Elmedin Konaković tvrdi:
1. Prvi smo po broju mladih ljudi koji napustaju zemlju.
2. Prvi smo u korupciji.
3. Prvi smo po broju uposlenih u javnom sektoru u odnosu na realni.
4. Prvi smo po nametima realnom sektoru.
5. Prvi smo po broju penzionera kojih je sve vise.
6. Prvi smo u razlici plata u javnom i realnom sektoru.
7. Zadnji smo po iznosu BDP-a po glavi stanovnika.
8. Zadnji smo po prosjeku plata.
9. Zadnji smo na listama koje mjere ambijent za ulaganje.
10. Zadnji smo na testovima koji govore o kvaliteti obrazovanja.
11. Zadnji smo na listama koje mjere ambijent za razvoj IT sektora.
12. Zadnji smo na listama transparentnosti rada javne uprave.
13. Prvi smo po broju smrtnih slucajeva od Covid-a.
14. Zadnji se vakcinisemo.
5. Prvi smo po broju penzionera, kojih je sve više. (NETAČNO)
Prije svega, nije nužno loše biti prvi po broju penzionera. Najmnogoljudnije zemlje svijeta, logično, imaju najviše penzionera. Šta to fali jednim Sjedinjenim Američkim Državama što su u vrhu liste s najviše penzionera?! Da smo prvi po broju penzionera, zapravo je glupa izjava, ne neprecizna, nego glupa. Ali ako baš hoće relevantan podatak, onda ga treba tražiti u odnosu broja penzionera naspram broja zaposlenih, tačnije u odnosu na broj osiguranika.
Uzmimo u obzir samo zemlje bližeg okruženja, jer razvijene zemlje nisu relevantne za ovo poređenje zbog potpuno drugačije uređenog penzionog sistema. Pogledajmo samo zemlje bivše Jugoslavije koje su zadržale sličan penzioni sistem međugeneracijske solidarnosti. U Srbiji je taj odnos 1,3 zaposlena na jednog penzionera, u Hrvatskoj 1,23, a u BiH 1,14, stim što je u Federaciji BiH 1,21, a u Republici srpskoj 1,02.
Dakle, tačno je da je Bosna i Hercegovina nešto lošija u odnosu na susjede, ali nije tačno da je lošija u odnosu na svijet.
(Izvori: Zavodi penzionog osiguranja Srbije, Hrvatske, Federacije BiH i RS-a)
