U Gizi, u blizini egipatske prijestolnice, ljudi jure prema velikom kamionu, koji dijeli pakete hrane s natpisom „Živio Egipat“. Scena se ponavlja u mnogim drugim četvrtima i regijama. Takvu podjelu nadziru sigurnosna i vladina tijela, koja ih slave, pa čak i fotografiraju one koji primaju pomoć iz inicijative Doors of Charity, tvrdeći da Egipat stoji uz svoje siromašne građane.

Osim Doors of Charity, postoje i druge vladine inicijative kao što su Ramazanske izložbe dobrodošlice, Svi smo jedno, Charity Card, Rame to Rame, Wellness Cover i Hand in Hand. Ove inicijative su pokušaji da se olakšaju tereti ekonomske krize u zemlji i suludim poskupljenjima, te da se popuni rastuća praznina u dobrotvornom sistemu, nakon nametanja drakonskih ograničenja od strane vlade, piše 

Prema podacima Centralne agencije za mobilizaciju javnosti i statistiku, stopa siromaštva u Egiptu je 2020. godine iznosila 29,7 posto. Međutim, nezavisna studija savjetnice agencije, Heba Al-Laithi, pokazuje je nivo siromaštva porastao na 35,7 posto u protekloj godini.

Humanitarni rad u Egiptu je pod sigurnosnim ograničenjima od svrgavanja Muslimanske braće u puču 2013. i hapšenja hiljada zvaničnika i pristalica pokreta. Bratstvo je imalo široku mrežu društvenih organizacija koje su pružale osnovne usluge, uključujući dobrotvorna društva, bolnice, škole i sirotišta širom zemlje.

Pod izgovorom da iskorjeni "izvore terorizma", egipatski režim Abdela Fataha Al-Sisija zaplijenio je 1.133 dobrotvorne organizacije, 120 škola, 39 bolnica, 118 kompanija i novac koji je pripadao 1.589 osoba pod optužbom da pripadaju Muslimanskom bratstvu, kojeg režim klasifikovan kao teroristička grupa u decembru 2013. Osim toga, egipatske vlasti su proganjale najveća i najstarija islamska dobrotvorna tijela Šerejskog društva za saradnju sljedbenika knjige i Mohamedi Sunneta, koje djeluje više od 100 godina i ima više od 1.200 ureda širom zemlje.

Dobrotvorni rad je postao još teži nakon razornog udara u maju 2017. godine, kada je predsjednik Al-Sisi ratifikovao Zakon o građanskim udruženjima, koji zabranjuje primanje ili raspolaganje donacijama osim nakon odobrenja nadležnih državnih organa. Ovaj zakon je naišao na široku kritiku od strane organizacija za ljudska prava, što je nametnulo njegovu izmjenu.

Međutim, nova Uredba o praksi građanskog rada Zakon br. 149 iz 2019. godine imala je druga ograničenja, uključujući nametanje velikih kazni koje su se u to vrijeme kretale između 100.000 i milion egipatskih funti (oko 6.000 do 60.000 dolara) za one koji krše njegove članove. Takođe se poziva na konfiskaciju svih sredstava dobijenih bez odobrenja vlade.

Prema Human Rights Watchu, egipatske vlasti su raspustile više od dvije hiljade dobrotvornih organizacija i zaplijenile njihovu imovinu pod optužbom da su bili povezani s Bratstvom.

U Ministarstvu socijalne solidarnosti kažu da u Egiptu postoji oko 52.000 udruženja i organizacija civilnog društva, uključujući 32.924 udruženja koja su završila svu potrebnu dokumentaciju. Većina ovih organizacija radi u oblastima socijalne pomoći, zdravstvenih usluga, obrazovanja, zaštite djece i materinstva, te brige o osobama sa posebnim potrebama. Međutim, napori Bratstva, a posebno društva Šareja, bili su organizovaniji, rašireniji i uticajniji, prije nego što su ih demontirale egipatske sigurnosne službe.

Informisani izvor iz Bratstva mi je rekao da je prije puča prihod od donacija samo u jednoj pokrajini iznosio 21 milion egipatskih funti godišnje (više od 3 miliona dolara u to vrijeme), što je omogućilo pokretu da proširi svoju mrežu usluga. To je obnavljanje kuća u opasnosti od urušavanja, uvođenje vodosnabdijevanja za one koji nemaju svježu vodu iz česme, pomaganje djevojčicama siročadima da se udaju, dijeljenje novca potrebitima i mjesečno sponzoriranje siromašnih porodica.

Govoreći pod uslovom anonimnosti, on je dodao da su ramazanski paketi s hranom sa mesom i drugim osnovnim namirnicama, te obezbeđivanje obroka za sehur i iftar, kao i bajramska odjeća, podijeljeni hiljadama porodica u svakoj pokrajini, preko Al- Birr komiteti, jedna od administrativnih struktura Bratstva. Odbori su identifikovali one kojima je potrebna pomoć i pružili pomoć u više od 4.000 sela širom Egipta.

