Cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju u Bosni i Hercegovini u februaru 2023. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine više su za 12,9 posto. Prosječni rast cijena zabilježen je u odjeljcima hrana i bezalkoholni napici za 20,8 posto, stanovanje i režijski izdaci za 13,7 posto, namještaj, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće za 12,6 posto, zdravstvo za 2,7 posto, prijevoz 10,9 posto, komunikacije za 0,9 posto, rekreacija i kultura za 9,3 posto, obrazovanje za 2,5 posto, restorani i hoteli za 10,4 posto te ostala dobra i usluge za 9,3 posto. Prosječni pad cijena zabilježen je jedino u odjeljku odjeća i obuća za 4,2 posto.
Već godinu dana poznata nam je priča koji su razlozi rasta cijena: rat u Ukrajini, rast cijena goriva i općenito energenata, te cijena žitarica, kao i visoke cijene transporta zbog pokidanih opskrbnih lanaca izazvanih virusom korona i prošlogodišnjim zatvaranjem Kine.
Ipak, postavlja se pitanje je li baš sve to tako, čak i ako jeste, je li opravdano u tolikoj mjeri povećavati cijene?
Analiza 350 najvećih kompanija izlistanih na Londonskoj berzi, koju je izvršio tim istraživača iz Unite, najvećeg sindikata privatnog sektora u Velikoj Britaniji, pokazala je da su prosječne profitne marže – prihod kompanije iznad troškova prodaje – porasle sa 5,7 posto u prvoj polovini 2019. godine, na 10,7 posto u prvoj polovini 2022. godine. “To znači da je prosječna profitna marža firmi na FTSE 350 skočila za 89 posto u prvoj polovini 2022. u odnosu na prvu polovinu 2019. godine”, navodi se u izvještaju.
Profitne marže
Nažalost, slične podatke za Bosnu i Hercegovinu, a koji se odnose na 2022. godinu, nemoguće je pronaći iz razloga što te podatke objavljuje Finansijsko-informatička agencija (FIA), ali tek nakon što firme dostave podatke i nakon što ih FIA analizira. S obzirom na to da je fiskalna godina tek završena i da je tek istekao rok za dostavu izvještaja, podaci će biti dostupni vjerovatno polovinom godine. No, ono što se zna iz ranijih izvještaja jeste da je profitna marža firmi u Federaciji BiH šest posto. Koliko je profitna marža veća ili manja u 2022. godini, još ne znamo, pa ne možemo stoga ni tvrditi da je rast cijena uzrokovan pohlepom i željom za ekstra profitom, iako znamo da ima i toga.
U situaciji u kojoj je skoro nemoguće upravljati inflacijom, jer Bosna i Hercegovina nema potrebne mehanizme na raspolaganju, važno je znati da se malo šta tu može učiniti i da inflacija nije kratkoročno prolazno razdoblje nakon kojeg se sve vraća u prvobitno stanje. Cijene se vjerovatno više nikada neće vratiti na nivo od prije februara 2022. godine.
Obično su inflacije uzrokovane kretanjima valutnih kurseva, ponude i potražnje, jednostavno rečeno, cijene će rasti onda kada je potražnja veća od ponude. Međutim, u ovom slučaju nije bilo niti značajnijeg rasta potražnje niti smanjenja ponude, osim u slučaju nekih poluproizvoda, sirovina i reprodukcijskih materijala koji se uvoze iz Kine, koja je tokom 2022. dobar dio godine bila u lockdownu.
Čini se da je strah od rata u Ukrajini i strah od nedostatka energenata samo potaknuo rast cijena, a poslije toga proces je postao nezaustavljiv i posebno se osjeti kod proizvođača industrijskih proizvoda koji inače nisu bili često u prilici povećavati cijene svojih proizvoda boreći se da budu što konkurentniji.
Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, proizvođačke cijene industrijskih proizvoda u januaru 2023. godine u odnosu na isti mjesec 2022. na domaćem tržištu više su za 16 posto, dok su za strana tržišta cijene industrijskih proizvoda više za 19 posto. Cijene industrijskih proizvoda dobijaju se na osnovu izvještaja koje dostavljaju bosanskohercegovačke firme Agenciji za statistiku.
Cijene industrijskih proizvoda
Cijene energije na domaćem tržištu više su za 15 posto, a na stranim tržištima čak 39 posto; cijene intermedijarnih proizvoda više su za 17, a na stranim tržištima 22 posto. Trajni proizvodi za široku upotrebu na domaćem su tržištu poskupjeli za 26 posto, dok su za strana tržišta poskupjeli 14 posto. Netrajni proizvodi za široku upotrebu skuplji su na domaćem tržištu 12 posto, a na stranom 17 posto. Cijene u prerađivačkoj industriji više su za 18 na domaćem i 19 posto na stranom tržištu, a jedini segment industrije gdje proizvodi nisu poskupjeli, barem ne na domaćem tržištu, jeste proizvodnja tekstila s padom cijena za oko dva posto, dok je na stranom tržištu cijena tekstilnih proizvoda viša za 4 posto.
Zaključak koji se iz ovoga može izvesti jeste da su trgovci, koliko god često bili na meti kritika, u ovome slučaju bili prilično odgovorni prema kupcima. Čak su, prema ovim podacima, smanjili svoju maržu kako bi ograničili rast cijena u maloprodaji. Naime, razlika između rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, i maloprodajnih cijena proizvoda za ličnu potrošnju iznosi oko 3 posto – proizvođačka cijena industrijskih proizvoda rasla je 16 posto, a maloprodajna cijena 12,9 posto. Prema ovome, da bi ograničili rast cijena na oko 13 posto, trgovci su se morali odreći tri posto marže koju su ranije imali. Ako je prosječna marža u Federaciji Bosne i Hercegovine šest posto, i ako su se trgovci odrekli tri posto marže da drže cijene pod kontrolom, onda im je ostala marža od tri posto. Njihovi profiti, bez obzira na to što će imati veće prihode, bit će upola manji.
Činjenica je to da proizvođači industrijskih proizvoda godinama rade s minimalnim maržama na domaćem tržištu zbog pritiska konkurencije, a sada su konačno dobili priliku da povise cijene, a možda i svoje marže.
Kada je riječ o visokim cijenama, uvijek je pitanje koliko taj rast mogu pratiti primanja. Zasigurno rast cijena ne doprinosi društvenom blagostanju, posebno što plate ne rastu ni izbliza brzo kao cijene. Kako god, važno je da cijene ne nastave rasti kao prošle godine, jer kako vidimo, teško da ćemo doživjeti da padnu na nivo prije rata u Ukrajini.
