Stvaralaštvo Bošnjaka na turskom jeziku u prozi i stihu obilno je i raznovrsno. Ustanovljeno je oko 300 pisaca čija su djela na turskom jeziku sačuvana do danas.
Osim toga, stvarana je i vrlo obilna anonimna literatura koja se sastojala najvećim dijelom od pjesama „turkija“, koje su uglavnom pjevali janjičari potekli iz naših krajeva, a koji su znatan dio života proveli na ratištima širom Osmanskoga Carstva.
Mnogi su uza se nosili zbirke pjesama (medžmue, džonkove) koje su u slobodnom vremenu koristili pjevajući, kao podsjetnik.
Tu treba pribrojati i tekijsko pjesništvo, njegovano u tekijama sufijskih bratstava, čiji su sastavljači, gotovo redovito, ostali nepoznati.
Među najstarije pjesnike na turskom jeziku s našeg tla spada Derviš Jakub-paša Bošnjak, koji je u stihovima opjevao borbu na Krbavskom polju (1483), u kojoj je i sam učestvovao.
U najznačajnije lirike spada Ali-beg Hercegović Širija (umro oko 1550), sin Ahmed-paše Hercegovića, a unuk hercega Stjepana Kosače.
