Ovoga ramazana prvi put je na Radiju BIR emitirana mukabela koju uči hafiz Mensud Đulović, profesor kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Hafiz Đulović snimao je proteklih pet-šest godina u studiju Radija BIR kompletan Kur’an na prijedlog muzičkog urednika Radija BiH Mirsada Ovčine i Muhameda Halilovića, sekretara Radija BIR. Mirsadu Ovčini, kao muzičkom uredniku, činilo da je Mensudov glas pogodan za to, da ne oscilira mnogo u pogledu zvučnosti i da je ugodan za slušati.

“Mene je to, iskreno, obradovalo, doživio sam to kao počast od dragog Allaha, da učinim neko hair djelo i ostavim iza sebe nešto što će na nosaču zvuka ostati trajno da se sluša, da neki ljudi imaju koristi od toga i da, nadam se, uživaju u slušanju Kur’ani-kerima. Na kraju krajeva, nema mnogo ljudi kojima se pruži takva prilika. Rekao sam im da sam voljan i spreman to uraditi, ali sam imao dva uvjeta. Prvo, želio sam to uraditi u ime Allaha, bez ikakve materijalne naknade, da to ne bude neki biznis-projekt. Sad sam u godina u kojima mnogo više mislim o Ahiretu nego o dunjaluku. A drugi uvjet je bio da to snimanje uradimo što kvalitetnije i na način da to odobri neko relevantno tijelo, koje je iznad mene i iznad njih u smislu ocjene kvaliteta učenja Kur’ani-kerima, naprimjer neki profesori s Fakulteta islamskih nauka koji će sve to preslušati i kazati je li zadovoljavajućeg kvaliteta i može li se javno emitovati”, priča nam Đulović.

Nakon što je na Katedri za kiraet Fakulteta islamskih nauka dogovorena dinamika preslušavanja i dato zeleno svijetlo, započeto je studijsko snimanje učenja Kur’ana, koje će na kraju profesori s FIN-a u cijelosti preslušati i napraviti svoje ispravke prije emitiranja.

“Samo snimanje trajalo je, prilično intenzivno, dvije godine. Dogovarali smo se o terminima kada je studio bio slobodan. Mnogo je faktora utjecalo na dinamiku snimanja s obzirom na to da u medresi predajem kiraet, pa se glas potroši. Nekad sam znao doći na snimanje pa me Mirsad odmah vrati, kaže: danas si potrošio glas, dođi sutra kad ti glas bude odmorniji; a znale su biti i kakve prehlade i slično. Nekada smo se sastajali po tri-četiri puta u hefti, kada bih snimio po desetak stranica, a nekada smo znali snimiti i cijeli džuz. U međuvremenu se desila korona zbog čega se razvukao završni dio. Mi smo pred koronu bili završili snimanje, a onda je ostalo da se sve presluša na Katedri za kiraet i da oni naprave listu svojih zabilješki o tome šta bi trebalo ispraviti, pa da ja ponovo uđem u studio i popravim te dijelove. Uglavnom, uspjeli smo sve završiti pred ramazan, kad je dato zeleno svjetlo od svih relevantnih institucija da se to može objelodaniti i u ramazanu početi emitirati u vidu ramazanske mukabele, a oni će to vjerovatno u narednom periodu staviti i na YouTube i nosače zvuka da se to može trajno preslušavati”, objašnjava nam hafiz Đulović.

Mirsad Ovčina došao je do podataka da je ovo tek četvrto studijsko snimanje i emitiranje Kur’ana među Bošnjacima. Hafiz Đulović ističe da mi imamo dobrih učača i da trebamo animirati i druge ljude koji se eventualno ustručavaju, da ih se ohrabri, da sjednu u studio i snime učenje, jer je, “uz toliko snimaka koje su načinili Arapi, za naše ljude ipak poseban ugođaj kad znaju da Kur’an uče Bošnjaci, jer mi imamo svoj bosanski mekam koji odgovara našem čovjeku, u kojem on uživa”.

 

Snimanje učenja Kur’ana

Za hafiza Mensuda, kako kaže, to je prije svega bio ibadet, dugoročni, u kojem je uživao dok ga je dvije godine obavljao.

“Zadovoljstvo je znati da si uspio proučiti cijeli Kur’an, družeći se konstantno s njime i prenoseći ujedno i emociju koju čovjek doživljava dok uči Kur’an. Meni je bilo uživanje od početka do kraja, nisam ni u jednom momentu osjećao bilo kakav zamor, svaku minutu doživljavao sam kao dobitak i za sebe i za sve uključene u ovaj projekt”, priča Đulović.

