Ima jedan Senad koji čini sve da „SDA ode pa makar bilo gore“. Ima još jedan Senad koji mu je u tome što je činio zdušno asistirao. Ima takvih u ovdašnjim medijima podosta.
Ima taj jedan Senad televiziju. Odnosno, jednu emisiju na televiziji, ostalo je tu da popuni vrijeme. To je televizija koja je objavila idiotluk o Konjicu kojeg su nazvali bosanskim Wuhanom, kada su nazovi reporteri odjeveni od glave do pete u zaštitno odijelo, koje im je dao jedan ovdašnji „ugledni, sa KCUS-a otjerani doktor“, hodali pred kamerama tim gradom?
Sjećate se izmišljotina o ljudima za koje se tvrdilo da su ubijeni u bolnici iako su, naravno, nažalost, umrli od kovida kao što je umrlo na hijade drugih širom svijeta, o senilnim mentorima koji se malo sjećaju pa malo ne sjećaju nečijih diploma, o protestima na ulici zbog pritiska na nezavisne medije koji su ustvari bili izazvani brojnim neplaćenim računima i honorarima, o budalama koje nemaju ništa pametnije nego doći u studio i blebetati o Aliji Izetbegoviću i milionima nakon što ih žene istjeraju iz kuće da mogu u miru pogledati kakvu tursku seriju?
Sjećate se desetaka ratnih zločinaca koji su dolazili u taj studio, sjećate se osnivača SDS-a, sjećate li se političara koji dođu u studio i kažu da su platili za termin i da će se pričati o onome što oni hoće?
Pred oktobarske izbore obznanjeno je zašto je sve to rađeno. Napumpani, botoksirani ego osobe koja još uvijek živi od slave zarađene prije tri decenije u jednom televizijskom dnevniku je to objasnio: „SDA mora da ode pa makar bilo gore.“
U svemu su mu tome asistirali brojni ovdašnje kolege, samozvani nezavisni novinari, komentatori, moralne vertikale i horizontale, navodni analitičari a u stvari obični propagandisti, mahom iz režimskih medija, okupljeni kako bi se nakljucali mrvica otpalih od onih miliona iz ambasade, namijenjenih „jačanju demokratije“.
Jedan je drugi Senad bio Hadžifejzoviću snažan „suport“ kako je to moderno reći, Senad Pećanin, danas advokat, nekada vlasnik magazina Dani, kojeg je prodao a onda se, sa Danisom Tanovićem, posvetio osnivanju Naše stranke.
Pećanin, Hadžifejzović i gomila sličnih tipova bila je snažno angažirana proteklih godina na toma da „SDA ode“ i u tome se nisu birala sredstva. Sada, kada su shvatili da je zaista gore, sada su navodno očajni.
“Ako Nermin Nikšić u ime SDP-a može i ima pravo, poput Dine Konakovića, podržati izbor Čovićevog sudije u Ustavni sud, onda BiH više i ne treba da postoji! Ne bilo ni mene, ni nje, a ni njenih “građana”! Nismo državu ni zaslužili”, kuka danas na Twitteru Senad Pećanin nakon što su Elmedin Konaković, Edin Forto i Nermin Nikšić, lideri stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH, odlučili glasati za Marina Vukoju kojeg je Dragan Čović odredio za budućeg sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Srećom, nisu senadi ti koji će određivati hoće li ili neće biti Bosne. A ni hoće li nestati SDA. Svoj su put oni su sami isplanirali, sami su nacrtali svoju mapu. Sami su pristali agitirati i propagirati za one koji su napravili gore jer su htjeli da SDA ode.
Trebali su znati da tako na vlast dovode snishodljivce, jeftine wikipedia populiste, nesposobnjakoviće koji će se saginjati svaki put kada od njih to zatraže Dodik i Čović, dvorske lude koje taj dvojac zabavljaju u njihovom rušilačkom pohodu na države i njene institucije.
Ali ove države neće nestati, neće čak i ako Trojka instalira Vukoju u Ustavni sud i nastavi isporučivati Dodiku i Čoviću sve ono što od njih zatraže. Neće čak iako Dodik kaže da će istog trena proglasiti secesiju ako Ustavni sud ne odluči onako kako on želi o državnoj imovini.
Biće teško, ali će opstati ma koliko je iscrpljivali i obesmišljavali.
Zna se ko je državu odbranio i ko će je i ubuduće braniti. Dodikovi koalicioni partneri iz SDP-a, veterani besposličarenja u parlamentima koji danas viču da će biti uhapšen ako se odluči na secesiju, će biti tamo gdje su bili u godinama Agresije.
Ostali će u press centrove, "rojtere" ili logistiku.
Ostaće na crti, kao i tih godina, oni kojima su činili sve da odu, pa makar bilo gore. Sada kad je gore, znaju da su trebali paziti šta žele. Jer su im se želje ostvarile.
