U popodnevnim satima danas je u selu Hrušta kod Nevesinja došlo do požara na porodičnoj kući Džemala Mušinovića. U trenutku izbijanja požara u kući se nalazila Džemalova porodica. Srećom nije bilo nikakvih posljedica po njihovo zdravlje. Po pozivu Vatorgasna jedinica Nevesinje je brzo reagirala i ugasila požar. Šteta, sudeći po fotogfijama, na porodučnoj kući je ogormna i potpuna. U ovom trenutku uz Džemala i njegovu porodicu su i njegove komšije koje su mu ponudile smještaj i prve osnovne potrepštine. Džemal je isključio svaku drugu mogućnost kao uzrok požaru osim električnih instalacija. Policijski službenici službeni uviđaj najavili su izvršit će sutra.
Prije nešto više od mjesec dana novinar “Stava” Nedim Hasić I fotoreporter Velija Hasanbegović posjetili su selo Hrušta i porodicu Džemala Mušinovića. Ova porodica je, napisao je kolega Hasić, jedna od tri povratničke porodice stalno nastanjene u Hrušti, ostali dođu ljeti.
Džemal i njegova supruga Anisa jedini su koji u Hruštima žive s djecom, imaju dvije djevojčice i dječaka. Ali je tokom sedmice kod nane u Mostaru, tamo ide u školu. Dalal i Lamia same su kod kuće, same se igraju, same gledaju crtiće, same sebi spreme užinu dok su Džemal i Anisa u poslu. Mušinovići su farmeri, u štali imaju 44 goveda i nemaju previše vremena za bilo šta osim posla od kojeg žive. „Nemam ti se ja kad slikati a ni presvlačiti“, Džemal će nakon što smo tražili da ga snimimo. „Trebam odvući neko đubre a dovući sijeno. Kratak je dan zimi, nema se kad.“ Ipak, gasi traktor i silazi. Pokazuje nam s ponosom štalu i grla u njoj, mašine i alate od kojih žive. Anisa zove na kahvu, kratku, da i njih dvoje malo dođu do daha.
„Nama ti je ovdje dobro. Jeste teško, krava ne čeka i ne zanima je jesi li umoran, jesi li se naspavao, moraš li poslom u čaršiju. Nema stajanja, nema odmora, ali se od ovoga može lijepo živjeti“, priča nam Džemal, koji je ovdje, kaže, došao na imanje Anisine porodice iz sela s drugog kraja Nevesinjskog polja. Kao dijete, izbjegao je s porodicom ka Mostaru, ostao je bez jednog brata tokom Agresije, ali su se vratili prije skoro 20 godina. „I živimo u svom, na svom, bez problema. Odnos s komšijama je dobar, sarađujemo, zaista bih slagao kada bih rekao da je drugačije.“
Isprva je bilo teško, no vrijedan je čovjek i nije ga bila sramota tražiti ni pomoć vlasti. Cijelu reportažu iz Nevesinja pročitajte ovdje.