Ali snimanje Kur’ana samo je jedan od nekoliko hair projekata koje hafiz Mensud Đulović realizira kako bi iza sebe na ovom svijetu ostavio nešto što će koristiti ljudima. Prije snimanja pet godina pisao je knjigu Vodič kroz Medinu, zatim još pet godina Vodič kroz Meku, knjigu koja još čeka svoju nafaku da bude objavljena, a sada radi na knjizi o Kudsu.

“Zamisao je bila da napravim praktičan vodič svima onima koji s ovih prostora idu zijaretiti grad Allahovog poslanika, uz pomoć kojeg će čovjek kada dođe u Medinu moći upoznati i posjetiti značajna mjesta iz vremena Allahovog poslanika, a. s. Tako je knjiga i nazvana Vodič kroz Medinu. Vodio sam se time da bude što praktičnija, da ima mape i fotografije – od onih najstarijih do kojih sam mogao doći na razne načine, ali i fotografije koje prikazuju današnje stanje lokacija i toponima koji se vežu za Allahovog poslanika, a. s.”, pojašnjava hafiz Đulović.

Priča nam da je prvi put bio na hadžu 2007. godine. Obilazeći Medinu, suočio se s jednim paradoksom: kao neko ko je čitav svoj život učio o Poslaniku, a. s., u medresi, na FIN-u i kroz praktičan rad u džematu, kao neko ko je drugima prenosio različite zgode iz života Poslanika, a. s., spominjao im razna mjesta i lokacije na kojima je Poslanik, a. s., živio i radio s ashabima, mogao je u Medini prepoznati vrlo malo od onoga što je o njoj ranije čitao i govorio. Riječ je, otprilike, o četiri-pet lokacija koje se obično obilaze, mada ni o njima nije bilo dostupno dovoljno podataka.

“Sjećam se da sam znao noćima hodati po medinskim trgovima i sokacima, tražiti biblioteke i knjižare da nađem knjigu koja pobliže opisuje historijske lokacije u ovom gradu, pritom nailazeći na džamije i lokalitete koji nose imena nekih ashaba, a da o tim lokalitetima ništa nisam znao iako su u neposrednoj blizini Poslanikove džamije. Pitao sam se otkud te džamije, ko bi u njima klanjao a ne bi klanjao za Poslanikom, a. s., jesu li one zaista tu postojale u vrijeme Poslanika, a. s. Bile su to neke od mojih tadašnjih dilema. Onda sam našao knjigu Medina u slikama, u kojoj je autor obradio petnaestak važnih lokacija i historijat Medine. Učinila mi se korisnom, kupio sam je i ponio s nijetom da je prevedem i objavim smatrajući da će biti korisna i drugima. Mislim da je našim ljudima, pogotovo onima koji jednom u životu odu u Medinu, neprocjenjivo značajno to da kada dođu u grad Allahovog poslanika osjete kako je i današnja Medina zapravo Medina Allahovog poslanika, iako je mnogo važnih lokaliteta zasjenila moderna i nova gradnja. Treba ipak naglasiti da posljednjih godina saudijske vlasti rade na promociji mjesta koja se vežu za Poslanika, a. s., ali se te 2007. godine na tome uopće nije radilo”, kaže Đulović.

Kada se vratio kući i počeo prevoditi knjigu, kada je ušao u fusnote i naišao na sve knjige kojima se koristio autor, vidio je da postoji more literature, knjiga i putopisa iz različitih perioda koje govore o izgledu Medine i o lokalitetima vezanih za Muhammeda, a. s.

“Bilo mi je nelogično da ne znam ništa o gradu u kojem je Allahovom Poslaniku deset godina objavljivan Kur’an, a smatrao sam da tu mora biti nešto značajno za nas, da znamo gdje je neki ajet objavljen, jer deset godina je Džibril, a. s., tu donosio Objavu. Počeo sam širiti knjigu. Uključio sam u projekt i dvojicu svojih prijatelja. Asim Husanović, vrsni IT stručnjak, izradio je za potrebe ove knjige originalne mape. Obradio sam šezdeset lokaliteta u Medini direktno vezanih za život Poslanika, a. s. Nije bilo jednostavno i lahko odrediti njihove GPS lokacije. U putopisima i knjigama uspijevao sam pronaći neke od lokaliteta, ali su se od vremena pisanja knjige kojom sam se služio do danas promijenila imena ulica ili cijelih kvartova, tu se više ništa ne zove kao što se zvalo ranije. Bio je to težak istraživački rad koji je trajao do 2012. godine. Čitavih pet godina istraživao san lokalitete, a Asim je ručno crtao mape na svome računaru jer nisam želio koristiti Google mape. Za svaku smo lokaciju odredili GPS, tako da ćemo, bez obzira na promjene u gradu u budućnosti, na osnovu GPS-a znati tačno šta je tu bilo ranije, šta imamo danas itd.

