Iako će neki vjerski autoriteti savjetovati da je ramazan mjesec u kojem se treba posvetiti sebi, svojoj duhovnosti, naći mir u sebi, i kada nađete mir u sebi biće mir i oko vas. Ovo pozivanje na neku vrstu povlačenja u sebe u suprotnosti je sa poviješću islama. Mjesec ramazan je ustvari mjesec velikih promjena, prijelomnih trenutaka u ljudskoj povijesti. Neke od najvećih pobjeda muslimana, neka od najznačajnijih osvajanja desila su se baš u ramazanu.

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla.” To je najvažniji trenutak u cijeloj ljudskoj povijesti, trenutak kada poslanik Muhamed a.s prima Objavu. Tada kreće borba za islam i njegovo širenje.

Ključni trenutak za opstanak muslimana kao zajednice jeste bitka na Bedru. Naime, 17. ramazana 2. godine po Hidžri ili 642. god. n.e. na mjestu Bedr 182 kilometra od Medine odigrala se bitka između hiljadu mekkanskih pagana protiv 315 muslimana na čelu sa Muhammedom a.s. U bici na Bedru prvi puta se u povijesti svijeta dogodilo da je jedan Poslanik i Vjerovjesnik imao sastavljenu vojsku od vjernika - svojih sljedbenika. Imao je i Sulejman a.s. vojsku, ali sastavljenu od džinna, ljudi i ptica. Bitka na Bedru je prekretnica u svjetskoj povijesti u svim dimenzijama života. Tom pobjedom vjernici su stekli pravo na javnost.

Još jedan veliki historijski događaj u mjesecu ramazanu jeste oslobođenje Mekke 21. dana ramazana 8. godine po Hidžri ili 11. januara 630. god. n.e. Osam godina nakon što su prognani iz rodnog grada i u njemu morali ostaviti sve mekkanskim paganima, a sa sobom u Medinu ponijeti samo vjeru u srcima i moral na dušama i nakon dvadeset godina od početka Objave, nakon što su neprestno bili vrijeđani, ponižavani, maltretirani, mučeni i ubijani, muslimani su se vratili kao pobjednici.

Ulazeći u Mekku i harem Kabe Poslanik je učio ajet: „Reci istina je došla a laž je poražena. Doista je laž poražena i potisnuta.“ (El-Isra, 81).

Petnaesti dan Ramazana 40. hidžretske ili 661. Godine u gradu Kufi na sabah namazu u džamiji izvršen je atentat na h. Aliju, četvrtog islamskog halifu. Nakon dva dana, on je podlegao ranama atentata. Alija je bio muž h. Fatime i otac Poslanikovih unuka h. Hasana i h. Huseina.

U ramazanu 91. hidžretske ili 711. n.e. muslimani su prešli Gibraltar i stigli na južnu obalu Endelusa. Tada vojskovođa Tarik ibn Zijad naređuje da se spale sve lađe i kratko se obraća vojnicima: „Neprijatelj je pred vama, more je za vama, vi ne znate plivati, a vidjeli ste šta je sa lađama bilo.“ Nakon godinu dana, 92. hidžretske ili 712. n.e., također u ramazanu, muslimani su zauzeli glavni grad Toledo i cijelu Španiju u kooj će razvijati neponovljivu kulturi i civilazaciju nepunih 800 godina sve do 1492. Od godine otkrića Amerike do 1609. inkvizicija će istrjebiti sve muslimane i Židove na Pirinejima i izbrisat će svaki trag njihovog postojanja. Samo u Kordobi (Kurtubi) u jednom danu spaljeno je 3 miliona knjiga (uništen kolektivni kulturni kontinuitet memorije), a na Pirinejima je porušeno 5.000 kupatila kao ostatak „muslimanskog paganstva“.

U ramazanu 361. hidžretske ili 972. n.e. dinastija Fatimija u Kairu gradi najstariji, najznačajniji i najveći islamski univerzitet na svijetu koji danas broji 200 hiljada studenata. To je Džamiul-Ezher, koji u kontinuitetu bez prekida djeluje više od hiljadu godina. Ezher je kao univerzitet više od četri puta stariji od SAD-a, najmoćnije sile svijeta.    

U ramazanu 584. hidžretske ili 1187. n.e. Salahudin Ejjubi je od križara oslobodio skoro svu Palestinu i Siriju osim: Akke, Antiohije, Tira i Tripolisa. Tri hiljade njihovih zarobljenika je bez otkupa oslobodio. Nakon tri godine 1192. n.e. oni će mu uzvratiti tako što će 2700 njegovih zarobljenika sve do jednog pobiti, naravno u ime religije, ljubavi i suživota među ljudima.

U ramazanu 658. hidžretske ili 1260. n.e. Turci-Memluci na čelu sa Kutusom i Bejbesom kod Ajnu-Džaluta su zaustavili i pobijedili, prvi i jedini u povijesti, Mongole, koji su prije toga zauzeli Kinu, Rusiju, Ukrajinu, Istočnu Evropu i Srednji Istok uključujući i Bagdad. Tako su Memluci od najezde Mongola spasili Palestinu, Siriju i Egipat.

U ramazanu 1453. n.e., u dvadeset i drugoj godini života, osmanski sultan Mehmed II El Fatih, nakon bezbrojnih pokušaja koji su trajala hiljadu godina od strane: Huna, Avara, Slavena, Mongola, Tatara, Arapa i drugih naroda, osvaja i zauzima Carigrad (Konstantinopolis) glavni grad, srce i glavu Bizantije. Tako je stavljena tačka na Bizantijsku, nekada, uz Perzijsku, najmoćniju carevinu svijeta.

Deset godina poslije, sultan Mehmed El Fatih je u ramazanu 1463. godine zauzeo Bosnu. U Jajcu je 8. ramazana pogubljen kralj Stjepan Tomašević, čime je praktično Bosna osvojena.

U mjesecu ramazanu 30. noći kada se klanjala zadnja teravija, samo dan pred ramazanski Bajram, drugog aprila 1992. godine Arkanovi četnici su izvršili pokolj i masakr muslimana u Bijeljini. Tako su krvavo i „svečano“ najavili četverogodišnji genocid nad Bošnjacima koji će svijet, posebno Evropa, gluho i nijemo posmatrati.