio je svojoj vladi nastavak isporuka dijelova za borbene avione cionističkom režimu.
Put u propast zajamčen je samo ako se stoji po strani i ništa ne preduzima. Zapravo, težina prijelomnog historijskog trenutka traži nelinearno razmišljanje i ponašanje, odnosno činove neočekivane hrabrosti, baš one koju su pokazale Južna Afrika i Nikaragva. Tu leži nada da postoji otpor općem ludilu civilizacije u nestanku.