Zatim sam uključio Muhameda Halilovića, koji je u periodu rada na knjizi često bio u organizaciji hadža, a poznat je kao dobar fotograf. Želio sam da u knjigu uvrstim i originalne fotografije. Njega sam uključio tako što sam mu svake godine davao mape s deset-petnaest lokaliteta, da ode i fotografira trenutno stanje tih lokacija, da čovjek koji danas ode u Medinu može i s fotografije prepoznati mjesto koje obilazi. Sve su lokacije obrađene tako što je prvo opisan lokalitet, gdje se on nalazi, opisan je značaj tog lokaliteta, šta se tu desilo, koje godine, je li riječ o objavi, je li tu Poslanik izrekao neki poznati hadis, ili je riječ o lokaciji na kojoj su bila smještena medinska plemena itd. Primjera radi, zašto je hendek kopan tu gdje je kopan; tek kada pročitate kako je Medina izgledala u ono vrijeme, bude vam mnogo toga jasnije”, objašnjava hafiz Mensud.

Knjiga je izdata 2012. godine, a hafiz se nada da je svima koji su je čitali, a koji su poslije toga išli u Medinu, bila korisna, da su bili dodatno zadovoljni boravkom u gradu Allahovog poslanika, da im je boravak bio informativniji, ugodniji, ispunjeniji, slikovitiji. Na kraju krajeva, da su shvatili da je Medina mnogo više od Poslanikove džamije i hotela.

“Kad sam 2007. godine bio u Medini, čak su i neki vodiči znali govoriti da je Medina u vrijeme Poslanika, a. s., bila velika kolika je Poslanikova džamija danas, što apsolutno nije tačno. Jeste ono uže jezgro bilo toliko, ono gdje su bile smještene kuće ashaba, jer su muhadžiri željeli biti blizu Poslanika, a. s., pa su im ensarije, kada je Poslanik, a. s., tu izgradio svoju kuću i džamiju, poklanjale u njenoj blizini zemlju da grade kuće kraj Poslanika a. s. Ali plemena u Medini imala su svoja staništa koja nisu bila na tom mjestu, oni su živjeli na širem prostoru Medine. Većina njih prihvatilo je islam i oni su, na neki način, čuvali grad jer su okolo imali vlastite utvrde. Poslanik, a. s., u predajama se govori, tražio je od njih da ne napuštaju ta svoja mjesta. Grad Medina tada nije ni postojao, izgradnjom Poslanikove džamije zapravo je krenula urbanizacija te oaze”, objašnjava naš sagovornik.

Govori nam kako je bilo lokaliteta koje je otkrivao u knjigama, ali ih je teško uspijevao locirati. Jedan bunar tražio je pune dvije godine, a bio mu je interesantan jer je Poslanik, a. s., ostavio oporuku da ga se ogasuli vodom iz tog bunara kada preseli na Ahiret.

“Ja sam 2009. godine drugi put bio na hadžu. Nekoliko jutara smo Muhamed i ja pokušavali pronaći taj bunar. Klanjali bismo sabah i taksijem se vozili do predgrađa Medine. Išli smo ulicu po ulicu i tražili. Naiđemo tako na jednog Saudijca, trgovca, upravo je otvarao dućan. Predstavimo se ko smo i šta samo. On je bio oprezan i pomalo rezervisan, jer u Medinu dolaze ljudi različitih kultura, s različitim odnosom prema naslijeđu Poslanika, a. s., koje se nekad graniče sa širkom. Nije nam odmah htio otkriti gdje je bunar, nego nas je, tek kad smo se rastajali, uputio na jednu uska staza za koju je rekao da vodi prema nekom bunaru.

Mi smo krenuli tom stazicom i iza jedne krivine ga ugledamo. Imao sam njegovu crno-bijelu fotografiju načinjenu prije više do pedeset godina. Prepoznao sam ga po obrisima, iza njega je bila jedna zgrada na kojoj je danas samo promijenjena fasada. Trčećim smo korakom došli do njega. Na njemu je bio štembilj na kojem je pisalo 'Bunar Gars'. Zgrada iza njega bila je osnova škola za djevojke. Dok je Muhamed fotografirao, zazvonilo je, izašla su djeca na odmor, a za njima i profesori. Bilo im je zanimljivo kad su vidjeli da smo stranci i da nešto fotografiramo. Prišli su nam, poselamili smo se. Objasnili smo im šta radimo. Bilo im je drago što smo tu iako su nam na početku razgovora, kako to obično govore Saudijci, govorili da nam je bereket kod Poslanikove džamije. Ne vole oni da se plaho zalazi u druge dijelove grada. Kazali su nam, kada vam je to nijet, sad ćemo vam otkriti još jednu lokaciju, možda za nju ne znate.