Nakon više od 10 godina napada sigurnosnih službi na vođe pokreta, Sisijev režim je uspio isključiti, pa čak i eliminirati Bratstvo iz dobrotvornog rada u Egiptu. Cilj je bio da se ograniči njen rastući društveni uticaj, ali je to stvorilo ogromnu prazninu, koja je rasla sa stalnim pogoršanjem ekonomskih uslova zbog plutajućeg kursa egipatske funte od 2016. Kurs dolara je zvanično dostigao 50 funti, rastući sa samo sedam funti, koliko je bila stopa kada je dr Mohamed Morsi bio predsjednik Egipta 2012/13.

Čini se da je Sisijev režim možda pokušao da popuni ovu prazninu pokretanjem dobrotvornih programa i inicijativa, raspoređivanjem konvoja pomoći i održavanjem sajmova sa sniženim cijenama, ali je učinak vlade bio uglavnom sezonski i nasumičan. Štaviše, pomoć nije stigla do onih kojima je najpotrebnija.

U istom tonu, vojni establišment intervenisao je u pokušaju da popuni dobrotvorno djelovanje Bratstva, raspoređivanjem vojnih vozila i prodajnih mjesta napunjenih zalihama hrane po sniženim cijenama, kao i mobilizacijom 33 subjekta i organizacija civilnog društva pod okriljem Nacionalnog Savez za građansko i razvojno djelovanje, državna institucija. Protivnici ovoga ističu da su bolnice Bratstva i Šerejskog društva bile dostupne svim Egipćanima, dok su bolnice pod vojskom još uvijek otvorene samo za vojno osoblje i njihove porodice.

Jedan politički istraživač mi je rekao da je fundamentalna razlika u pristupu dobročinstvu koju su usvojili islamisti i Sisijev režim odnosi se na tendenciju prvih da dijele pomoć privatno ili pod okriljem mraka, kako bi se vodilo računa o vjerskoj osjetljivosti. To se radi iz iskrenosti i traženja Božjeg zadovoljstva, za razliku od ovoga što se dešava sada gdje se pomoć dijeli uživo u eteru, što dovodi u neugodnost primaoce kojima je podrška prijeko potrebna, a koji radije ne bi bili fotografirani dok primaju podršku.

Nacionalna alijansa za akciju građanskog razvoja organizovala je proslavu rame uz rame na Međunarodnom stadionu u Kairu 17. marta prošle godine, sa ciljem da se u prisustvu Al-Sisija podijeli četiri miliona paketa sa hranom. Isti anonimni izvor mi je rekao da sada postoji jasna veza između dobrotvornog rada u Egiptu i političke propagande, i da se to svodi na profit na muci siromašnih. Ovo opravdava nostalgiju koju ljudi imaju za procvatom Muslimanske braće i erom ranijeg predsjednika Hosnija Mubaraka, koji je islamistima dao priliku da prošire svoj dobrotvorni rad, čak i ako je to vjerovatno bilo da prikriju neuspjeh njegove vlade da izvrši svoju ulogu u civilnom društvu.

Ne postoje zvanični podaci o iznosu dobrotvornih sredstava u Egiptu.

Vladina studija koju je izdalo Vijeće za informisanje Vijeća ministara u januaru 2017. procijenila je na oko 4,5 milijardi funti (oko 91 milion dolara). U međuvremenu, Alternative Policy Solutions, istraživački projekat povezan s Američkim univerzitetom u Kairu, procijenio je da će donacije u 2022. biti oko 6,7 milijardi funti (oko 135 miliona dolara). Nezvanične procjene pokazuju da egipatske donacije iznose 20 milijardi funti godišnje (oko 404 miliona dolara).

Ono što je istovremeno uzbudljivo i zabrinjavajuće je da su se sigurnosne službe i drugi organi vlasti uključile u polje prikupljanja sredstava, da kontrolišu i usmjeravaju donacije prema specijalnim fondovima kao što je Živio Egipat, koji je pod Al-Sisijevim nadzorom. Ovo se provodi kroz mobilizaciju nekoliko poznatih dobrotvornih društava kao što su Resala, Al-Orman, Misr Al-Khair, Banka hrane, Zakat i Charity House, Bolnica 57357, pod zastavom Nacionalne alijanse. Njihov rad je pod upravom vlade, ne podliježe reviziji, i niko ne zna koliki je njen budžet, niti postotak koji oduzima od donacija udruženja povezanih s njom u korist Fonda Živio Egipat.

Prema riječima istraživača ljudskih prava Hossama Al-Masryja, džepovi srednje i niže klase se također iscrpljuju kroz ogromne reklamne kampanje koje pozivaju na donacije tokom cijele godine, koje su intenzivirane tokom mjeseca Ramazana. Rođen je popularno poznati „donatorski posao“.

Nametanje centralizacije egipatskih dobrotvornih donacija i pokušaj njihovog političkog instruisanja na način koji uglađuje imidž režima, uz kontrolu sredstava kao ogromnog finansijskog resursa koji vlada može zaplijeniti u bilo kojem trenutku, pogoršalo je teškoće u dobrotvornom radu.