Sarajevsko naselje Dobrinja, smješteno na teritoriji općine Novi Grad, u agresiji na našu zemlju bilo je mjesto koje je pretrpjelo stravična razaranja. Čak i danas manji dijelovi Dobrinje 1 i 2 pripadaju bh. entitetu Republika srpska. Tokom četverogodišnje opsade Sarajeva u ovom mjestu počinjeno je nekoliko masakara nad civilima koji su bili i ostat će još jedno svjedočanstvo kako se u potpunosti pokušao ugušiti život u glavnom gradu. 

Prvi masakr na Dobrinji bio je 1. juna 1993. u ranim jutarnjim satima kada su s položaja VRS-a ispaljena dva minobacačka projektila na igralište na kojem je igran nogometni turnir. Tu utakmicu, koja je odigrana trećeg dana Kurban-bajrama, gledalo je više od 200 ljudi od kojih je, prema podacima UN-a, 13 poginulo, od čega petoro djece. Ranjeno je čak 80 civila. Poginuli su Adnana Mirvić (17), Kemal Mulahmetović (17), Adel Selmanović (14), Danijel Šolaja (12), Marko Žižić (11), Atif Bakraktarević (42), Alija Gojak (37), Dragan Osadčij (27), Refik Ramić (52), Jusuf Razić (35), Munir Šabanić (49), Damir Trebo (28), Asim Zagorica (40).

Drugi masakr u ovom mjestu bio je 12. jula 1993. godine u ulici Hakije Turajlića, kada je od minobacačke granate ispaljene sa srpskih položaja poginulo 14, a ranjeno 15 civila koji su čekali u redu za vodu. Tog dana ubijeni su Ilham Jelovac (17), Ajdin Kirlić (16), Vinka Knehtl (61), Ljiljana Matić (21), Nedžiba Mehonić (33), Rahima Mehonić (60), Sedaeta Mehonić (32), Dragica Mićanović (63), Sulejman Selimović (64), Zorka Simić (54), Enisa Talić (47), Ibrahim Talić (77), Jasminka Tvrtković (49) i Stela Tvrtković (25).

Sabihi Fajić su zločinci tog dana ubili majku i dvije sestre. Kazala je kako joj je bolno govoriti o gubitku najmilijih.

“Znam da se ovaj masakr našao u optužnici protiv Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa, kojeg je Haški tribunal osudio na doživotni zatvor zbog granatiranja Sarajeva, ali bi bolje bilo da su svi oni koji su počinili neko zlo kažnjeni za to”, istakla je Fajić.

Treći masakr se desio 18. juna 1995. godine kada je iz smjera Nedžarića ispaljena granata koja je pogodila Osnovnu školu Skender Kulenović. Tom prilikom je ubijeno 7, a teže ili lakše ranjeno 12 osoba. Ubijeni su Kenan Čizmić (19), Rešad Imamović (43), Izet Kadić (70), Nura Lončar (60), Safet Lončar (61), Sulejman Mehmedović (49) i Bahrija Sijerčić (52).

Četvrti masakr bio je 21. juna 1995. godine kada je ubijeno šest, a ranjeno 15 civila među kojima jedno dijete. Ubijeni su: Aida Bukva (12), Meho Brkić (66), Štefan Knehtl (70), Ferid Lendo (29), Ćamil Sadiković (55) i Mirsad Sadiković (39). Granata ispaljena s položaja VRS-a eksplodirala je na asfaltnoj površini tadašnje Ulice Janka Jolovića, danas Ulice Mustafe Kamerića.