Objasnili su nam da se nedaleko od ovog bunara nalaze bunar i palmovik Selmana Farisija. O tome sam čitao, ali mjesto nisam mogao ni približno odrediti, tako da sam bio odustao od potrage za ovim lokalitetom.

Doslovno smo trčali i do ovog bunara. Stajala je tabla da je to arheološka iskopina, ali nije pisalo o čemu je zapravo riječ. Postoji čitava priča vezana za Selmana Farisija. To je palmovik kojim ga je Poslanik, a. s., otkupio iz ropstava. Bio je u ropstvu kod nekog Jevreja, koji je postavio uvjet da može biti otkupljen određenim brojem palmi, znajući da palmama treba dugo da izrastu. Poslanik, a. s., zasadio je jednu palmu i onda je rekao ashabima pomozite bratu da se otkupi, pa su i oni zasadili palme. Već iduće godine palma je dala plod. To je bila mudžiza Poslanika, a. s. Meni je ta lokacija bila neprocjenjivo važna.

Te smo godine obišli mnogo lokaliteta udaljenih od centra. Obišli smo, recimo, lokalitet kuće Marije Koptkinje, Poslanikove, a. s., žene koju je dobio na poklon od kralja Mukavkisa. Ona mu je rodila sina Ibrahima, koji je preselio dok je još bio dijete. Sve smo to obilazili uglavnom pješke od sabaha do podne, da bih ja od podne mogao nastaviti obilaziti Medinu kao vodič s grupom hadžija koju sam vodio”, govori hafiz Mensud Đulović.

MEKA I KUDS

Hafiz Mensud sjeća se da je tada u Medini dobio strašne žuljeve na nogama, hirurški su mu ih morali obrađivati pa se ljekar šalio, kazavši: “Hafize, ako ovako nastaviš, u Meki ćemo te odrediti da budeš vodič za invalide.”

“Stvarno sam uživao u tome i bilo mi je veliko zadovoljstvo kada je knjiga ugledala svjetlo dana. Sretan sam što mi je Allah odredio da budem sebebom da ljudi dožive grad Allahovog poslanika na ljepši način”, kaže hafiz.

Nakon što je knjiga objavljena 2012. godine, profesor Muharem Omerdić kazao mu je kako bi bilo lijepo da obradi i Meku, a poslije toga i Kuds, pa da to bude trilogija. Narednih pet godina, od 2012. do 2017, hafiz Đulović istraživao je Meku, utvrdivši četrdeset historijskih lokaliteta.

“Nadam se da ćemo pronaći izdavača spremnog da objavi cjelokupni vodič za Meku i Medinu, u kojem bi se našlo stotinu lokaliteta direktno vezanih za Poslanika, a. s., i koji bi bio izvor validnih podataka za svakoga ko posjećuje sveta mjesta. Knjigu o Meki sam završio, ona je kod mene u rukopisu, urađene su tri recenzije, i eto, ja još čekam Allahovu odredbu da bude objavljena. Desit će se to kad Allah odredi. Radio sam je po istoj metodologiji kao i knjigu o Medini”, govori Đulović.

U narednih pet godina hafiz planira završiti i knjigu o Kudsu. Sabrao je već dosta materijala na arapskom jeziku o ovom gradu o kojem na bosanskom jeziku još nije objavljena nijedna knjiga s opisom i obradom lokaliteta važnih za historiju islama.

“Nadam se da će i jedna i druga knjiga biti objedinjene i izdate. Medina je u mom vlastitom izdanju objavljena u 1.000 primjeraka. Brzo je nestala s tržišta, a ja i danas imam upite od ljudi koji bi željeli da ju nabave”, kaže Đulović i dodaje da su knjige prikladne da se na bazi njih izradi odgovarajuća aplikacija, jer živimo u vremenu u kojem se traži drukčiji pristup knjigama i građi koja se u njima obrađuje, a ove knjige su za to pogodne jer imaju GPS lokacija i odgovarajuće fotografije. Možda se ne bi isplatilo to raditi samo na našem jeziku, već bi u aplikacije trebalo uključiti i neke druge jezike, da budu dostupne širem tržištu.